Zašto inspekcije u Hrvatskoj, i usred povijesne recesije, tako brutalno kažnjavaju male poduzetnike?

Vijest o vlasniku dućana koji je zbog maske kažnjen s 30.000 kn nije novost, već uobičajeno ponašanje inspektora

18.10.2020., Trg bana Josipa Jelacica, Zagreb - Sajam zimnice i autohtonih hrvatskih proizvoda. Covid redar obilazi standove i upozorava prodavace da moraju nositi masku i drzati distancu. 
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Hrvatske inspekcijske službe poznate su zbog brutalnog kažnjavanja za minorne prekršaje, dok istovremeno – pravit ćemo se da ne znamo zašto – toleriraju milijunski kriminal. Pa je tako veća vjerojatnost da će vas financijska inspekcija kazniti ako prodajete mrkvu na tržnici, nego ako zamračite nekoliko milijuna kuna ili eura.

Ni kriza zbog koronavirusa nije urazumila inspekcijske službe. Upravo suprotno, zbog uvođenja protuepidemijskih mjera dobili su jedno cijelo novo područje na kojem mogu trenirati strogoću prema, uglavnom, malim poduzetnicima i obrtnicima.

Šest prosječnih plaća zbog nenošenja maske u praznoj trgovini

Prije nekoliko dana vlasnik jedne male trgovine zdravom hranom, objavio je na društvenim mrežama da je kažnjen s ukupno 30.500 kuna jer su ga inspektori Civilne zaštite na poslu zatekli bez maske.

On je kao direktor tvrtke kažnjen s 10 tisuća kuna, sama tvrtka s 20 tisuća kuna, a ostatak su troškovi postupka. Kako je kasnije opisao u razgovoru za medije, u trgovini u tom trenutku nije bilo nikoga, došao je zatvoriti lokal, a između njega i inspektora bila je pregrada od pleksiglasa.

Iako je očito da se radi o minornom prekršaju, da nitko nije bio ugrožen, to očito nije bilo dovoljno da inspektori odustanu od kažnjavanja prilično brutalnom novčanom kaznom od otprilike šest prosječnih neto plaća. Zbog neimanja maske u praznoj trgovini pred kraj radnog vremena.

U najvećoj recesiji od rata, inspekcije zatvore stotinjak radnih mjesta

Da državne inspekcije uopće ne shvaćaju da se nalazimo u najvećoj recesiji od rata, da se ekonomija drastično smanjila, i da će mnogi narednih mjeseci ostati bez posla i prihoda, pokazuje i njihovo ponašanje iz travnja ove godine, u vrijeme prvog lockdowna kada su pozatvarali više ugostiteljskih objekata i ugrozili stotinjak poslova, zbog po njihovom mišljenju, neadekvatne organizacije dostava i usluga preuzimanja hrane u restoranima.

Nakon što je krajem ožujka, kao i sada, uvedena zabrana rada restorana, neki od njih, koji su za to imali mogućnosti, pokušali su organizirati dostavu ili preuzimanje hrane i tako osigurati kakav-takav prihoda kako bi mogli isplatiti plaće, platiti najmove, režije… Ukratko – preživjeti.

Čak je i Ministarstvo turizma tada izdalo naputak prema kojemu bi kupci mogli svoje narudžbe preuzimati ispred restorana, ali se Državni inspektorat na to oglušio, ocijenio da su lokali radili suprotno odlukama Stožera i jednostavno ih odlučili zatvoriti.

U razvijenijim zemljama inspekcije imaju i edukativnu ulogu

Iako bi netko mogao pomisliti da su inspekcijske službe, zbog pandemije, oštrije nego inače, to je, kada su u pitanju mali i mikro poduzetnici, zapravo normalno ponašanje. Već desetljećima su razne djelatnosti od ugostiteljstva do proizvodnje pod vrlo velikim pritiskom raznih inspekcija, koje rade na temelju, vrlo često nerazumnih ali i proturječnih propisa.

Dok u razvijenijim zemljama inspekcije osim represivne imaju i edukativnu ulogu, pa tako prvo slijede upozorenja i instrukcije kako uskladiti poslovanje s propisima, pa tek onda, u slučaju da se to ne ispoštuje slijede kazne, kod nas je situacija suprotna. Kazne se dobivaju i za najbanalnije prekršaje.

Ponašanje koje na kraju potiče korupciju

Takvo ponašanje inspekcijskih službi ima vrlo negativan utjecaj na poslovnu klimu, otvaranje novih poslova i sklonost stanovništva ka pokretanju vlastitih poslova. Ali i potiče korupciju – vjerojatno svi znamo nekoga, tko zna nekoga, tko je inspekciji tutnuo nešto u džep, da ga puste na miru.

Iako iz politike već godinama možemo čuti poruke da će inspekcije biti “prijatelj poduzetnika”, da će se umjesto kažnjavanja naglasak staviti na edukaciju, to je još uvijek više iznimka nego pravilo.