U posljednje 4 godine, hrvatske su banke imale 22 milijarde kuna dobiti. Zašto otežu s moratorijem?

Što se tiče drugih zemalja, susjedna Slovenija uvela je moratorij na otplatu kredita do 12 mjeseci za tvrtke i fizičke osobe. No, on ne vrijedi za sve, već za one koji su pogođeni aktualnom krizom pa će tako tvrtke morati dokazati da im je poslovanje ugroženo ali i sa su do sada uredno podmirivale svoje obveze.

Neposredne posljedice važnije od sporova

U Češkoj je uveden moratorij od šest mjeseci, a dužnicima je dovoljna izjava o nemogućnosti plaćanja kredita kako bi im se odobrio moratorij. Poljska nije na državnoj razini propisala moratorij, već banke mogu klijentima po svojoj procjeni odobravati pauziranje u otplati kredita.

Svoja mišljenja o ovoj temi iznijeli su nam makroekonomist Velimir Šonje iz Arhivanalitike i prof. dr.sc Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Šonje upozorava da bi takva intervencija sasvim sigurno rezultirala sporovima u kojima bi banke tražile odštetu. “Država može propisati zakonom što god poželi”, kaže Šonje, “no svaki se zakon može pokušati sporiti na domaćim i europskim sudovima. U ovom slučaju, dvanaestomjesečni opći moratorij na kredite predstavlja snažnu i radikalnu mjeru kakva nigdje u EU nije zabilježena”.

“Sigurno bi došlo do naknadnih sporenja i zahtjeva za naknadu šteta. Ne možemo znati kakve bi bile presude, ali porezni obveznici bi kroz nekoliko godina do sudskih raspleta bili izloženi riziku plaćanja konačnog troška. Međutim, neposredne gospodarske posljedice važnije su od dugoročnih vezanih uz sporove”, kaže Šonje.

Neplanirana emisija novih količina novca

Upozorava da bi, osim sudskih sporova, zamrzavanje otplate svih kredita na godinu dana imalo bi i cijeli niz drugih posljedica. Upitali smo ga i što bi bilo u slučaju najcrnjeg scenarija – da dođe do stampeda štediša na banke, odnosno naglog povlačenja štednih uloga. “Jasno je da bi opće smrzavanje najvećeg dijela aktive banaka na dulji period ostavilo banke bez novca za isplatu depozita, drugih obaveza te plaća i ostalih troškova. Ne treba zaboraviti da novac za financiranje kredita ne pada s neba, 80-90% financira se iz naših depozita kod banaka”, kaže.

“U slučaju smrzavanja kreditnog portfelja na godinu dana, HNB bi intervencijom sigurno primirio prvu navalu na šaltere. Spustio bi stopu obvezne rezerve što bi bankama vratilo novac na slobodno raspolaganje, mogao bi i otkupljivati najkvalitetnije kredite od banaka i tako kreirati novu likvidnost. Ljudi bi se brzo uvjerili da novaca ima i shvatili da je glupo trpati novac u madrace, to može potaknuti kriminal. A navala na šaltere bi vjerojatno pogoršala širenje virusa pa bi se uvele nove restriktivne mjere. Međutim, takva neplanirana emisija novih količina novca ne bi mogla proći bez drugih posljedica”.

“Obnovio bi se pritisak na pad vrijednosti domaće valute s brojnim negativnim posljedicama. Jedna od njih je povećanje kunske protuvrijednosti obaveza po kreditima uz valutnu klauzulu. U tom smislu, radikalan moratorij mogao bi se pokazati kao pucanj u nogu dužnika. Isto tako, povećao bi se broj kuna koje treba dati za otplatu svih inozemnih obaveza. To bi bio pucanj u nogu poreznih obveznika koji servisiraju obveze države prema inozemstvu. Tako bi reakcija na opći dugotrajni moratorij stvorila druge negativne posljedice od kojih bi se neke odmah materijalizirale, a neke bi se vidjele nakon godinu i više dana”.

Banke imale dobit usred krize

“Nastali bi novi gubici, smanjio bi se kapital banaka, a to bi ograničilo banke u podršci gospodarskom oporavku jednom kada do njega dođe. Naposljetku, postoji i problem kako sada odobravati nove kredite da se ova situacija premosti, ako nema novca od naplate postojećih kredita i kamata i ako se želi očuvati stabilnost tečaja?” kaže Šonje.

Hrvatska narodna banka nedavno je donijela odluku o zabrani isplate dobiti bankama. Inače, zanimljivo je da hrvatske banke čak i u najvećim krizama ostvaruju dobit. Kada se pogledaju podaci za posljednjih 10 godina, vidljivo je da su samo 2015. završile u minusu od pet milijardi kuna, što je bila posljedica konverzije kredita u švicarskim francima. Sve ostale godine poslovale su pozitivno. Na primjer, 2009. godine, kada je hrvatsko gospodarstvo snažno potonulo pod utjecajem globalne financijske krize, hrvatske banke, ukupno gledano, imale su dobit prije poreza od preko četiri milijarde kuna.

Što se tiče sadašnjeg poslovanja, prema nerevidiranim podacima za 2019., koje su banke dostavile HNB-u, ukupna dobit prije poreza iznosila je 6,6 milijardi kuna. Najveću dobit imala je PBZ i 2,14 milijardi kuna, a slijedi Zagrebačka banka s 1,8 milijardi kuna. Sve banke završile su u plusu, izuzev Croatia banke koja je imala negativan rezultat od 24,5 milijuna kuna. Nakon 2015. kada su banke, kako smo već spomenuli, imale gubitke zbog konverzije CHF kredita, u sljedeće četiri godine nakon toga, od 2016. do 2019. ukupna dobit iznosila je preko 22 milijarde kuna.

Vrlo konzervativna politika HNB-a

“Prvo, HNB vodi vrlo konzervativnu politiku nadzora banaka i zahtijeva od vlasnika da u njima drže velike iznose kapitala, dakle vlastitih sredstava. Zbog toga u prošloj krizi banke kod nas nisu propadale, i to je sreća jer bi kriza inače bila još jača i dugotrajnija. Nedavno su te mjere pojačane. Bankama je zabranjeno isplaćivati dobit”, objašnjava Šonje. “To je kontroverzna mjera koja ograničava slobodu ulaganja i ne primjenjuje se ni na jedan drugi sektor, ali je prihvatljiva u ovako izvanrednim okolnostima jer banke čini otpornijima i otvara šansu da budu sposobne za novo kreditiranje kad je najpotrebnije”.

“Drugo, realna neto dobit mjerena povratom na taj regulatorno uvećani kapital pratila je ukupan gospodarski trend. Padala je u krizi nakon 2009., ušla u zonu gubitka prema kraju krize i od 2016. počela se oporavljati ostavši u jednocifrenoj zoni na novom vrhuncu 2019., kada je povrat na kapital iznosio 9,8%. Sada slijedi novi drastičan pad”.

Mađarski premijer Viktor Orban i u ranije je povlačio neke kontroverzne poteze, tako da ne iznenađuje niti njegova odluka o moratoriju, no Šonje kaže da radikalni potezi imaju i svoju cijenu, pa kao primjer ističe to da Mađari plaćaju znatno veće kamate na stambene kredite u odnosu na hrvatske korisnike takvih kredita. “Sve na kraju negdje netko plati, a to najčešće nije onaj na koga političari upiru prstom. Mađarske banke imaju znatno veće kamatne stope od hrvatskih zbog niza mjera koje su poduzimane u toj zemlji. Prema podacima ECB-a s kraja prošle godine, kamatne stope na stambene kredite u Mađarskoj kretale su se oko 4,5%, u Hrvatskoj oko 3% što je vrlo velika razlika”.

‘Kriza će potrajati, neće sve biti kao prije’

“Svaka radikalna intervencija u financijske odnose dovodi do toga da će netko u budućnosti to platiti, a da toga nije ni svjestan jer se faktura ne ispostavlja direktno, nego indirektno kroz složene odnose u sustavu. Zbog toga nisam protiv mjera, one su nužne u ovako izvanrednim okolnostima, samo ih treba smisliti pametno, da ne ispilimo granu na kojoj sjedimo i da ne prevalimo sav trošak na buduće dužnike i generacije. Jer, ova kriza će potrajati, neće sve biti kao prije od lipnja ili srpnja”.

“Nakon isteka tromjesečnih mjera i moratorija na ovrhe koji su dogovoreni, problemi će se nastaviti i trebat će pomagati ljudima koji su najugroženiji – ljudima koji će trajnije ostati bez posla i ljudima čija će se primanja drastično smanjiti. Na žalost, bit će mnogo takvih ljudi. Pomoći sada svima bez kriterija znači zapravo potrošiti municiju da se pomogne onima kojima će to biti najpotrebnije kada bude najpotrebnije”, kaže Šonje.

S druge strane, profesor Josip Tica smatra da bi država trebala građanima omogućiti neplaćanje kredita te ističe primjer Slovenije koja je uvela moratorij do godinu dana, uz mogućnost da on bude i kraći ako se banka i klijent tako dogovore. “Država bi trebala omogućiti ljudima pauzu od plaćanja kredita iz razloga što će veliki broj ljudi ostati bez posla i u problemima s osiguravanjem trajnim prihoda. Problem je naglašen za dužnike, ali isto tako i za banke”, kaže.

Slovenski moratorij od godinu dana

“Očekivano usporavanje ekonomije će se reflektirati i na poslovne rezultate poslovnih banaka, odnosno na udio loših kredita i sve što to nosi sa sobom. Moratorij bi trebao pratiti epidemiološku situaciju, oporavak ekonomije, ali i ostaviti dovoljno prostora ljudima da se snađu, odnosno oporave od svega što se dogodi. Očekujemo da bi moratorij od godinu dana bio adekvatan, a to pokazuje i primjer Slovenije koja je donijela zakon s moratorijem do godinu dana, ali naravno ostavljaju mogućnost da se stranke dogovore i o kraćem moratoriju”, kaže Tica.

Smatra da bi moratorij, koji bi se primjenjivao samo na one koji zadovoljavaju uvjete, odnosno da su zaista pogođeni krizom, bio koristan i za same banke, jer bi se izbjegao porast tzv. loših kredita. “Poslovne banke su zainteresirane za moratorij jer će im to u regulatornom smislu odgoditi ili će im omogućiti da u potpunosti izbjegnu porast loših kredita u svojim poslovnim knjigama. Porast loših kredita, dakle onih koji se ne vraćaju bankama do propisanog vremena je izuzetno regulatorno skup za poslovne banke. Kako je prijedlog za moratorij došao od strane poslovnih banaka, za pretpostaviti je kako im moratorij u ovome trenutku izgleda optimalno u odnosu na alternativu”.

Poslovne banke posluju konzervativno

Povrh toga, moratorij se ne primjenjuje na sve plasmane, nego samo za poslovne subjekte ili fizičke osobe koje zadovoljavaju objektivne uvjete za korištenje moratorija. Vjerujem da je moratorij najmanje loša odluka u ovome trenutku”, kaže Tica. Otpornost hrvatskog bankarskog sektora na prošlu krizu, koji je prošao gotovo neokrznut u usporedbi s mnogim bankama u SAD-u ili zapadnoj Europi Tica tumači daleko konzervativnijom politikom.

“Kod nas je financijska poluga u poslovnim bankama bila puno manja, odnosno poslovne banke su poslovale znatno manje rizično u usporedbi s ostalim poslovnim bankama u SAD-u ili UK-u. Može se reći da je naše bankarstvo konzervativno, pa je to bio plus u svjetskoj gospodarskoj krizi, jer je rizik bio daleko manji od drugih poslovnih banaka. Profitabilnost s druge strane proizlazi iz nekoliko činjenica, istraživanja su pokazala da općenito premija rizika za Hrvatsku na svjetskom tržištu, tržišna struktura financijskog tržišta, ali i stanje poslovnih knjiga djeluje na kamatne stope, te sva tri elementa u nekoj mjeri djeluju na profitabilnost banaka”, zaključuje Tica.