Telegram intervju: Što Hrvatska može naučiti od finskog Lahtija, nekad prezagađenog grada koji je postao zelena prijestolnica Europe

Nakon bogate medijske karijere odlučila se za politiku

Milla Bruneau, rođena je u Lahtiju, a njeni roditelji došli su u grad iz središnjeg dijela Finske kako bi pronašli posao. U razgovoru za Telegram govori kako je gotovo cijeli život provela u Lahtiju, osim desetak godina koja je provela studirajući. Po profesiji, Bruneau je TV producentica koja iza sebe ima vrlo uspješnu karijeru. Radila je za producentske kompanije 20 godina, sve do 2018., dok se nije odlučila posvetiti politici. Na njenom IMDB profilu navedeni su veliki projekti poput finskih verzija Pop Idola, The Apprenticea, Big Brothera, MasterChefa i drugih.

“Kada sam odstupila sa svoje pozicije, tražila sam novo poglavlje u životu, jer sam vidjela i doživjela sve što se može u TV i filmskoj industriji u Finskoj. Razmatrala sam i napustiti Finsku, no odlučila sam se posvetiti politici. Kandidirala sam se za parlament 2019., što mi je bila prva prava kampanja. Prošlo je dobro, pa sam sada prva zamjena za finski parlament za moj okrug. Za mene, to je bila golema odluka. Onda su me pitali bi li ja vodila projekt Zelene prijestolnice Europe, jer sam tada bila predsjednica gradskog vijeća dvije godine. Lahti se triput prijavio za izbor, prvi puta 2017., pa 2018. i 2019. godine, dok sam bila predsjednica. Stoga, bila sam vrlo involvirana u proces prijave, posebice u zadnjem dijelu, kada smo morali imati pitch pred žirijem. Izabrali su me voditelja projekta zbog mog velikog iskustva u vođenju internacionalnih kompanija i projekata”, priča Bruneau.

Odlučila je raditi na budućnosti Lahtija

Trenutak kada se odlučila za politiku bio je 2012. godine. “Ja sam oduvijek radila u Helsinkiju. Putovala sam iz Lahtija svaki dan, tamo i nazad, brzim vlakom. Vožnja tih stotinjak kilometara traje oko 50 minuta brzim vlakom. Moj suprug je također radio u Helsinkiju, pa smo razmišljali želimo li se preseliti tamo. No, donijeli smo kao obitelj čvrstu odluku da ostajemo u Lahtiju. Tu su nam prijatelji i obitelj. Kada sam se već odlučila ostati u gradu, pitala sam se mogu li ikako pomoći gradu da se nastavi razvijati i rasti. Važan mi je grad, kako mu mogu pomoći? Kako mogu pomoći tvrtkama u gradu? Kako mogu potaknuti zapošljavanje? Mogu li unaprijediti nekako skrb koju moji roditelji dobivaju? Mogu li svojim kćerima, koje su tada imale 10 i 13 godina, osigurati priliku za rast i razvoj?”, prisjeća se Bruneau.

Lahtijeva priča, kaže Bruneau, podsjeća na priču mnogih europskih gradova. Nakon Drugog svjetskog rata, grad je rapidno počeo rasti zajedno s industrijom u gradu, stoga i nema baš puno radnih mjesta u javnom sektoru, posebice u državnim službama. “Imamo samo zaposlene u gradskim službama, zdravstvu i raznim socijalnim ustanovama. Oko 70 posto naših radnih mjesta izlazi iz privatnog sektora, što je veliki broj koji nas čini vrlo ranjivim na razne promjene na tržištu. Svaki put kada je gospodarstvo na udaru, mi kao grad smo pod snažnim utjecajem. Imamo i veliki broj obiteljskih poduzeća koja postoje dugi niz godina”.

“Veliki broj ljudi koji su bježali od Rusa tijekom rata završio je u Lahtiju, pa su tu osnovali svoje tvrtke. Stoga, naša povijest podsjeća na mnoge europske gradove. Mi bismo htjeli misliti da većina Europljana živi u velikim gradovima. To nije tako. Kada pogledate istraživanja, velika većina Europljana živi u gradovima od 100 do 300 tisuća stanovnika, poput Lahtija. Stoga je i ta činjenica bila golemi faktor za EU komisiju kada nam je dodijelila titulu Zelene prijestolnice Europe. Htjeli su pokazati da grad srednje veličine, koji nema baš previše resursa, može razmišljati o budućnosti, ekologiji i drugim bitnim pitanjima”, priča Bruneau.

Građani i privatni sektor su odlučili da se jezero mora počistiti

Put do titule krenuo je zapravo još 1970-ih i 1980-ih godina, kada je krenulo čišćenje jezera Vesijärvi, zagađeno zbog industrijalizacije grada i okolice. “Građani, ali i privatni sektor, tada su odlučili da to mora prestati. Tu je zapravo počela priča održivog grada. Krajem 80-ih i početkom 90-ih Sveučilište u Helsinkiju počelo je sa snažnijim čišćenjem jezera, koje još uvijek nije završilo. Ono nikada niti neće moći završiti”.

“Početkom 90-ih postali smo i prvi grad u Finskoj koji je počeo razdvajati kućni otpad, dok su drugi gradovi tvrdili da se to nikada neće dogoditi, odnosno, da ljudi nikada neće razdvajati svoj otpad. Danas smo došli do točke da se 99 posto našeg otpada ponovno koristi i reciklira. Pola od toga ide na energiju, odnosno, spaljujemo otpad za energiju, dok se druga polovica ponovno koristi. Sljedeći korak nam je povećanje ponovnog iskorištavanja otpada i materijala. Moramo sve više i više reciklirati. Posljednji korak došao je 2019. godine kada smo odustali od ugljena za energetiku. Sada sva naša energija i grijanje se proizvodi bez štetnih emisija plinova,” objašnjava Bruneau.

Uz elektranu koja proizvodi energiju iz otpada, Lahti ima i elektranu na biomasu, što je, kaže Bruneau, pomalo kontroverzno. No, objašnjava da zbog bogate i razgranate drvne industrije u kraju, takva elektrana odgovara gradu i njihovoj zelenoj strategiji. Nusproizvodi i ostaci od proizvodnje drvne industrije se koriste u toj elektrani na biomasu, koja stiže u grad i iz postrojenja udaljenih po stotinu kilometara. Ranije su dobivali i biomasu iz Rusije, ponajviše Sibira, no to je sada zbog invazije Ukrajine stalo. Stoga Bruneau kaže kako je Lahti kao grad već odradio svoju energetsku transformaciju, koju su drugi gradovi, ali i države, tek započeli.

Žele postati ugljično neutralni grad do 2025. godine

Na dan kada smo razgovarali s Bruneau, Rusija je Finskoj prekinula dotok plina, što je za oko 600 tvrtki koje posluju u Lahtiju poprilično velik problem. “Imamo oko 600 kompanija koje koriste plin u svojoj proizvodnji. Za njih je odustanak od plina već bila vrlo teška odluka, no sada će morati vrlo brzo usvojiti novi energetski sustav kako bi nastavili svoje poslovanje. Mi kao grad, ali i druge organizacije, pokušavamo pronaći način kako bi im mogli pomoći. Želimo pronaći i što možemo izmijeniti u državnim politikama kako bi im pomogli investirati u nova energetska rješenja, kako bi im osigurali funkcionalnost i budućnost”, objašnja Bruneau.

Priča o stvaranju održivog grada ne bi bila moguća bez pravog vodstva, kaže Bruneau. “Grad su već dugo vodile vrlo pametne žene i muškarci. Već 2009., kada mi ideja ulaska u politiku nije bila ni u primisli, Lahti je bio prvi grad u Finskoj koji je imao ekološku strategiju. Tada su već naveli da ćemo mi kao grad smanjiti našu emisiju CO2 za 50 posto do 2025. godine. To je bio jasan broj koji smo morali postići. Danas smo debelo nadmašili taj cilj, pa smo smanjili svoju emisiju CO2 za 70 posto. Sada smo na putu da budemo ugljično neutralni grad do 2025. godine. To znači da ćemo do tada smanjiti svoje emisije CO2 za 80 posto, dok ćemo preostalih 20 posto kompenzirati. Grad jednostavno ne može biti 100-posto ugljično neutralan, stoga moramo kompenzirati”, objašnjava Bruneau.

Bitna je suradnja svih aktera, od industrije do građana

Postizanje takvog cilja, priznaje Bruneau, moglo bi biti nešto lakše za manji grad poput Lahtija, nego što bi moglo biti za veće gradove poput Zagreba, ili još veće poput Berlina. No, Bruneau objašnjava kako se žele fokusirati upravo na tu srednju veličinu grada, jer je njihova priča slična priči velikog broja gradova u Europi i svijetu. S druge strane, sve što je Lahti napravio može se skalirati na znatno veće gradove. Bruneau tako priča da je nedavno bila na panel diskusiji u Londonu i Parizu, a sada stiže u Zagreb na konferenciju Future Tense.

“Manji i srednji gradovi su fleksibilniji i agilniji pri donošenju odluka, a odluke uglavnom donosi manji broj ljudi. No, to je bila odluka koju smo donijeli kao grad. Mi smo to htjeli napraviti. Nitko nas nije tjerao. Moram reći da nas, kao grad, često gura privatni sektor. Nekad imam osjećaj da je te neke ekološke odluke donio privatni sektor znatno prije nego što ih je donio grad, a mi političari možda nećemo moći pratiti korak s njima. U našem gradu ima zaista puno ‘igrača u industriji’ koji gledaju u budućnost i obraćaju pažnju na održivost”, kaže Bruneau.

Nije ni Lahti bez svojih problema

No, koliko možda zvuči idilično na prvu, Lahti nije bez svojih problema. To je grad s jednom od najvećih nezaposlenosti u Finskoj, koja iznosi visokih 14 posto. Bruneau objašnjava kako je tako visoka nezaposlenost posljedica raspada Sovjetskog saveza i pada industrije, te činjenice kako u gradu nema toliko puno visokoobrazovanih ljudi. “Velika nezaposlenost nam je već polako u trećoj godini posljedica nezaposlenosti iz 90ih”, kaže Bruneau. Problem je što se industrije koje se trenutno nalaze u gradu rapidno šire, no nedostaje im educiranih radnika. Lahti je do 2019. godine bio i najveći finski grad koji nije imao sveučilište. No, krajem 2019. godine to se promijenilo, budući da je tada otvoren LAB University of Applied Sciences.

“To je po prvi puta u 40 godina da je u Finskoj jedan rastući grad dobio novo sveučilište. To će, naravno, u sljedećih pet do deset godina imati brze i snažne efekte na poziciju grada i na profil stanovnika našeg grada. Kompanije će dobiti veće prilike za istraživanje i razvoj u suradnji sa sveučilištem, a grad će postati atraktivniji za studente, koji će se onda moći opredijeliti za naše kompanije i naš grad. O tome smo puno razmišljali – kako da napravimo naš grad atraktivnijim za studente i mlađe generacije.

Kao grad, ali i kao većina Europe, imamo zaista puno starog stanovništva, kojima smo zahvalni na tome što su izgradili našu državu. Kako bismo im mogli pružiti svu njegu i brigu koju trebaju, moramo imati više zaposlenih na visokim pozicijama, s visokim obrazovanjem. Imamo i problem što zaista puno stanovnika ima samo osnovno obrazovanje. Danas je važno imati bilo kakav oblik diplome, neovisno o tome kakav ste radnik. Stoga, želimo i njima ponuditi neke opcije za edukaciju”, kaže Bruneau, pa dodaje kako očekuje da će kroz tih pet do deset godina napraviti golemi iskorak, te da će postati internacionalni grad.

Bogata industrijska povijest prisiljena na modernizaciju

Kroz bogatu industrijsku povijest Lahtija, u gradu su se proizvodili razni proizvodi, od teških industrijskih strojeva, pa sve do raznih prerađevina iz drvne industrije. U tvornicama se proizvodio namještaj, odjeća, obuća, hrana, piće, ali i industrijski proizvodi koji bi se koristili u proizvodnji raznih proizvoda u drugim tvornicama diljem Finske. Jedan od glavnih proizvoda koji su se proizvodili u Lahtiju bili su strojevi za varenje, raznih veličina i namjena. Mnoge tvornice su se morali kroz godine transformirati, a jedna od njih je Kemppi-Group, koja je od 1949. godine proizvela na tisuće strojeva za varenje. Danas se bave proizvodnjom punionica za električne aute, pod nazivom Kempower, a jedna od najbrže rastućih kompanija u regiji, koja i financira postdiplomski studij za električne transportne sustave.

Još jedan primjer ekološki osvještenije industrije je Foster, jedan od najvećih proizvođača hrane u Finskoj, smješten u Lahtiju. Dobar dio njihove proizvodnje uključuje zob, no u proizvodnji preostaje velika količina otpadaka. Foster dio njih pak koristi za proizvodnju umjetnog zaslađivača, a ostatak se koristi u elektranama na biomasu. “Stoga”, kaže Bruneau, “čak i industrija posluje što je više moguće održivo”. Efekt takve industrije je, ističe Bruneau, da se gradu sada javlja sve više kompanija koje žele svoja postrojenja prebaciti u blizinu Lahtija, kako bi mogli što više ekološki prihvatljivije poslovati. Velika industrija također predstavlja ne samo uzor za manje kompanije, već i pritisak na njih da posluju što više ekološki prihvatljivo.

Ekologija više nije opcija, već praktički obaveza

Drugi važan razlog zašto industrija želi postati što više ekološki prihvatljiva je zbog toga što budući radnici jednostavno neće htjeli raditi za kompanije koje zagađuju. “Ekologija je konkurentska prednost. Ekologija više nije opcija, već obaveza kako bi uopće preživjeli. Moraju poslovati održivo. Ako ne poslujete održivo, propast ćete. Nećete moći sklopiti nikakav ugovor s klijentima jer vas nitko neće htjeti jer niste ekološki osviješteni. Isto je s radnicima. Jednostavno ne žele raditi u kompaniji koja nije ekološki osviještena i koja ne posluje ekološki. Vaš željeni radnik, vaš idealan kandidat, odabrat će nekog drugog ako niste ekološki osviješteni”, objašnjava Bruneau.

Ljudi u Finskoj su, priča Bruneau, općenito ekološki osviješteni. Preferiraju kupovati proizvode kompanija koje proizvode svoje proizvode na održivi način, što naravno, tjera i kompanije da tako funkcioniraju. Ekološka osviještenost se među ljude usađuje od najmanje moguće dobi, još od predškolske, odnosno, u vrtićima diljem Finske. Pritom nije riječ o nekakvom sporednom ili povremenom ekološkom programu ili projektu koji se provodi, već jednostavno nema druge opcije. Ekologija je temeljna strategija i temelj koji se podučava djeci, na koji se sve drugo nadograđuje i dodaje.

“Ekologija je temelj svih temelja naših strategija. Djeca to uopće ne doživljaju kao nešto posebno, jer nemamo nikakvih zasebnih programa ili strategija. Dotiče se svih sektora i svega što se događa u gradu, od zoniranja i javnog prometa, do gradskih vlasti i škola”, objašnjava.

Cijeli grad je ponosan na svoju titulu

Dobivanje titule Zelene prijestolnice Europe za 2021. godinu za Bruneau je bio trenutak u kojem je bila iznimno ponosna na sve što su uspjeli napraviti u gradu, a ponosni su, kaže, i svi stanovnici grada. “Za nas je to velika stvar. Kao mali, odnosno, grad srednje veličine, htjeli smo da nas se prepozna. Kroz istraživanja koja smo radili, zaključili smo da se povećalo znanje naših građana o ekološkom razmišljanju o budućnosti. Naše kompanije i naše sveučilište kao da je podignuto na jednu novu, višu razinu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Nadamo se da će nam to pomoći u postizanju naših ciljeva i u dobivanju dodatnog financiranja od EU”, priča nam Bruneau.

Nakon dobivanja titule, Lahti se počeo smatrati jednim od najboljih finskih gradova za život, a drugačije na njih gledaju i u finskoj vladi. Time se, kaže Bruneau, otvaraju razne prilike za dodatnim financiranjem, što će im omogućiti provođenje raznih drugih projekata, s potencijalno još ambicioznijim ekološkim ciljevima.

Cijela transformacija Lahtija iz uspavanog industrijskog grada sa sve starijim stanovništvom od kojih se nitko ne usudi niti uroniti stopalo u gradsko jezero, u grad u koji se slijevaju investicije i mladi ljudi iz cijele države ne bi mogao dogoditi da nije bilo ekologije, odnosno, onog prvog poriva da se jezero Vesijärvi očisti od svog onečišćenja. Za zaključiti je, kaže Bruneau, kako bez ekologije jednostavno nema budućnosti, posebice u gospodarskom sektoru. Isto vrijedi i za Zagreb, kao i ostale Hrvatske gradove, kojima savjetuje da se ekologija odmah prioritizira, te da se u proces uključe svi, od gradskih vlasti do NGO-ova i privatnih osoba.