Sve je išlo nekako svojim, očekivanim tokom. Čak je djelovalo i logično, kao da je mjesto radnje neka sasvim normalna i zrela država. Anketno najjača oporbena stranka, SDP, predložila je vladajućima formiranje Nacionalnog savjeta za energetiku i energetsku tranziciju Hrvatske. Taj Savjet bi bio nadstranački i otvoren za sve bitnije političke opcije. Vodio bi ga predstavnik oporbe, a drugi čovjek bi bio iz redova vlasti.
Sve, dakle, logično i normalno, posebno u vremenima kad energetska kriza nailazi velikom brzinom. Promjene koje bi Savjet predlagao bile bi dublje i dugoročnije od jedne političke vlasti, pa ima smisla da bude sastavljen od predstavnika više stranaka.
Tužno očekivano
Logično je i da se opozicija kroz mjesto predsjednika takvog tijela želi više promovirati u javnosti, kao što je logično i da takva situacija nije najugodnija za vlast. No, tu logika prestaje.
Ostaje samo ono očekivano, ovaj put – tužno očekivano. Hrvatska je propustila priliku da kod upravljanja pandemijom stvari proširi izvan redova jedne stranke. Što je ozbiljno smanjilo povjerenje javnosti prema čuvenom Stožeru, a posljedično i produbilo tragediju kroz koju ova zemlja prolazi od početka korone.
Podjela odgovornosti
Na pragu nove, energetske krize, HDZ ne pokazuje ni najmanju namjeru za promjenom šprance. Ne pada im na pamet ozbiljno razmotriti SDP-ov prijedlog, a kamoli ga usvojiti i tako pred ljude u situaciji koja će možda već ove zime zahtijevati ozbiljnija odricanja, krenuti sa širokim političkim konsenzusom.
Posljedice bi mogle, opet, biti gadne. Primjerice – bi li veći otpor javnosti izazvala redukcija grijanja u prosincu koju najavljuje Andrej Plenković, ili već neki priručni HDZ-ov Stožer ili ona oko koje se složi većina parlamentarnih stranka? I koju predstave, recimo, zajedno Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Sandra Benčić i Andrej Plenković? Ili – još bolje – neki stručnjak uz njihovu potporu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kapacitet… stvarno
No, stvar ide i dalje, beznadno napuštajući orbitu logičnog i očekivanog. Davor, naime, Božinović… Ministar unutarnjih poslova i voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite je, naime, komentirajući SDP-ovu inicijativu, sasvim ozbiljno izjavio: “Vlada je pokazala da ima kapacitet nositi se s kriznim situacijama”.
Vlada? Krizne situacije? Kad je postalo jasno, primjerice, krajem 2019. godine da Vlada beznadno gubi u srazu sa štrajkom prosvjetara kojeg je sama i bez razloga izazvala, na ovom mjestu objavili smo sljedeće rečenice: “Kako god na kraju završila ova priča – a prilično je očito da više ne može završiti tako da sindikati i zaposleni u obrazovanju ostanu nezadovoljni – iza sebe će ostaviti gorak okus upravljačkog deficita kod ljudi kojima je trenutni opis radnog mjesta da – upravljaju zemljom. I pitanje – koja je sljedeća kriza koja će ih zateći nepripremljene”. Vraga izija, rekli bi u mom kraju…
Stravični deficit
Bilo je, naime, jasno da Plenkovićeva ekipa pati od stravičnog deficita u sučeljavanju baš s kriznim situacijama. U mirnim vodama prošlog mandata uspjeli su “rješavanjem” Agrokora iznjedriti aferu Borg, koja je i danas tolikih King Kong razina da Vlada praktički ne dozvoljava Saboru raspravu o izvješću Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2018. godine (i svih narednih) – jer se u njemu spominje uloga premijera u tom dealu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brodogradilište Uljanik otišlo je kvragu zajedno sa stotinama milijuna kuna državnih jamstava. Reforma mirovinskog sustava bila je tako sjajno pripremljena da su sindikalisti protiv nje skupili 700 tisuća potpisa – pa se Vlada povukla, a pri kraju mandata je došao i spomenuti rat oko plaća prosvjetara.
Kriv je virus. I kiša
A onda su doista došle stvarno goleme krize. Pandemija, potres, drugi potres, rat u Ukrajini, inflacija.. Treba li, stvarno, podsjećati na uspjehe Vlade koja je “pokazala da ima kapacitet nositi se s kriznim situacijama”? Treba li, gospodine Božinoviću?
Ajmo samo kratko: Hrvatska je i dalje u top 10 zemalja po smrtnosti od korone (osma). Na svijetu. Po procijepljenosti je četvrta najlošija u EU. Obnova od potresa ide puževim korakom. Ali napušenog puža u vrijeme sieste. Osim o kvantiteti moglo bi se, izgleda, i o kvaliteti – eno je nedavno kiša uništila prvu zamjensku kuću na Baniji. Kiša.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo da nešto ne doleti
Gledajući tako “kapacitet Vlade” za “nošenje s kriznim situacijama”, čovjek lako može zamisliti što se sve može dogoditi u ovim vremenima u kojima je sasvim legitimna dilema je li Treći svjetski rat već počeo ili možda ipak nije još. Evo, govoreći sasvim napamet, da se možda dogodi da iz pravca Ukrajine zaluta kakav projektil.
Pa da sasvim nesmetano leti nekoliko minuta nad Hrvatskom. Pa se zabije usred glavnog grada. A da ovi s kapacitetom za nošenje s kriznim situacijama o tome, dok ne pročitaju na Twitteru, nemaju ni najblažeg pojma, a kamoli neke reakcije…
P.S. Nego… Što je bilo s onim silnim eksplozivom, 40-120 kilograma, zna li se šta?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Božinović se hvali kako se Vlada zna nositi s kriznim situacijama. Vidjeli smo s obnovom od potresa, koronom i aferama
Golemi debakl u obnovi i pandemiji skroz ohrabruje pred suočavanje s energetskom krizom
Hrvatska je i dalje u top 10 zemalja po smrtnosti od korone (osma). Na svijetu. Obnova od potresa ide korakom napušenog puža u vrijeme sieste. Prvu izgrađenu zamjensku kuću na Baniji je nedavno uništila kiša. Kiša!
Sve je išlo nekako svojim, očekivanim tokom. Čak je djelovalo i logično, kao da je mjesto radnje neka sasvim normalna i zrela država. Anketno najjača oporbena stranka, SDP, predložila je vladajućima formiranje Nacionalnog savjeta za energetiku i energetsku tranziciju Hrvatske. Taj Savjet bi bio nadstranački i otvoren za sve bitnije političke opcije. Vodio bi ga predstavnik oporbe, a drugi čovjek bi bio iz redova vlasti.
Sve, dakle, logično i normalno, posebno u vremenima kad energetska kriza nailazi velikom brzinom. Promjene koje bi Savjet predlagao bile bi dublje i dugoročnije od jedne političke vlasti, pa ima smisla da bude sastavljen od predstavnika više stranaka.
Tužno očekivano
Logično je i da se opozicija kroz mjesto predsjednika takvog tijela želi više promovirati u javnosti, kao što je logično i da takva situacija nije najugodnija za vlast. No, tu logika prestaje.
Ostaje samo ono očekivano, ovaj put – tužno očekivano. Hrvatska je propustila priliku da kod upravljanja pandemijom stvari proširi izvan redova jedne stranke. Što je ozbiljno smanjilo povjerenje javnosti prema čuvenom Stožeru, a posljedično i produbilo tragediju kroz koju ova zemlja prolazi od početka korone.
Podjela odgovornosti
Na pragu nove, energetske krize, HDZ ne pokazuje ni najmanju namjeru za promjenom šprance. Ne pada im na pamet ozbiljno razmotriti SDP-ov prijedlog, a kamoli ga usvojiti i tako pred ljude u situaciji koja će možda već ove zime zahtijevati ozbiljnija odricanja, krenuti sa širokim političkim konsenzusom.
Posljedice bi mogle, opet, biti gadne. Primjerice – bi li veći otpor javnosti izazvala redukcija grijanja u prosincu koju najavljuje Andrej Plenković, ili već neki priručni HDZ-ov Stožer ili ona oko koje se složi većina parlamentarnih stranka? I koju predstave, recimo, zajedno Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Sandra Benčić i Andrej Plenković? Ili – još bolje – neki stručnjak uz njihovu potporu?
Kapacitet… stvarno
No, stvar ide i dalje, beznadno napuštajući orbitu logičnog i očekivanog. Davor, naime, Božinović… Ministar unutarnjih poslova i voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite je, naime, komentirajući SDP-ovu inicijativu, sasvim ozbiljno izjavio: “Vlada je pokazala da ima kapacitet nositi se s kriznim situacijama”.
Vlada? Krizne situacije? Kad je postalo jasno, primjerice, krajem 2019. godine da Vlada beznadno gubi u srazu sa štrajkom prosvjetara kojeg je sama i bez razloga izazvala, na ovom mjestu objavili smo sljedeće rečenice: “Kako god na kraju završila ova priča – a prilično je očito da više ne može završiti tako da sindikati i zaposleni u obrazovanju ostanu nezadovoljni – iza sebe će ostaviti gorak okus upravljačkog deficita kod ljudi kojima je trenutni opis radnog mjesta da – upravljaju zemljom. I pitanje – koja je sljedeća kriza koja će ih zateći nepripremljene”. Vraga izija, rekli bi u mom kraju…
Stravični deficit
Bilo je, naime, jasno da Plenkovićeva ekipa pati od stravičnog deficita u sučeljavanju baš s kriznim situacijama. U mirnim vodama prošlog mandata uspjeli su “rješavanjem” Agrokora iznjedriti aferu Borg, koja je i danas tolikih King Kong razina da Vlada praktički ne dozvoljava Saboru raspravu o izvješću Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2018. godine (i svih narednih) – jer se u njemu spominje uloga premijera u tom dealu.
Brodogradilište Uljanik otišlo je kvragu zajedno sa stotinama milijuna kuna državnih jamstava. Reforma mirovinskog sustava bila je tako sjajno pripremljena da su sindikalisti protiv nje skupili 700 tisuća potpisa – pa se Vlada povukla, a pri kraju mandata je došao i spomenuti rat oko plaća prosvjetara.
Kriv je virus. I kiša
A onda su doista došle stvarno goleme krize. Pandemija, potres, drugi potres, rat u Ukrajini, inflacija.. Treba li, stvarno, podsjećati na uspjehe Vlade koja je “pokazala da ima kapacitet nositi se s kriznim situacijama”? Treba li, gospodine Božinoviću?
Ajmo samo kratko: Hrvatska je i dalje u top 10 zemalja po smrtnosti od korone (osma). Na svijetu. Po procijepljenosti je četvrta najlošija u EU. Obnova od potresa ide puževim korakom. Ali napušenog puža u vrijeme sieste. Osim o kvantiteti moglo bi se, izgleda, i o kvaliteti – eno je nedavno kiša uništila prvu zamjensku kuću na Baniji. Kiša.
Samo da nešto ne doleti
Gledajući tako “kapacitet Vlade” za “nošenje s kriznim situacijama”, čovjek lako može zamisliti što se sve može dogoditi u ovim vremenima u kojima je sasvim legitimna dilema je li Treći svjetski rat već počeo ili možda ipak nije još. Evo, govoreći sasvim napamet, da se možda dogodi da iz pravca Ukrajine zaluta kakav projektil.
Pa da sasvim nesmetano leti nekoliko minuta nad Hrvatskom. Pa se zabije usred glavnog grada. A da ovi s kapacitetom za nošenje s kriznim situacijama o tome, dok ne pročitaju na Twitteru, nemaju ni najblažeg pojma, a kamoli neke reakcije…
P.S. Nego… Što je bilo s onim silnim eksplozivom, 40-120 kilograma, zna li se šta?