Zašto je nova svemirska utrka fenomenalna vijest, ne samo za milijardere nego i za obične Zemljane

Nema sumnje da su svemirski letovi postali igračka za bogate, ali to nije nužno loše

Komercijalizacija putovanja u svemir odlična je vijest za čovječanstvo jer će dugoročno demokratizirati odlazak sa Zemlje. Dojučer su to mogli samo profesionalni astronauti; sad mogu i jako bogati ljudi; sutra će si to moći priuštiti i oni manje bogati. Sjetite se koliko su koštali prvi kompjuteri

Nova svemirska utrka između milijardera Richarda Bransona, Jeffa Bezosa i Elona Muska mali je korak za čovječanstvo, ali veliki za čovjeka – konkretno svakog od te trojice ljudi. Tri vrlo muška ega žele se upisati u povijest, a vlasnik Virgina poveo je prvim privatnim letom u svemir. No, taština bogataša ima i pozitivnu posljedicu: privatizacija letenja u svemir, paradoksalno, znači i njegovu demokratizaciju, a NASA-u rasterećuje od posla mehaničkog letanja gore-dolje i otvara nove perspektive daljnjeg istraživanja Mjeseca i prvog leta na Mars.

“Misija mi je pretvoriti san o svemirskim putovanjima u stvarnost, za našu unučad i za svakoga”, rekao je sir Richard Branson prije svog svemirskog leta – iz Novog Meksika do ruba svemira. Njegov svemirski brod (ili svemiroplov) Unity poletio je pričvršćen za specijalni zrakoplov, koji ga je oslobodio na 45 tisuća stopa visine.

Unity je potom upalio raketni pogon i brzinom 3,2 Macha probio se na oko 86 kilometara iznad Zemlje, gdje su dvojica pilota i četvero članova posade proveli par minuta u bestežinskom stanju. Bez incidenta, letjelica se vratila u atmosferu i spustila na pistu u Novom Meksiku.

Moćno gorivo multimilijardera

Ako san o svemirskim putovanjima postane stvarnost – ne samo za milijardere, nego i za obične Zemljane – iz žanra znanstvene fantastike trebat će posuditi neke riječi. Letjelica Sir Richarda zove se VSS Unity, a kratica stoji za Virgin Space Ship – Virginov svemirski brod. Ponio ih je prenamijenjeni avion, koji je ovdje služio kao “mother ship” ili matični brod. Poletjeli su i vratili se u Spaceport America u Novom Meksiku, što je igra engleskom riječi airport, a na hrvatski se lijepo prevodi u Svemirska luka Amerika.

Nove riječi trebaju nam iz istog razlog kao i novi dizajn – jer je putovanje u svemir sad moguće i za astronaute-amatere, postaje dostupnije i prisutnije u našim životima. Elon Musk već je svojim inženjerima naložio da pri oblikovanju raketa slijede bogatu vizualnu tradiciju znanstvene fantastike. I astronauti NASA-e sad izgledaju kao svemirci, u novim skafanderima à la Space Troopers. Gombaste letjelice ostavili smo u prošlosti, zajedno sa svemirskim programima koji se financiraju isključivo iz državnog budžeta.

Richard Branson ostvario je životnu želju u letjelici Virgin Galactica, tvrtke koju je osnovao 2004. i koja je razvila svu tehnologiju za svemirsko putovanje. No, odluka o ovom konkretnom letu donesena je na brzinu, nakon što je drugi svemirski mogul, Jeff Bezos, najavio svoj let u svemir za 20. srpnja. Taština je moćno gorivo u svijetu multimilijardera i Branson – kojemu je idućeg tjedna 71. rođendan – nije htio vlasniku Amazona prepustiti titulu prvog bogataša u svemiru.

Prva svemirska utrka

Prvu svemirsku utrku, krajem 1950-ih i u 1960-ima, vodili su Sovjetski Savez i Sjedinjene Države i ona je izvorno bila utrka za razvoj balističkih projektila sposobnih isporučiti nuklearne glave na teritorij hladnoratovskih rivala. Amerika se šokirala kad su Sovjeti lansirali Sputnjik, prvi umjetni satelit, a potom poslali i prvog čovjeka u Zemljinu orbitu. Predsjednik John Kennedy zato je postavio cilj: odvesti čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti na Zemlju.

“Odlučili smo letjeti na Mjesec ne zato što je to jednostavno, nego upravo zato što je teško”, rekao je Kennedy. Pet godina nakon što je ubijen, predsjednikov cilj ostvaren je u misiji Apollo 11. Prva svemirska utrka bila je natjecanje država i konkurentskih ideologija, stvorila je nacionalne heroje od kozmonauta Jurija Gagarina i astronauta Neila Armstronga, koji je napravio “mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”.

Mali korak za čovječanstvo, ali…

Druga svemirska utrka, nadmetanje milijardera u svemiru, donosi upravo obrnuto – mali korak za čovječanstvo, ali veliki za svakog od trojice sudionika. Sve je počelo s umirovljenjem programa Space Shuttle, kad je Amerika ostala bez načina da astronaute šalje na ISS i vraća ih na Zemlju. NASA je devet godina koristila ruski kozmodrom u Bajkonuru, gradu u Kazahstanu. Takvo rješenje bilo je dugoročno neodrživo, a na kraju ga nije riješila država nego privatni sektor.

Elon Musk razvio je uspješnu tehnologiju za putovanje u svemir, s raketama koje se same vraćaju i mogu višekratno koristiti. Njegov SpaceX sklopio je ugovor s NASA-om i lani postao prva privatna kompanija koja je poslala astronaute u svemir. Musk nije još poletio u svemir, ali je stvorio najozbiljniji proizvod.

Karte za let u svemir

Komercijalni letovi u svemir u neznanstvene svrhe – drugim riječima svemirski turizam – druga su grana ove svemirske utrke. I Branson i Bezos planiraju prodavati karte za let u svemir, a letovi osnivača ovog ljeta zapravo su vješt marketinški manevar. Branson je već prodao 600 karata za let na VSS Unity – svaka karta je oko 200 tisuća dolara; Bezos je zasad prodao jedno mjesto na svemirskom letu s njim 22. srpnja, osobi koja je to platila 28 milijuna dolara.

Osnivač Amazona i vlasnik Washington Posta poletjet će u svemir drukčije od Richarda Bransona. Blue Origin je razvio svemirsku kapsulu s raketnim pogonom, pa će Bezosov let više sličiti klasičnom lansiranju u svemir, a manje Bransonovom polijetanju u neobičnom avionu. Bezos će letjeti dalje od Sir Richarda, na visinu od 60 milja iznad Zemlje.

Branson je bio na 53 milje, što je tri milje iznad granice svemira po računanju NASA-e i američke kontrole leta. No, međunarodna konvencija određuje početak svemira na 60 milja od Zemlje, pa će Bezos probiti tu granicu. Za razliku od Bransona, koji je imao dva pilota, Bezos će letjeti u potpuno automatiziranoj raketi bez pilota.

Zašto ova igračka za bogate nije loša?

Nema sumnje da su svemirski letovi postali igračka za bogate, ali to nije nužno loše – nadmetanje milijardera može imati pozitivne posljedice po sve ostale potencijalne svemirske putnike. Blue Origin i Virgin Galactic razvili su solidnu tehnologiju za let u svemir. Virgin je, s ovim Bransonovim letom, odradio ukupno četiri uspješna leta s posadom u suborbitalni prostor. Bezosova kompanija odradila je 15 takvih letova, doduše bez posade jer je kod njih sve automatizirano.

Fizika ne mari je li u letjelici milijarder ili obični astronaut: tko god leti gore, mora izdržati silu jednaku trostrukoj sili gravitacije. Ni povratak nije jednostavan, jer je svemir teško i opasno mjesto. Sovjetski Savez izgubio je dvije svoje posade, Amerika je izgubila dva space shuttlea – Challenger i Columbiju – a zamalo i Apollo 13. I Virgin Galactic je prije Bransonovog uspješnog leta doživio tragediju, kad im je 2014. poginuo testni pilot. Let u svemir nikad neće biti jednostavan kao let avionom.

Demokratizacija odlaska sa Zemlje

No, možda postane dostupan kao let avionom. Komercijalizacija putovanja u svemir odlična je vijest za čovječanstvo jer će dugoročno demokratizirati odlazak sa Zemlje. Dojučer su to mogli samo profesionalni astronauti; sad mogu i jako bogati ljudi; sutra će si to moći priuštiti i oni manje bogati. Što više ljudi plati let u svemir, njegova cijena će brže pasti. Sjetite se koliko su koštali prvi kompjuteri, a danas dobijete tisuću puta veću računalnu snagu na najjeftinijem mobitelu.

Ovo je dobra vijest i za daljnje istraživanje svemira. U vrijeme projekata Apollo, NASA je imala proračun u visini 4 posto američkog državnog proračuna; danas je njen proračun 0,4 posto državnog proračuna. To je i dalje pristojnih 25 milijardi dolara godišnje – iznos puno vredniji kad ga ne treba trošiti na prebacivanje ljudi i stvari sa Zemlje u svemir i natrag. NASA se može osloboditi brige o toj tehnologiji i baviti se važnijim stvarima: istraživanjem dubokog svemira, povratku astronauta na Mjesec i slanju prvih ljudi na Mars.

Konačno, dostupniji letovi u svemir mogli bi donekle ispraviti “krivi smjer” kojim je tehnološka revolucija krenula u drugoj polovici 20. stoljeća. Mnogi entuzijasti iz 1960-ih očekivali su manje digitalnih, a više mehaničkih promjena – ili kako je jedan sažeo: “Htjeli smo leteće aute, a dobili 140 znakova!” Jeftini letovi u svemir možda budu najbliže što ikad dođemo do letećih auta.