U svemu što je bitno Hrvatska je među najgorima u svijetu. Po digitalnoj konkurentnosti najgori smo u EU
Hrvatska je u novom izvješću zauzela 52. mjesto od ukupno 63 vodeće svjetske ekonomije
U svemu što je bitno, Hrvatska je među najgorima u Europi i svijetu. Tako smo i po digitalnoj konkurentnosti na vrlo niskom mjestu – iznad nas su sve zemlje Europske unije.
Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je rezultate izvješća “IMD – Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti 2020.“. Hrvatska je u ovom izvješću zauzela 52. mjesto od ukupno 63 vodeće svjetske ekonomije što je pad za jedno mjesto u odnosu na prošlu godinu.
Na vrhu ljestvice digitalne konkurentnosti je SAD, a slijede Singapur, Danska, Švedska, Hong Kong, Švicarska, Nizozemska, Republika Koreja, Norveška i Finska. U odnosu na 2019. godinu 29 zemalja je zabilježilo pad na ljestvici, 23 zemlje su napredovale, a 11 su zadržale poziciju.
Hrvatska nazadovala u odnosu na prošlu godinu
Hrvatska najbolje stoji u stupu znanje (41. na ljestvici), a najlošije u spremnosti za budućnost (62. od 63 zemlje na ljestvici), s time da je i kod znanja i kod tehnologije zabilježen pozitivan pomak u odnosu na 2019., dok je u stupu spremnost za budućnost Hrvatska nazadovala za jednu poziciju u odnosu na prošlu godinu.
Indikatori koji pozitivno utječu na poziciju Hrvatske u okviru osnovnih stupova digitalne konkurentnosti su: odnos učenik/profesor u tercijarnom obrazovanju, broj žena s diplomama, veliki broj ženskih istraživača i grantovi za patente visoke tehnologije (znanje) te investicije u telekomunikacije (tehnologija). Kao slabosti izdvojeni su sljedeći indikatori: međunarodno iskustvo, obuka zaposlenika, tehnološki razvoj i aplikacije, prilike i prijetnje, javno privatno partnerstvo.
Istraživanje mjeri sposobnost zemalja u usvajanju digitalnih tehnologija
IMD – Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti, pojašnjava se u priopćenju Nacionalnog vijeća za konkurentnost, mjeri sposobnost i spremnost zemalja da usvoje i istraže digitalne tehnologije kao ključnog pokretača ekonomske transformacije u poslovanju, upravljanju i širem društvu.
Temelji se, kako navode, na analizi tri faktora: znanju, tehnologiji i spremnosti za budućnost. Svaki od ova tri faktora podijeljena su u tri podfaktora koji sadrže ukupno 52 kriterija. Za istraživanje digitalne konkurentnosti koriste se statistički podaci i podaci prikupljeni u istraživanju mišljenja gospodarstvenika. Istraživanje je provedeno u veljači i ožujku ove godine. Kod većine zemalja odgovori na anketu prikupljeni su tijekom prvog razdoblja COVID-19. Postavljena pitanja nisu se odnosila na pitanja vezana uz pandemiju ali kako je tehnologija jedan od važnih alata u našoj borbi protiv pandemije, neki od trendova koji su identificirani imaju dodatni značaj.
Faktor znanja odnosi se na nematerijalnu infrastrukturu koja naglašava proces digitalne transformacije kroz spoznaju, razumijevanje i učenje novih tehnologija. Tehnološki faktor procjenjuje cjelokupni kontekst kroz koji je omogućen razvoj digitalnih tehnologija (zakonodavni okvir u skladu s tehnologijom, dostupnost kapitala za ulaganja i tehnološka infrastruktura). Faktor Spremnosti za budućnost ispituje stupanj usvajanja tehnologije od strane Vlade, gospodarstva i društva općenito.
Digitalne tehnologije omogućavaju stvaranje novih vrijednosti
Digitalne tehnologije omogućavaju stvaranje novih vrijednosti i povećanje produktivnosti i konkurentnosti zemlje. Uloga stvaranja znanja i razvoja talenta u kombinaciji s učinkovitom regulativom i infrastrukturom povećavaju digitalnu konkurentnost zemlje.
Fleksibilnost i prilagodljivost, ne samo poduzeća već i pojedinaca, utječu na digitalni napredak zemalja. To je posebno slučaj u trenutnom pandemijskom kontekstu u kojem će fleksibilnost i prilagodljivost nadolazećim digitalnim tehnologijama omogućiti društvima da prebrode krizu.