Buran tjedan obilježio je suludi Festival slobode i dizanje tenzija u regiji. No, barem je u SDP-u sve normalno

Dragan Markovina komentira događanja koja su obilježila tjedan

18.09.2021., Zagreb - Na Trgu bana Josipa Jelacica odrzan je Festival slobode 2.0. cija je glavna tema "Kako biti covjek i ostati slobodan kad nam se ljudskost i sloboda pokusavaju oduzeti". Photo: Matija Habljak/PIXSELL
FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Protekli tjedan počeo je popisom stanovništva, nastavio se novim srpskim praznikom koji je uzburkao duhove, uslijedila je posjeta crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića Hrvatskoj, a završilo se Milanovićevim suverenizmom.

Istovremeno, pandemija je još nezaobilazna tema, pa smo tako svjedočili novom mitingu pod nazivom Festival slobode, čuli da ćemo naručiti veće količine novog cjepiva i još jednom osvijestili da Vlada ne zna kako se dalje ponašati po tom pitanju.

Dvije dijametralno suprotne vijesti stigle su iz Karlovca i s Banije, dobili smo vijest o tome da će se moći bez viza u SAD, preminuo je Dušan Ivković, a u SDP-u je stanje redovno.

Počelo samopopisivanje stanovništva

Tjedan u kojem je počeo prvi popis stanovništva kojeg građani mogu sami ispuniti online jednom će biti upisan kao početak drugog modernizacijskog vala u zemlji. Prvi je, naravno, bio onaj u socijalističkom razdoblju. Čini se da su to građani prepoznali pa ih se tako više od pola milijuna samopopisalo već u prvih sedam dana.

Rezultate popisa vjerojatno svi nestrpljivo očekuju, neki jer vole nacionalna prebrojavanja, a država bi ih trebala čekati da uopće može osmisliti ikakvu politiku za dalje. U nadi da će njegovi rezultati biti koliko-toliko realni, što će ovisiti o tome govore li građani istinu u odgovorima, možemo samo zavapiti da je odavno došlo vrijeme da se i glasanje na izborima omogući u istom formatu.

Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave

Održan je i drugi Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, novoizmišljeni praznik, za čiji je povod uzet datum probijanja Solunskog fronta u Prvom svjetskom ratu, ali koji zapravo služi novom bildanju nacionalizma i podizanju nervoze u regiji. Stoga i nije pitanje hoće li netko izvijestiti zastavu ili neće, pa čak ni to što je Milorad Pupovac ponudio korektan i logičan odgovor koji se odnosi na upotrebu zastave srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Pravo pitanje je čemu služi ta uvijek ista priča o ugroženosti, svi ti pozivi na jedinstvo i patronizirajući odnos prema Srbima u drugim zemljama, a u krajnjoj liniji i prema susjednim državama? Odgovor možemo ispisivati i na nekoliko stranica ili samo zaključiti, da ne služi ničem drugom doli tome da onemogućava normalan život ljudi i bilda nacionalističko raspoloženje.

Dolazak Mile Đukanovića u Hrvatsku

Iako je službena Hrvatska reagirala post-festum, ne samo oko nedavnih događanja na Cetinju, nego i s prevelikim odmakom od litija i svega što ih je pratilo, činjenica je da je ipak reagirala i pozvala crnogorskog predsjednika Milu Đukanovića u službeni posjet.

Možda te protokolarne riječi ne znače mnogo, ali postoji mogućnost da netko čuje kako je bitno da ta zemlja uđe u Europsku uniju u skorije vrijeme i da se njene građane pusti da sami vide kako će dalje živjeti. Činjenica je da je Zoran Milanović bio jedini koji je od početka upozoravao na situaciju u Crnoj Gori, što mu je jedna od rijetkih tema na kojoj je bio dosljedan.

Milanovićev suverenizam

Druga tema na kojoj iskazuje dosljednost, očito iz istinskog uvjerenja, je forsiranje tuđmanizma, konkretno na temu odnosa prema Europskoj uniji na aktualnom primjeru. Predsjednik Republike dakle misli da Europska unija ne treba biti naddržava, već labavi savez nacionalnih država. Što mnogima može zvučati i romantično i zavodljivo, ali je apsolutno posvađano s duhom vremena i realnom geopolitičkom situacijom. Od nacionalnih država, posebno ovih manjih i neutjecajnih ostali su tek simboli i zastave.

Naručeno je novo cjepivo, održan Festival slobode

U međuvremenu, četvrti pandemijski val je realnost prema kojoj se države određuju sukladno razini procijepljenosti i političkom raspoloženju. U Hrvatskoj je ta procijepljenost relativno niska, u odnosu na situaciju koja bi omogućavala bezbrižan život. Vlada jednostavno ne zna kako da se postavi prema problemu i kalkulira, a mitingaši slobode nastavljaju se okupljati oko suludih ideja.

Novo, proteinsko cjepivo koje se planira uvesti, unatoč tome što neće skoro biti odobreno, po tom pitanju neće ništa promijeniti, jer ni postojeća cjepiva kojih ima sasvim dovoljno, očito ne zanimaju solidan broj građana.

Izgleda da ćemo do kraja godine moći bez viza u SAD

Jedna od boljih vijesti za one građane koji putuju u SAD, je najava iz Ministarstva unutrašnjih poslova da od kraja godine više neće trebati vize za tu zemlju. No, nakon svega se teško oteti dojmu da se Hrvatsku po drugi put prima u krug, pod navodnim znakovima, upristojenih zemalja, u momentu kada poznati svijet nestaje. Tako je bilo s ulaskom u EU, kao što je sada s ukidanjem viza za SAD.

Dijametralno suprotne vijesti iz Karlovca i s Banije

Iz Karlovca i s Banije nam pak stižu dvije dijametralno suprotstavljene vijesti. S jedne strane, nakon što se na Koranskom mostu u Karlovcu ukazao mural posvećen Mihajlu Hrastovu, čovjeku koji je smaknuo trinaest zarobljenika na tom istom mostu, zbog čega je nakon skoro tri desetljeća poražavajućih lutanja u sudstvu, osuđen za ratni zločin, njegovi bivši suborci uputili su zahtjev da taj most ponese ime po brigadi ‘Gromovi’. Ove dvije stvari, jasno je svakome, nisu nepovezane.

S druge strane, Grad Beograd je odlučio obnoviti 36 kuća u Glini i Majskim Poljanama, što je svakako puno bolji put ka normalnom zajedničkom životu na ovim prostorima, od vješanja zastava i izmišljenih praznika.

Preminuo je veliki košarkaški trener Dušan Ivković

Proteklog tjedna preminuo je veliki košarkaški trener Dušan Ivković, čovjek koji je bio posljednji selektor Jugoslavije, s kojom je bio svjetski i dvostruki europski prvak. Da ništa nije napravio, osim što je savršeno posložio tu nevjerojatnu košarkašku momčad, bio bi jedan od najvećih.

Kukoč, Rađa, Komazec, Divac, Paspalj, Đorđević, Danilović, Dražen Petrović, Zdovc, imena su zbog kojih smo voljeli košarku. Ako je išta u čitavoj priči utješno, to je da se Toni Kukoč na neki način par dana ranije osvrnuo na njegovu važnu ulogu u karijeri tog velikog igrača i da je Ivković to čuo.

U SDP-u stanje redovno.