Nekad je nužno odabrati stranu

Cijenjeni odvjetnik analizira za Telegram: ovo su dva ključna pitanja u aferi HNB

Banke su te koje kredite izdaju, a ne koje ih uzimaju. Ovdje banka izdavanjem obveznica zapravo 'uzima kredit' od zaposlenika i dužnosnika HNB-a koji su fizičke osobe

FOTO: Telegram ilustracija

Zamislite na trenutak da je HNB-ovac koji je imao obveznice banke zapravo sanitarni inspektor, a da je banka restoran u čijoj se kuhinji utvrdi prisutnost salmonele. Hoće li inspektor zapečatiti restoran i zabraniti daljnji rad? Hoće ako od tog restorana ne očekuje neke novce. A ako očekuje, netko će se morati otrovati

Ensei Tankado, zaposlenik Nacionalne sigurnosne agencije i jedan od glavnih likova Digitalne tvrđave, manje poznate knjige poznatog američkog autora Dana Browna, u svoj prsten ugravirao je latinski citat ‘quis custodiet ipsos custodes’ ili ‘tko će nadzirati nadziratelje’.

Fraza je to iz Juvenalovih Satira kojom se u moderno vrijeme opisuje izazov kako u demokratski općeprihvaćenu trodiobu vlasti ugurati agencije, regulatore i slična tijela koja se tu nikako ne uklapaju. Slijedom toga je hrvatski premijer odbio komentirati najveću od mnogih afera Hrvatske narodne banke, s objašnjenjem da se radi o sofisticiranoj tematici koja je nerazumljiva široj javnosti.

Osim što zvuči izuzetno podcjenjivački prema hrvatskoj mladosti, koja je prema Eurostatovom istraživanju vodeća u Europskoj uniji po digitalnim vještinama, ova izjava ne uklapa se baš u agendu financijskog opismenjavanja kojoj je cilj da se izbjegnu novi švicarski franak ili prešutna prekoračenja, za koje je valjda kriv sam financijski nepismen narod, a ne, recimo, regulator koji takve prakse nije zabranio.

Obveznice su vrlo jednostavan instrument

Kako bismo, međutim, pokazali da su obveznice vrlo jednostavan instrument koji je, po starom bankarskom štosu, nazvan ozbiljnim imenom kako bi se toj istoj sumnjičavoj javnosti kasnije moglo reći da nema pojma o čemu govori, objasnit ćemo ga bez bankarskog novogovora.

Obveznica je dužnički vrijednosni papir. “Vrijednosni papir”, kao što sam termin kaže, komad je papira koji, za razliku od običnog komada papira, predstavlja neku vrijednost jer će onaj tko je izdao taj komad papira nešto platiti prema uvjetima napisanim na tom papiru.

Ovo “dužnički” znači baš to – onaj koji je sastavljao uvjete prihvaća da je nešto dužan onome kojemu je taj papir (pro)dao. Taj dug najčešće nastaje tako što imatelj papira za sam papir plati izdavatelju, a zauzvrat izdavatelj papira napiše da će mu taj novac vraćati i još na njega plaćati kamate. Nije tako komplicirano kao što kaže premijer.

Dva su problema u HNB- ovoj aferi

Obveznice izdaju ona tijela ili organizacije koje na taj način žele prikupiti kapital. Često su to poslovično prezadužene države kojima su – prezaduženosti unatoč – brojni investitori na financijskom tržištu ipak voljni dati novac jer nije da države propadaju baš svaki dan. Nekakav rizik postoji, budući da čak i država može neplatiti, ali naknada za taj rizik se zove kamata koju će investitor zaraditi ako sve bude ok.

Izdavatelji obveznica dakle sebi prikupe novac sad kad im treba, a računaju da će iz poslovanja moći vraćati i taj novac i još neke kamate. Zapravo, vrlo slično kreditu.

Dva su, međutim, problema u HNB-ovoj aferi. Banke su te koje kredite izdaju, a ne koje ih uzimaju. Ovdje banka izdavanjem obveznica zapravo „uzima kredit“ od zaposlenika i dužnosnika HNB-a koji su fizičke osobe. Nije li to malo čudno?

Banke imaju hrpu para i mirne su

Još je čudnije da banka uopće mora prikupljati ikakav kapital. Njima, za razliku od država, novac ne treba. Ili riječima samog guvernera HNB-a, hrvatske banke su dobro kapitalizirane i mogu podnijeti vrlo snažan negativni ekonomski šok. To zapravo znači da banke imaju hrpu para i da su mirne čak i da dođe do nove recesije.

Banke, koje se bave posuđivanjem novca da bi na isti naplatile kamate, odjednom prikupljaju novac (koji im uopće ne treba) od fizičkih osoba da bi banke njima platile kamate? To zvuči kao san snova: osim što bismo svi nekad htjeli banci naplatiti kamate, u ovom scenariju, nema nikakvog rizika jer za razliku od država, banke imaju novca koliko hoće i banke ne propadaju (“too big to fail”).

Zašto onda banke, koje imaju novca koliko hoće, od drugih pozajmljuju još novca za koji moraju platiti kamatu? Tu mora biti nešto neobično. I jest neobično. Izdavanje obveznica bankama, između ostalog, služi da isplate novac onima kojima novac žele isplatiti. I to neoporezivo. Naime, da bi bilo koja firma isplatila novac nekoj fizičkoj osobi, na to treba platiti značajne iznose poreza.

Dogodio se sukob interesa

Famozni bonusi koji se u velikim kompanijama isplaćuju menadžerima nekad povlače i 100% davanja na iznos koji se isplaćuje. Šećer na kraju – ne samo da je to neoporezivo, nego si banka time smanjuje porez koji bi inače platila.

Recimo da neka banka u jednoj godini uprihoduje 100 kuna, a ostvari troškova – plaće radnika, najam prostora za poslovnice – od 80 kuna. Na razliku, takozvanu poreznu osnovicu, od 20 kuna mora platiti porez na dobit. Međutim, ako ta ista banka plati 20 kuna kamata imateljima obveznica koje je izdala, onda je u toj godini imala jednako prihoda i rashoda pa porezna osnovica iznosi ravno 0 i nikakav se porez ne treba platiti.

Sve to, međutim, vjerojatno nije neko kazneno djelo i premda je afera ozbiljna, male su šanse da se dokaže zlouporaba povlaštenih informacija. I zato to treba odmah zaboraviti te se koncentrirati na ono što se sasvim sigurno jest dogodilo – sukob interesa. Dužnosnici i zaposlenici Hrvatske narodne banke, koji bi trebali nadzirati banke, od tih istih banaka očekuju zaradu u vidu kamata na obveznice zbog čega je sve što žele da poslovanje te banke ne bude ugroženo.

Niti jedna opomena

Kako bi moglo biti ugroženo? Pa tako što regulator, taj isti HNB u kojem oni rade, provodeći superviziju eventualno utvrdi nepravilnosti i izrekne kazne ili, ne daj bože, oduzme licencu. U kojem slučaju nema isplate kamate. Kad to uzmete u obzir, postane jasnije zašto u čitavoj 2018. i 2019. godini nijednoj banci od strane HNB-a nije izrečena niti jedna jedina opomena.

2020. godine je, doduše, jedna hrvatska banka od strane Financijskog inspektorata kažnjena sa smiješnih 33 milijuna kuna zbog propusta u sprječavanju pranja novca (iako su platili samo 22 milijuna jer im to omogućava Prekršajni zakon). Kazna i nije mogla biti viša jer je banci prethodno HNB osigurao nagodbu na taj iznos.

Kad smo već kod inspektorata, zamislite na trenutak da je HNB-ovac koji je imao obveznice banke zapravo sanitarni inspektor, a da je banka restoran u čijoj se kuhinji utvrdi prisutnost salmonele. Hoće li inspektor zapečatiti restoran i zabraniti daljnji rad? Hoće ako od tog restorana ne očekuje neke novce. A ako očekuje, netko će se morati otrovati.

‘Ne, kao da niste’

To trovanje se u financijskom sustavu zove ‘toksični proizvod’ čiji su najistaknutiji predstavnici švicarski franak, prešutna prekoračenja… i time se začarani krug zatvara.

A ‘začarani krug’ predstavlja loš prijevod latinske sintagme ‘circulus vitiosus’. ‘Circulus’ jest ‘krug’, ali stvarno značenje riječi vitiosus je nemoralno, pokvareno, korumpirano.

Tako da je na tvrdnje iz HNB-a da su marljivo nadzirali banke, dovoljno odgovoriti imenom i prezimenom našeg junaka s početka teksta jer ‘Ensei Tankado’ u svom imenu i prezimenu krije anagram za “Ne, kao da niste”.