„Bilo mi je toliko loše da sam odlučio otkazati emisiju. Rekoh to i producentici koja je radila sa mnom. „Stvarno, danas ne mogu“. Popio sam antidepresiv i anksiolitik i nema pomoći. Noge mi se tresu, usta su suha i potpuno sam dezorijentiran. Moglo bi se dogoditi tijekom emisije da zaboravim kako se gost zove, ili da mu ne uspijem postaviti pitanje. Teško sastavljam rečenice. Ne mogu se prisjetiti pojedinih riječi. Stvarno mi je grozno!
„Možeš li čitati?“ pitala me. „Mogu.“ „Onda samo čitaj pitanja i to je sve. Ništa ne propituj, ne upuštaj se u rasprave, ne zaključuj.“ Tako je i bilo. Ne znam je li Pilić primijetio moju dezorijentaciju, ali nadao sam se da nećemo puno pričati nakon emisije. Na kraju sam se srušio u krevet i zatrpao tabletama. Nikad mi poslije nije bilo toliko loše“
– ulomak iz knjige
