No, sada je jasno da država itekako ima novca, da se državna blagajna odlično puni, te bi u tim okolnostima bilo razumno razmišljati o smanjenju i ukidanju određenih preza, a ne o uvođenju novih.
Hrvatske javne financije u jako su dobrom stanju, pogotovo ako uzmemo u obzir što se sve događalo u posljednjih par godina. Snažan pad BDP-a zbog zatvaranja ekonomije tijekom pandemije koronavirusa, uz zaduživanje kako bi se sanirale tekuće obveze države, privremeno je prekinuo pad javnog duga u odnosu na BDP.
Zatim je uslijedila agresija Rusije na Ukrajinu, koja je također poremetila ekonomske tokove. Usprkos svemu tome, ekonomija se relativno brzo oporavila, a javni dug opet je u silaznoj putanji, a procjene analitičara su da će se takav trend i nastaviti.
Javni dug u slobodnom padu
U analizi Hrvatske udruge poslodavaca, koju potpisuje njihov glavni ekonomist Hrvoje Stojić navodi se da smo imali treći najveći pad javnog duga među članicama Europske unije na kraju trećeg tromjesečja prošle godine, u odnosu na pandemijski maksimum iz prvog tromjesečja 2021., te je javni dug smanjen za čak 18,5 postotnih bodova, na oko 70 posto BDP-a.
S obzirom na to da je Hrvatska godinama imala praktički konstantan rast javnog duga u odnosu na BDP, sve do 2015. godine kada je došlo do njegove stabilizacije i kada je krenuo pad, lijepo je vidjeti da je onaj skok iz vremena pandemije bio prolazni šok, te da se njime nismo vratili na stare staze beskonačnog rasta javnog duga.
“Ovaj uspjeh prvenstveno odražava snažniji no očekivani oporavak rasta BDP-a (gotovo 35 posto nominalno te 20 posto realno tijekom 2021.-2022.) uz istodobnu fiskalnu disciplinu u sklopu priprema za ulazak u euro područje. Među pokretačima rasta BDP-a ističu se robni izvoz te raniji i snažniji no očekivani oporavak turizma”, piše Stojić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Proračun ima veće prihode od rashoda
Također, i proračun je krajem trećeg kvartala bio u plusu i to za 1,1 posto BDP-a, te se očekuje da bi se suficit trebao zadržati i kada se objave konačni podaci za cijelu prošlu godinu. Inače, analitičari su očekivali minus od oko 2 posto BDP-a, što znači da je percepcija stanja u javnim financijama bila lošija od stvarnog stanja.
“Višak u proračunu ostavlja pitanje svrhovitosti uvođenja dodatnog poreza na dobit, koji doprinosi ionako visokom poreznom opterećenju, kreira neizvjesnost porezne politike i ugrožava planirane investicije poduzeća”, upozorava Stojić u svojoj analizi.
Da podsjetimo, Vlada je odlučila uvesti poseban porez za kompanije kojima je dobit rasla preko 20 posto. Tim porezom ciljane su veće kompanije, s prihodom od preko 300 milijuna kuna. Podloga za uvođenje tog poreza jest EU direktiva koja predviđa oporezivanje energetskih kompanija, koje su profitirale na visokim cijenama energenata zbog ruske agresije na Ukrajinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrijeme je za smanjenje poreza
No, Vlada je odlučila taj porez proširiti na sve kompanije, jer su zaključili da nemamo dovoljno energetskih kompanija da bi se samo od njih prikupljao takav porez. Izgovor za uvođenje poreza bio je pomoć kućanstvima i tvrtkama koje su ugrožene visokim cijenama energenata, a njime se želi prikupiti dvije milijarde kuna. No, sada je jasno da država itekako ima novca, da se državna blagajna odlično puni, te bi u tim okolnostima bilo razumno razmišljati o smanjenju i ukidanju određenih preza, a ne o uvođenju novih.
Iako se ove godine očekuje usporavanje gospodarstva, pa možda i manji pad, Stojić očekuje nastavak pozitivnih kretanja javnog duga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“I uz pretpostavku deficita proračuna od oko 2 posto BDP-a u naredne dvije godine, u 2023. očekujemo daljnji pad javnog duga na 67 posto BDP-a te blizu 65 posto BDP-a u 2024. zahvaljujući snažnom nominalnom rastu BDP-a. U konačnici sve to utječe na snažan pad bruto potreba za financiranjem države do najniže razine u zadnjih 15 godina od oko 11 posto BDP-a u 2024.”, navodi se u analizi.
Kada se razmatra porezno rasterećenje treba uzeti u obzir i činjenicu da Hrvatska ima drugi najveći porezni teret u EU prikazano kao postotak BDP-a. Po tom pokazatelju smo odmah iza Švedske, s toga je jasno da jedna od najnerazvijenijih članica EU treba ozbiljno porezno rasterećenje, kako bi se dao vjetar u leđa gospodarstvu i kako bi napokon uhvatili korak s razvijenijim zemljama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska kamate plaća preko 6 milijardi kuna
Porazgovarali smo sa Stojićem o tome kako će pad javnog duga i ulazak u eurozonu utjecati na troškove zaduživanja i njegov zaključak je da će ono biti povoljnije nego da nismo u toj situaciji. “Gledano na razini usporedivog kreditnog rejtinga, članstvo u euro području omogućuje nam oko 1,5-2 postotna boda nižu cijenu financiranja. To je važna blagodat u situaciji kad Europska središnja banaka podiže kamate te započinje smanjenje svoje bilance u borbi protiv inflacije. No, ipak izašli smo iz desetljeća dugog razdoblja ekstremno niskih kamatnih stopa, tako da će i pritisak na rast cijena financiranja”, kaže nam Stojić.
“Politike Europske središnje banke podižu rizik potresa te fragmentacije na obvezničkim tržištima u situaciji kad većini država članica euro područja značajno rastu potrebe za financiranjem. U spomenutom scenariju za očekivati je pritiske na rast kamatnih spreadova perifernih članica euro područja, kojem pripada i Hrvatska, što može stvarati pritisak na rast cijene financiranja države. Dodatni pritisak na rast troška financiranja može proizaći iz mogućeg izdanja ‘narodne’ obveznice, uključivanjem sektora stanovništva već u primarnu emisiju. Naime, uz pretpostavku ciljane kamate od 3-3,5 posto na kratki rok, moguće je da država ponudi određenu premiju, odnosno preplati u odnosu na prevladavajuće uvjete financiranja na tržištu”, kaže Stojić.
Prema njegovoj procjeni, u osnovnom scenariju trebalo bi doći do manjeg pada izdataka na kamate blizu 1% BDP-a u 2023. s procijenjenih 1,3% BDP-a lani. “Uvezeni kamatni šok mogao bi biti djelomično ublažen izuzetno snažnim labavljenjem regulative te posljedičnim rastom viška likvidnosti u domaćem bankarskom sustavu, kojim će se osloboditi oko 20 milijardi eura. U konačnici uvjeti financiranja ovise o konkurenciji banaka i prilagodbi domaće potražnje u neizvjesnim makroekonomskim uvjetima”, zaključuje Stojić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možemo se zadužiti povoljnije od Mađarske
Sličnog je mišljenja i Ivan Dražetić, stručnjak za obveznice iz investicijske kuće InterCapital koji kaže da je Hrvatska 2021. na 343.6 milijardi kuna javnog duga platila 6,69 milijardi kuna kamata, što znači da je prosječna ponderirana kamatna stopa na javni dug oko 1.95 posto.
“Premda je istina da se rizik države značajno smanjio od ulaska u euro zonu, radi se o tome da su bazne kamatne stope porasle. Njemačka se na 10 godina zadužuje po 2.30%, a primjerice prošli tjedan Ministarstvo financija RH izdalo je godišnji trezorski zapis u eurima po 2.50 posto. Unatoč nižem riziku države, valja istaknuti da ćemo vrlo teško postići ponderiranu kamatnu stopu iz desetljeća povijesno niskih kamatnih stopa”, pojašnjava Dražetić.
Ipak, kaže da je dobra vijest da su obveznice tijekom perioda povijesno niskih kamatnih stopa izdavane na vrlo dug rok, tako da ćemo još godinama uživati niže troškove servisiranja javnog duga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Dakle, troškovi servisiranja javnog duga ići će prema gore, ali da nismo ušli u euro zonu, porast troškova bio bi mnogo, mnogo veći. Koliko točno veći? RH bi se na deset godina sada mogla na stranim tržištima zadužiti za prinos do dospijeća od oko 3.75 posto; susjedna Mađarska koja nije u eurozoni i kojoj je u petak S&P snizio rejting na BBB-, zadnji investicijski, dva stupnja ispod hrvatskog, na isti rok zadužila bi se po 5 posto”, zaključuje Dražetić.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Velika analiza: Državni proračun je u plusu, imamo treći najveći pad javnog duga u EU-u. Vrijeme je za rezanje poreza
Hrvatska ima drugi najveći porezni teret u EU prikazano kao postotak BDP-a
No, sada je jasno da država itekako ima novca, da se državna blagajna odlično puni, te bi u tim okolnostima bilo razumno razmišljati o smanjenju i ukidanju određenih preza, a ne o uvođenju novih.
Hrvatske javne financije u jako su dobrom stanju, pogotovo ako uzmemo u obzir što se sve događalo u posljednjih par godina. Snažan pad BDP-a zbog zatvaranja ekonomije tijekom pandemije koronavirusa, uz zaduživanje kako bi se sanirale tekuće obveze države, privremeno je prekinuo pad javnog duga u odnosu na BDP.
Zatim je uslijedila agresija Rusije na Ukrajinu, koja je također poremetila ekonomske tokove. Usprkos svemu tome, ekonomija se relativno brzo oporavila, a javni dug opet je u silaznoj putanji, a procjene analitičara su da će se takav trend i nastaviti.
Javni dug u slobodnom padu
U analizi Hrvatske udruge poslodavaca, koju potpisuje njihov glavni ekonomist Hrvoje Stojić navodi se da smo imali treći najveći pad javnog duga među članicama Europske unije na kraju trećeg tromjesečja prošle godine, u odnosu na pandemijski maksimum iz prvog tromjesečja 2021., te je javni dug smanjen za čak 18,5 postotnih bodova, na oko 70 posto BDP-a.
S obzirom na to da je Hrvatska godinama imala praktički konstantan rast javnog duga u odnosu na BDP, sve do 2015. godine kada je došlo do njegove stabilizacije i kada je krenuo pad, lijepo je vidjeti da je onaj skok iz vremena pandemije bio prolazni šok, te da se njime nismo vratili na stare staze beskonačnog rasta javnog duga.
“Ovaj uspjeh prvenstveno odražava snažniji no očekivani oporavak rasta BDP-a (gotovo 35 posto nominalno te 20 posto realno tijekom 2021.-2022.) uz istodobnu fiskalnu disciplinu u sklopu priprema za ulazak u euro područje. Među pokretačima rasta BDP-a ističu se robni izvoz te raniji i snažniji no očekivani oporavak turizma”, piše Stojić.
Proračun ima veće prihode od rashoda
Također, i proračun je krajem trećeg kvartala bio u plusu i to za 1,1 posto BDP-a, te se očekuje da bi se suficit trebao zadržati i kada se objave konačni podaci za cijelu prošlu godinu. Inače, analitičari su očekivali minus od oko 2 posto BDP-a, što znači da je percepcija stanja u javnim financijama bila lošija od stvarnog stanja.
“Višak u proračunu ostavlja pitanje svrhovitosti uvođenja dodatnog poreza na dobit, koji doprinosi ionako visokom poreznom opterećenju, kreira neizvjesnost porezne politike i ugrožava planirane investicije poduzeća”, upozorava Stojić u svojoj analizi.
Da podsjetimo, Vlada je odlučila uvesti poseban porez za kompanije kojima je dobit rasla preko 20 posto. Tim porezom ciljane su veće kompanije, s prihodom od preko 300 milijuna kuna. Podloga za uvođenje tog poreza jest EU direktiva koja predviđa oporezivanje energetskih kompanija, koje su profitirale na visokim cijenama energenata zbog ruske agresije na Ukrajinu.
Vrijeme je za smanjenje poreza
No, Vlada je odlučila taj porez proširiti na sve kompanije, jer su zaključili da nemamo dovoljno energetskih kompanija da bi se samo od njih prikupljao takav porez. Izgovor za uvođenje poreza bio je pomoć kućanstvima i tvrtkama koje su ugrožene visokim cijenama energenata, a njime se želi prikupiti dvije milijarde kuna. No, sada je jasno da država itekako ima novca, da se državna blagajna odlično puni, te bi u tim okolnostima bilo razumno razmišljati o smanjenju i ukidanju određenih preza, a ne o uvođenju novih.
Iako se ove godine očekuje usporavanje gospodarstva, pa možda i manji pad, Stojić očekuje nastavak pozitivnih kretanja javnog duga.
“I uz pretpostavku deficita proračuna od oko 2 posto BDP-a u naredne dvije godine, u 2023. očekujemo daljnji pad javnog duga na 67 posto BDP-a te blizu 65 posto BDP-a u 2024. zahvaljujući snažnom nominalnom rastu BDP-a. U konačnici sve to utječe na snažan pad bruto potreba za financiranjem države do najniže razine u zadnjih 15 godina od oko 11 posto BDP-a u 2024.”, navodi se u analizi.
Kada se razmatra porezno rasterećenje treba uzeti u obzir i činjenicu da Hrvatska ima drugi najveći porezni teret u EU prikazano kao postotak BDP-a. Po tom pokazatelju smo odmah iza Švedske, s toga je jasno da jedna od najnerazvijenijih članica EU treba ozbiljno porezno rasterećenje, kako bi se dao vjetar u leđa gospodarstvu i kako bi napokon uhvatili korak s razvijenijim zemljama.
Hrvatska kamate plaća preko 6 milijardi kuna
Porazgovarali smo sa Stojićem o tome kako će pad javnog duga i ulazak u eurozonu utjecati na troškove zaduživanja i njegov zaključak je da će ono biti povoljnije nego da nismo u toj situaciji. “Gledano na razini usporedivog kreditnog rejtinga, članstvo u euro području omogućuje nam oko 1,5-2 postotna boda nižu cijenu financiranja. To je važna blagodat u situaciji kad Europska središnja banaka podiže kamate te započinje smanjenje svoje bilance u borbi protiv inflacije. No, ipak izašli smo iz desetljeća dugog razdoblja ekstremno niskih kamatnih stopa, tako da će i pritisak na rast cijena financiranja”, kaže nam Stojić.
“Politike Europske središnje banke podižu rizik potresa te fragmentacije na obvezničkim tržištima u situaciji kad većini država članica euro područja značajno rastu potrebe za financiranjem. U spomenutom scenariju za očekivati je pritiske na rast kamatnih spreadova perifernih članica euro područja, kojem pripada i Hrvatska, što može stvarati pritisak na rast cijene financiranja države. Dodatni pritisak na rast troška financiranja može proizaći iz mogućeg izdanja ‘narodne’ obveznice, uključivanjem sektora stanovništva već u primarnu emisiju. Naime, uz pretpostavku ciljane kamate od 3-3,5 posto na kratki rok, moguće je da država ponudi određenu premiju, odnosno preplati u odnosu na prevladavajuće uvjete financiranja na tržištu”, kaže Stojić.
Prema njegovoj procjeni, u osnovnom scenariju trebalo bi doći do manjeg pada izdataka na kamate blizu 1% BDP-a u 2023. s procijenjenih 1,3% BDP-a lani. “Uvezeni kamatni šok mogao bi biti djelomično ublažen izuzetno snažnim labavljenjem regulative te posljedičnim rastom viška likvidnosti u domaćem bankarskom sustavu, kojim će se osloboditi oko 20 milijardi eura. U konačnici uvjeti financiranja ovise o konkurenciji banaka i prilagodbi domaće potražnje u neizvjesnim makroekonomskim uvjetima”, zaključuje Stojić.
Možemo se zadužiti povoljnije od Mađarske
Sličnog je mišljenja i Ivan Dražetić, stručnjak za obveznice iz investicijske kuće InterCapital koji kaže da je Hrvatska 2021. na 343.6 milijardi kuna javnog duga platila 6,69 milijardi kuna kamata, što znači da je prosječna ponderirana kamatna stopa na javni dug oko 1.95 posto.
“Premda je istina da se rizik države značajno smanjio od ulaska u euro zonu, radi se o tome da su bazne kamatne stope porasle. Njemačka se na 10 godina zadužuje po 2.30%, a primjerice prošli tjedan Ministarstvo financija RH izdalo je godišnji trezorski zapis u eurima po 2.50 posto. Unatoč nižem riziku države, valja istaknuti da ćemo vrlo teško postići ponderiranu kamatnu stopu iz desetljeća povijesno niskih kamatnih stopa”, pojašnjava Dražetić.
Ipak, kaže da je dobra vijest da su obveznice tijekom perioda povijesno niskih kamatnih stopa izdavane na vrlo dug rok, tako da ćemo još godinama uživati niže troškove servisiranja javnog duga.
“Dakle, troškovi servisiranja javnog duga ići će prema gore, ali da nismo ušli u euro zonu, porast troškova bio bi mnogo, mnogo veći. Koliko točno veći? RH bi se na deset godina sada mogla na stranim tržištima zadužiti za prinos do dospijeća od oko 3.75 posto; susjedna Mađarska koja nije u eurozoni i kojoj je u petak S&P snizio rejting na BBB-, zadnji investicijski, dva stupnja ispod hrvatskog, na isti rok zadužila bi se po 5 posto”, zaključuje Dražetić.