Čitam danas tekst o prekidu Tatjane Dragović i Vlahe Arbulića. I shvaćam zašto se mnogima gadi novinarstvo

Nekad moraš posramljeno uvući glavu u ramena zbog artikala koje proizvodi tvoje zanimanje, a to je jako ružan osjećaj

FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Sto posto ćemo uskoro doznati je li Tanja kuhala kako Vlaho voli ili uopće nikad nije uzimala kuhaču u ruke. Kako se slagala sa svekrvom i da se gospođi nisu svidjele naušnice koje joj je poklonila za rođendan u apartnoj kutiji jer ona voli diskretne, a ove su prenapadne.

Izvor ”blizak” bračnom paru Tatjana Dragović i Vlaho Arbulić provalio je Slobodnoj Dalmaciji da je ”ljubav pukla” i da su se razišli još u petom mjesecu. Onda su oni telefonirali suprugu da provjere tu prijelomnu vijest od iznimnog javnog interesa, ali Arbulić je na njihov poziv ”uzvratio verbalnim napadom”. Bio je ”vidno uzrujan” i poklopio im je slušalicu. Tanja im se, štoviše, uopće nije htjela javiti iako su ”nekoliko puta pokušali doći do nje”.

Nisam se mogla sjetiti tko je Tatjana Dragović premda mi je ime kao malčice poznato? Za Vlahu Arbulića sigurno nikad nisam čula. Ali članak koji razotkriva da je nastupio tragični kolaps njihove veze sve pojašnjava. Bivša manekenka Tatjana Dragović bivša je supruga Gorana Ivaniševića”, po tome je poznata. A Vlaho je ”dubrovački glazbenik i model”. Aha.

Nije čudo da se mnogim građanima gade mediji uđuture. Devet, dvadesetosam, četrdeset i pet puta nalete na ovakav šljam od tekstova i bude im puna pipa svakog novinarstva za vijeke vjekova, a pogotovo da za njega plaćaju.

‘Ljudi se zgražaju. S pravom’

Nekad moraš posramljeno uvući glavu u ramena zbog artikala koje proizvodi tvoje zanimanje, a to je jako ružan osjećaj. Vjerujem da se isto tako osjećaju arhitekti kad gledaju odvratne građevine koje su projektirali i masno naplatili njihovi kolege po ukusu novih bogataša i suci kad čitaju da je onaj sudac Zvonko Vekić iz Osijeka tražio od Mamića za mito cipele Louis Vuitton od krokodilske kože. Ili ozbiljni doktori znanosti pred doktorskom disertacijom ministra Marija Banožića zvanog Jaglac.

Ljudi mi o tome svašta znaju reći. Pokazuju naslove i zgražaju se. S pravom. Zašto je, naime, bitno – kad smo već uzeli za primjer privatnu stvar ovog para iako takvog otpada ima na tone – da se to dvoje praktički anonimnih i po svemu nebitnih ljudi eventualno rastalo? Tko treba znati o tome? Zašto treba znati? Što se koga tiče njihov život i jesu li se posvadili? I zašto bi ga se ticale moguće ”nevolje u ovom raju”, kako glasi nadnaslov te bijedne priče.

Samoprijegorna Slobodna Dalmacija, međutim, smatra da još nije ispunila svoj zadatak jer im ”nije poznato što je kumovalo razlazu” supružnika među kojima je, kako posebno naglašavaju, velika razlika u godinama. Ona je 12 godina starija, što im ispočetka ”nije nimalo smetalo”.

‘Je li Tanja kuhala kako Vlaho voli?’

Utoliko tješe javnost da će ”u danima koji slijede, zasigurno izlaziti na površinu sve više detalja oko ovog estradnog prekida”. Oni će, dakako, sve to pomno pratiti i marljivo nas izvještavati, a tko će to bolje ako ne redakcija koja je o ovom nesretnom raspletu ”prva pisala”.

Zato ćemo sto posto uskoro doznati je li Tanja kuhala kako Vlaho voli ili uopće nikad nije uzimala kuhaču u ruke. Kako se slagala sa svekrvom i da se gospođi nisu svidjele naušnice koje joj je poklonila za rođendan u apartnoj kutiji jer ona voli diskretne, a ove su prenapadne.

Pobrojit će se s kime je njen ”šarmantni” muž ikad popio kavu i koga je sve, osim već sada imenovane ”dubrovačke influencerice”, znao povesti na motoru, a uz pomoć ”izvora bliskih obitelji”, detaljno će se rasvijetliti tko se više bavio njihovom kćerkicom i je li Tanja Dragović dobra majka ili onako.

‘Badava stotine novinara vrijedno pišu’

Neki vrijedni paparazzo mogao bi negdje snimiti djevojčicu kako gorko plače jer je ogrebala koljeno pa da to posluži kao ilustracija za nastavak s pričom o djetetu koje je, evo, tako nesretno jer su mu se roditelji iz hira rastali. Nema problema, zamutit će joj se lice.

Novinari bi trebali biti posljednje osobe koje će pozivati da se podižu tužbe protiv medija, kao i liječnici protiv liječnika i trgovci protiv trgovaca, ali bojim se da bez toga neće biti sreće jer struka se tog grdnog kukolja sama očito ne može riješiti. Badava stotine novinara vrijedno i inteligentno pišu po pravilima zanata, nadgledaju rad političara, otkrivaju afere s javnim novcem za koje svaki građanin ima pravo znati i pišu o društvenim problemima, mijenama i fenomenima.

Sve to lako završi u škovacama zajedno s ovakvim pornografskim smećem jer ljudi s vremenom, zatrpavani količinom otpada, naprosto izgube strpljenje i odustanu od svega. U kojoj je mjeri ova industrija toga svjesna, ne znam točno ocijeniti, ali plašim se da sama sebi reže granu na kojoj sjedi. Vašar sveznajućih društvenih mreža već joj je u velikoj mjeri preuzeo posao, a onoga tko potpuno preuzme stil i govor tog velesajmišta, jednog dana više neće ni trebati.