U godini koja je upravo završila kod nas je ubijeno sedam žena. U 2022. sahranjeno ih je 13. U posljednjih dvadeset godina 400. Ubili su ih muškarci, u svakom od tih slučajeva s njima blisko povezani. Za njihova krvava smaknuća bilo je presudno upravo to što su žene, što su fizički slabije, što nisu imale kamo odvesti djecu i što im je nada podvalila život s grubošću i poniženjima. Sad počinjemo brojiti iznova. Nijedna godina nije lišena ovakvih vijesti, neće biti ni ova. Hrvatska je treća država EU-a po broju ubojstava žena u odnosu na broj stanovnika. Ustanovili smo i Nacionalni dan suzbijanja nasilja nad ženama, nešto promijenili zakonodavstvo, ali zločini se ponavljaju.
Koliko će žena i djevojaka pasti u idućih 12 mjeseci od ruku svojih muževa, za koje su se udale zažarenih obraza u bijelim vjenčanicama, partnera od kojih su očekivale ljubav i poštovanje, muškaraca koje su ostavile jer više nisu htjele trpjeti da ih se zlostavlja? O tome je prvog dana ove godine govorio papa Franjo, pozivajući sve odgovorne instance u svim državama da se najozbiljnije zamisle nad ovim problemom koji nije samo naš.
Demonstracije u Italiji
U studenom je u Italiji nestala 22-godišnja studentica Giulia iz okolice Venecije, koja je uskoro trebala diplomirati. Djevojčino tijelo našli su izbodeno nožem, zakopano u blatu pored jezera, i to je vjerojatno bio direktan povod za Papino upozorenje. Ubojstvo je priznao njen bivši dečko. Građani su se digli na velike demonstracije diljem zemlje tražeći od vlasti hitnu akciju.
Giulia je bila jedna od 109 žena koje su lani ubijene u Italiji. S obzirom na to da u toj zemlji živi oko 60 milijuna ljudi, dakle oko 15 puta više nego u Hrvatskoj, stopa femicida je slična kod njih i kod nas. No nakon ovog stravičnog zločina, premijerka Giorgia Meloni obećala je i ubrzo predstavila nove mjere u borbi protiv nasilja nad ženama, a u samo nekoliko tjedana jednoglasno su ih izglasali talijanski zastupnici.
I kod nas Vlada premijera Plenkovića uvodi kazneno djelo ”teško ubojstvo ženske osobe” i mijenja više zakona da bi prevenirala rodno uvjetovana ubojstva žena u Hrvatskoj. No u Italiji se, pored svega ostaloga, interveniralo i u obrazovni sustav od vrtića pa nadalje. U školske programe uvršten je nagrađeni film ”I dalje postoji sutra”, koji kroz gorku priču o majci troje djece i supruzi nasilnog muža pokazuje mladima svu nakaznost patrijarhata i mizoginije. Kod nas te dodatne bitne intervencije nema.
Toksični patrijarhat
Umjetnost ne služi tome da je izložimo na policama, zašarenimo njome zidove i lijepo se obučemo za projekcije i premijere. O strahotama Holokausta najupečatljivije će djeci pripovijedati zapisi Anne Frank. O totalitarizmu, gubitku integriteta i lomnoj ljudskoj naravi ”Buka vremena” Juliana Barnesa. O malograđanštini Krleža. O obiteljskim nakaznostima Vigdis Hjorth.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ima milijun knjiga i filmova iz kojih se djeca, kroz priče i sudbine, mogu izvrsno i efikasno podučavati ispravnim ljudskim vrijednostima. Izbor književnosti koja se obrađuje u školama i služi uvelike tome. No, za ovu strašnu temu – nasilje nad ženama koje lako kulminira ubojstvima i žilavu tradiciju muškaračke dominacije koja se egzercira psihičkim ucjenama i fizičkim terorom nad partnericama i djecom – za to, koliko mi je poznato, nemamo u školama pomagala iz domene književnosti, filma, stripa. Ne znam zašto, jer materijala ima sva sila.
Nedavno je, recimo, kod nas izašla izvrsna knjiga Mihaele Gašpar ”Premještanje snova” s pričama triju žena zgaženih i slomljenih raznim varijacijama muškog nasilja u obitelji. Upravo idealno štivo za otvaranje očiju mladićima i djevojkama srednjoškolskog uzrasta, a uz to napisano vrsnim stilom. Takva osvješćujuća djela potrebna su obrazovanju društva, od vrtića do škola. Jer inače mladi mogu pomisliti da uzor muško-ženskih odnosa propovijedaju klečavci po trgovima, od kojih mogu dobiti samo poduku iz toksičnog i nasiljem natopljenog patrijarhata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Broj femicida u Hrvatskoj je stravičan. Djeci od vrtića treba crtati koliko su patrijarhat i mizoginija nakazni
Promjena zakona nije dovoljna. Zbog stravičnih razmjera nasilja nad ženama treba nam, kao u Italiji, intervencija u obrazovni sustav
Jer inače mladi mogu pomisliti da uzor muško-ženskih odnosa propovijedaju klečavci po trgovima, od kojih mogu dobiti samo poduku iz toksičnog i nasiljem natopljenog patrijarhata
U godini koja je upravo završila kod nas je ubijeno sedam žena. U 2022. sahranjeno ih je 13. U posljednjih dvadeset godina 400. Ubili su ih muškarci, u svakom od tih slučajeva s njima blisko povezani. Za njihova krvava smaknuća bilo je presudno upravo to što su žene, što su fizički slabije, što nisu imale kamo odvesti djecu i što im je nada podvalila život s grubošću i poniženjima. Sad počinjemo brojiti iznova. Nijedna godina nije lišena ovakvih vijesti, neće biti ni ova. Hrvatska je treća država EU-a po broju ubojstava žena u odnosu na broj stanovnika. Ustanovili smo i Nacionalni dan suzbijanja nasilja nad ženama, nešto promijenili zakonodavstvo, ali zločini se ponavljaju.
Koliko će žena i djevojaka pasti u idućih 12 mjeseci od ruku svojih muževa, za koje su se udale zažarenih obraza u bijelim vjenčanicama, partnera od kojih su očekivale ljubav i poštovanje, muškaraca koje su ostavile jer više nisu htjele trpjeti da ih se zlostavlja? O tome je prvog dana ove godine govorio papa Franjo, pozivajući sve odgovorne instance u svim državama da se najozbiljnije zamisle nad ovim problemom koji nije samo naš.
Demonstracije u Italiji
U studenom je u Italiji nestala 22-godišnja studentica Giulia iz okolice Venecije, koja je uskoro trebala diplomirati. Djevojčino tijelo našli su izbodeno nožem, zakopano u blatu pored jezera, i to je vjerojatno bio direktan povod za Papino upozorenje. Ubojstvo je priznao njen bivši dečko. Građani su se digli na velike demonstracije diljem zemlje tražeći od vlasti hitnu akciju.
Giulia je bila jedna od 109 žena koje su lani ubijene u Italiji. S obzirom na to da u toj zemlji živi oko 60 milijuna ljudi, dakle oko 15 puta više nego u Hrvatskoj, stopa femicida je slična kod njih i kod nas. No nakon ovog stravičnog zločina, premijerka Giorgia Meloni obećala je i ubrzo predstavila nove mjere u borbi protiv nasilja nad ženama, a u samo nekoliko tjedana jednoglasno su ih izglasali talijanski zastupnici.
I kod nas Vlada premijera Plenkovića uvodi kazneno djelo ”teško ubojstvo ženske osobe” i mijenja više zakona da bi prevenirala rodno uvjetovana ubojstva žena u Hrvatskoj. No u Italiji se, pored svega ostaloga, interveniralo i u obrazovni sustav od vrtića pa nadalje. U školske programe uvršten je nagrađeni film ”I dalje postoji sutra”, koji kroz gorku priču o majci troje djece i supruzi nasilnog muža pokazuje mladima svu nakaznost patrijarhata i mizoginije. Kod nas te dodatne bitne intervencije nema.
Toksični patrijarhat
Umjetnost ne služi tome da je izložimo na policama, zašarenimo njome zidove i lijepo se obučemo za projekcije i premijere. O strahotama Holokausta najupečatljivije će djeci pripovijedati zapisi Anne Frank. O totalitarizmu, gubitku integriteta i lomnoj ljudskoj naravi ”Buka vremena” Juliana Barnesa. O malograđanštini Krleža. O obiteljskim nakaznostima Vigdis Hjorth.
Ima milijun knjiga i filmova iz kojih se djeca, kroz priče i sudbine, mogu izvrsno i efikasno podučavati ispravnim ljudskim vrijednostima. Izbor književnosti koja se obrađuje u školama i služi uvelike tome. No, za ovu strašnu temu – nasilje nad ženama koje lako kulminira ubojstvima i žilavu tradiciju muškaračke dominacije koja se egzercira psihičkim ucjenama i fizičkim terorom nad partnericama i djecom – za to, koliko mi je poznato, nemamo u školama pomagala iz domene književnosti, filma, stripa. Ne znam zašto, jer materijala ima sva sila.
Nedavno je, recimo, kod nas izašla izvrsna knjiga Mihaele Gašpar ”Premještanje snova” s pričama triju žena zgaženih i slomljenih raznim varijacijama muškog nasilja u obitelji. Upravo idealno štivo za otvaranje očiju mladićima i djevojkama srednjoškolskog uzrasta, a uz to napisano vrsnim stilom. Takva osvješćujuća djela potrebna su obrazovanju društva, od vrtića do škola. Jer inače mladi mogu pomisliti da uzor muško-ženskih odnosa propovijedaju klečavci po trgovima, od kojih mogu dobiti samo poduku iz toksičnog i nasiljem natopljenog patrijarhata.