Vladino brljanje moglo bi otjerati digitalne platforme. Želimo li na cestama ponovno ljude s natpisima Zimmer frei?
Još jedan slučaj kada hrvatski zakonodavci žele biti i stroži od onoga što se traži iz EU
Vlada, odnosno Ministarstvo rada, uputilo je tijekom ljeta u javno savjetovanje prijedlog izmjena Zakona o radu, što je prilično upitan tajming s obzirom na to da je većina onih na kojima se taj zakon odnosi na godišnjim odmorima. Stječe se dojam kao da su željeli da što manje zainteresiranih sudjeluje savjetovanju.
Izmjenama Zakona reguliraju se, između ostalog, i neka nova područja, poput rada putem digitalnih platformi. Ideja regulacije ovakvog oblika rada nije došla Ministarstva rada jer i Europska unija želi regulirati to područje, pa je dio izmjena napravljen prema njihovim smjernicama. No, hrvatski zakonodavci često imaju potrebu biti i stroži od onoga što se traži iz EU, pa postoji bojazan da bi novi Zakon o radu mogao praktički onemogućiti platformski rad.
Cvetojević: Ovo vodi daljnjem zaostajanju u razvoju digitalnih usluga
Poduzetnik Saša Cvetojević, vlasnik nekoliko tvrtki, koji se i inače zalaže za pojednostavnjivanje regulative, smatra da će ovo što se predlaže voditi daljnjem zaostajanju Europske unije u razvoju digitalnih usluga i proizvoda te platformi koje svakodnevno koristimo.
“Hrvatska ne mora biti ni prva ni među prvima, koja će uvoditi ograničenja, nadalje Hrvatska nije i ne mora biti ona koja će dodatno pooštriti EU odrednice već može pametnom regulacijom čak postati jedna od privlačnijih EU destinacija za digitalne platforme. Na žalost, prijedlog novog Zakona o radu ide u potpuno suprotnom smjeru, čak i prije nego što je EU regulativa finalizirana”, kaže Cvetojević.
Kao primjer ističe odredbu prema kojoj se digitalne platforme moraju upisati u evidenciju Ministarstva. “Obveza prethodnih prijava u neke registre ministarstva, koju se ovim prijedlogom pokušava progurati, je upravo suprotna s EU direktivama koje reguliraju elektroničko poslovanje, koje to izrijekom zabranjuju. Upitajmo se, čemu će nam još jedan besmisleni registar, kad imamo desetke nepovezanih registara u koje se tvrtke prijavljuju, pod prijetnjom velikih kazni? Imamo sudske registre, registre javnih vlasnika, porezne registre, FINA vodi registar javnih objava završnih računa, HGK ima svoje registre, praktički svaka djelatnost ima neki dodatni očevidnik u koji se morate upisati”, kaže.
Suluda odredba da platforma jamči isplatu radniku s kojim nema veze
Cvetojević upozorava i na neprovedivost odredbe u kojoj digitalna platforma jamči isplatu radniku iako s platformom nema nikakav direktan odnos, nego radi preko posrednika. Na primjer, vozač koji vozi taksi za tvrtku koja klijente prikuplja preko Ubera, Bolta ili nekog trećeg sličnog servisa.
“Pa, ako je to intencija zakona, zašto se onda svima koji rade s tvrtkama koje rade za državu (kooperantima) ne zajamči isplata od strane države ako glavni ugovarač to ne učini? Ili zašto se svakom radniku tvrtke koja radi za državu ne zajamči isplata plaća, ako poslodavac koji primi novce od države, iz nekog razloga to njima ne isplati?”, pita se Cvetojević.
Upozorava i da prijedlog Zakona ne vodi računa o mnoštvu freelancera koji baš žele biti samostalni i raditi putem platformi poput Fiverra, Bolta, Glova ili sličnih i koji ne žele ući u radni odnos i imati sva prava ali i obveze koje proizlaze iz takvog odnosa. “Mnogi žele raditi baš kada i koliko njima odgovara, ne pisati zahtjeve za godišnji ili biti ograničeni svim ostalim ograničenjima koje takav odnos nameće”, kaže.
“Želimo li ponovno ljude koji stoje uz cestu sa Zimmer frei natpisima?”
Smatra da oni koji donose ovakve zakone nisu baš u pretjeranom doticaju s realnošću poslovanja te bi u slučaju nametanja novih i nelogičnih obveza platformama poput Bookinga ili Airbnba one bi mogle ograničiti poslovanje u Hrvatskoj ili se možda i potpuno povući.
“Birokrati, pritisnuti sindikatima javnih službi, tvrdo stoje na stavu kako treba prisilno štititi i one koji su dobrovoljno izabrali određeni odnos, a koji nije rigidni i tvrdo regulirani radni odnos. Pokazatelj kako se raditi može i drugačije, ono je što im bode oči i to je nešto što svim silama žele zaustaviti. Oni su navikli na radni odnos u kojem imaju velika prava uz malo obveza i nikakvu odgovornost i cijeli svijet gledaju samo iz te prizme i iz te pozicije pišu prijedloge zakona svima drugima.
Želimo li ponovno ljude koji stoje uz cestu sa Zimmer frei natpisima ili smo svjesni koliko nam platforme donose gostiju i prihoda? Želimo li ponovno sami u restoran pokupiti hranu ili su nam platforme za dostavu ipak poboljšale kvalitetu života?”, kaže Cvetojević.
Licemjerne prisile zakonodavca
Ističe i da je stav zakonodavca – koji prisilom želi sve one koji rade za platforma za dostavu ili prijevoz ugurati u radni odnos – licemjeran.
“To bi značajno zakompliciralo a možda i prekinulo rad mnogih usluga na koje smo navikli danas. Svakako bi predložena regulativa značajno utjecala na porast cijena svih usluga koje obavljaju vodeće platforme, no postoji još puno nedorečenosti, a mahom se svode na neprovedive obveze poput one da platforma mora dati na uvid način na koji algoritmi izračunavaju cijenu usluge.
Današnje digitalne platforme nastale su upravo na bazi znanja koje je pretočeno u algoritme koji upravljaju procesima i koje dinamički određuju cijene, smanjuju troškove i raspoređuju kapacitete. To je i bio njihov adut kojim su pobijedile tradicionalnu konkurenciju, a ovim prijedlogom bi se od njih tražilo da to podijele sa svima s kojima surađuju”, zaključuje Cvetojević.