Umro je Sir Clive Sinclair, ekscentrični inovator koji se nakon svakog kraha vratio s radikalnijim izumom

Na našim prostorima je gotovo nemoguće ne čuti priču kako je netko nekome “prošvercao Sinclaira iz Austrije ili Njemačke”, pa je mnogima upravo Sinclairov proizvod bio prvi dodir sa svijetom računala.

Kao dijete preferirao je društvo odraslih

Clive Marles Sinclair rođen je 30. lipnja 1940. godine u Richmondu, a kao dijete bio je introvertiran i preferirao društvo odraslih umjesto vršnjaka. Još kao dječak razvio je strast za izradu raznih spravica i izuma. Kao inspiraciju, Sinclair je spominjao BBC-jevu televizijsku emisiju za djecu Toytown, točnije lika The Inventor, odnosno, izumitelja.

U ranoj dobi je izradio komunikacijski sustav za svoje skrovište u šumi, a opremio ga je minijaturnim radio prijemnicima i pojačalima. Kada je polagao maturu, Sinclair je izumio jednostavan radio sustav koji je kasnije počeo prodavati kao komplet za izradu kod kuće. Komplet se prodavao u časopisima poput Practical Wireless, za koji je Sinclair napisao niz članaka.

Pisao je knjige i priručnike, no to ga nije zadovoljavalo

Sinclair se potom upustio u pisanje knjiga, pa je u sljedeće četiri godine napisao niz priručnika, među kojima su bili i oni za izradu radio prijemnika i tranzistorskog sklopovlja. Premda su se knjige dobro prodavale, Sinclair nije bio zadovoljan ulogom tehničkog pisca. Želio se vratiti izumima i inovacijama, pa je 1961. godine, navršivši 21 godinu, osnovao svoju prvu kompaniju, Sinclair Radionics.

Kompanija je proizvela niz tiskanih ploča za elektroničke uređaje, kao i minijaturni tranzistorski radio. No, Sinclair nije nikako mogao skupiti dovoljno kapitala da tvrtku učini uspješnom.

Prvi ozbiljni novac Sinclair je zaradio tek nakon što je čuo da se kompanija Plessey rješava novih tranzistora za koje su stručnjaci te tvrtke smatrali da nisu dovoljno dobri, odnosno, da su defektni. Sinclair je shvatio kako su oni u funkcionalnom stanju i kupio ih gotovo sve, pa ih je prodavao drugim kompanijama uz solidnu zaradu ili ih je ugrađivao u svoje proizvode. Ubrzo je izdao i nove komplete za HI-FI audio opremu, a prodavao je i nacrte za minijaturni televizor.

Izradio je prvi pravi džepni kalkulator

Nekoliko godina kasnije, 1972. godine, Sinclair je izradio i počeo prodavati kalkulator, Sinclair Executive, prvi pravi džepni kalkulator uopće. Iako Sinclair Executive nije bio osobito napredan, mogao se pohvaliti kvalitetnim dizajnom. No, još bitnije, bio je iznimno povoljan, s cijenom od 79,95 britanskih funti, što je bilo dvostruko manje od znatno većih proizvoda konkurencije koji nisu stali u džep. Ipak, ta svota i dalje je bila dvostruko veća od prosječne tjedne plaće britanskih radnika, pa kalkulator baš i nije bio za svačiji džep.

Usprkos tome, Sinclair Executive postao je golemi hit. Već 1974. godine, Sinclair je proizvodio 100.000 kalkulatora mjesečno, od čega 55 posto za izvoz. Sinclair Executive je bio toliko uspješan da je impresionirao i inženjere u Texas Instrumentsu, koji su izdali svoju verziju kalkulatora baziranu na čipu TMS1802. Ipak, američki proizvod je koštao trostruko više i nalazio se u znatno većem kućištu koje je teže stalo u džep.

Usprkos tržišnom uspjehu, Sinclairovi proizvodi nisu se pokazali osobito pouzdanima, pa je kompanija uskoro ušla u financijske probleme. Digitalni kvarcni sat koji su pokušali prodavati nije radio kako treba, pa su ga na tisuće kupaca vraćale i tražile povrat novca. Sinclairovu kompaniju na koncu je preuzela država, koja ju je raskomadala. “Po prirodi, nisam poslovni čovjek. No, svi moramo imati taj poslovni duh u svom životu”, rekao je jednom prilikom Sinclar.

ZX Spectrum, prvi dodir s računalima za mnoge

Izumitelj nije mogao dugo mirovati, pa se uskoro udružio s Crisom Curryjem koji je tada vodio malenu elektroničku kompaniju Science of Cambridge. Ubrzo nakon udruživanja, kompanija je promijenila ime u Sinclair Research. Ta kompanija je 1980. godine izdala ZX80, maleno računalo koje se prodavalo za manje od stotinu funti, dok se komplet dijelova za izradu kod kuće mogao kupiti i za 20 funti manje. ZX80 bio je poprilično inovativan, a izrađen je u Sinclairovom duhu – cilj je bio napraviti proizvod koji je mogao funkcionirati s najmanjim mogućim brojem komponenti.

Nasljednik prvog računala, ZX-81, bio je primitivan prema današnjim standardima, no mogao je pokretati niz jednostavnih aplikacija, te naravno, videoigre. Odnos između Curryja i Sinclaira počeo je propadati kada je BBC odlučio pokrenuti program za računalno opismenjivanje nacije, zbog čega su tražili službeno računalo za popratni TV program i emisiju. BBC je na kraju izabrao Curryjev Acorn, koji je bio znatno jednostavniji od ZX81, ali i znatno jeftiniji.

Sinclair je na taj udarac odgovorio ZX Spectrumom, računalom čija je glavna karakteristika bila mogućnost prikazivanja boja. ZX Spectrum je postao golemi hit, pa je prodan u više od pet milijuna primjeraka i mnogim je danas uspješnim ljudima bio prvi kontakt s računalima. Jedan od njih je i Tomislav Pongrac, kreativni direktor Gamepiresa, koji je s osam godina dobio svoj primjerak i odmah se zaljubio u računala, posebice videoigre.

Nakon hita, uslijedio je fijasko…

Titulu viteza Sinclair je dobio 1983. godine na preporuku tadašnje premijerke Margaret Thatcher. Usprkos visokoj počasti, za izumitelja su uskoro počeli ozbiljni problemi. Ponovno je, zbog niza pogrešnih poslovnih odluka, upao u financijske probleme. Nakon golemog uspjeha sa ZX Spectrumom koji je bio prvo računalo u domovima milijuna obitelji, Sinclair je odlučio okušati se u autoindustriji . Trud i vrijeme, a još bitnije novac, uložio je u izradu električnog vozila.

Sredstva su mahnito trošena na razvoj i izradu, pa je prvo vozilo, Sinclair C5, stiglo u prodaju 1985. godine. Bila je to trokolica s pedalama i električnim motorom, te poprilično tankim gumama i niskim sjedištem. Kabina je bila otvorena, a kupci su kritizirali kratak domet, sporost i potpunu nemogućnost vožnje u brdo na vlastiti pogon. Prevladalo je mišljenje kako je C5 nepouzdano i nesigurno vozilo, što je Sinclair ogorčeno negirao.

Godinama kasnije Sinclair je ipak priznao kako je tajming puštanja vozila C5 u prodaju bio promašen. “Tlo je bilo pokriveno snijegom, a mi nismo shvatili da baterije jednostavno neće raditi u tako hladnim uvjetima. Bilo je suludo vrijeme za lansirati C5”, priznao je.

U to vrijeme odnos sa suprugom Anne, s kojom je u braku bio 20 godina, postajao je sve lošiji, što je na kraju dovelo do razvoda. Sinclair je nakon razvoda stekao imidž plejboja, logično s obzirom na to da ga se često moglo vidjeti u društvu znatno mlađih žena. Otkrio je i ljubav prema pokeru, igri koja je, pričao je, zagolicala njegovu strast prema hazardu.

… pa još jedan tržišni neuspjeh

Sinclairovo novo računalo QL, premda poprilično inovativno za to vrijeme, nije postiglo uspjeh na tržištu. Nakon što nije uspio pronaći investitora za svoju teško zaduženu kompaniju, Sinclair je prodao prava za izradu svojih računala poduzetniku Alanu Sugaru, vlasniku tvrtke Amstrad.

Sinclair Research nastavio je raditi kao malena kompanija koju je financirao sam Sinclair, uglavnom za vlastite izume. Od ideje električnog vozila nije odustajao, pa je 1992. godine lansirao Zike, lagani električni bicikl, koji je bio tržišni flop kao i C5. S obzirom na nedavni uzlet električnih vozila, mnogi smatraju da je Sinclair naprosto bio ispred svog vremena.

Izumitelj, ne biznismen

Sljedeći promašaj britanskog izumitelja bio je sklopivi bicikl koji je mogao stati u aktovku, ali bilo ga je gotovo nemoguć voziti zbog minijaturnih kotača. Od ideje električnih vozila ni tada nije odusta, pa je 2010. godine najavio da radi na novom električnom vozilu nalik C5, modelu X1. Za razliku od C5, X1 je imao dva kotača, ali i krov. Na tržište je novo vozilo trebalo stići u srpnju 2011. godine, od čega na kraju nije bilo ništa.

Bez obzira na kasnije promašaje, Sinclair će ostati upamćen kao jedan od najvećih inovatora na području osobnih računala. Imao je nekoliko tržišnih hitova koji su mu donijeli milijune funti, dobio je niz prestižnih nagrada, a na kraju i viteza Sira. No, njegove kompanije i ideje, koliko god bile inovativne, često su zapadale u financijske probleme. Na kraju ipak, kako je i sam priznao, pokojni Sir Clive Sinclair nije bio biznismen, već inovator i izumitelj.