Zvuči možda nevjerojatno, ali je istinito: Bosna i Hercegovina od okončanja rata nije dočekala Dan državnosti bliža sukobu i toliko podijeljena kao ove godine. I bez obzira na to što uvijek možemo svakome naći dio krivice za stanje u zemlji i društvu, ovog puta je krivnja Milorada Dodika za takvo stanje stvari i očita i neskrivena.
Jednako kao što svi njegovi potezi koji vode prema sukobu i eskalaciji, sasvim sigurno nisu samo proizvod njegovih osobnih odluka, nego u podlozi imaju također neskrivenu bliskost s Rusijom i njenim diplomatskim interesima u Bosni i
Hercegovini.
U svemu tome je pak najzabavnija takozvana međunarodna zajednica, na čelu s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koja se prema Dodiku ponaša u stilu lika Bate Živojinovića iz filma ‘Štefica Cvek u raljama života’, uporno najavljujući neke poteze i sankcije koji se nikako ne ukazuju, ni u praksi, ni na vidiku.
Barem nisu sprečavali ljude da slave
I svemu tome ništa ne pomaže čak ni to što Milorad Dodik čini koaliciju na državnoj razini, od koje su se očekivale – i još se očekuju – neke konkretne promjene i rezultati koji bi otvorili pristupne pregovore i vrata Europske unije.
Istina je i da prethodnih godina u Republici Srpskoj jednostavno nisu priznavali Dan državnosti kao vlastiti praznik i redovito su se ponašali kao da to nije njihova stvar, do toga da je on bio običan radni dan.
Ali barem tamošnje vlasti nisu sprečavale ljude koji su htjeli proslaviti taj dan u čast prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, na kojem je definirana državnost Bosne i Hercegovine unutar nove federativne Jugoslavije, na isti način na koji je putem ZAVNOH-a definirana državnost Hrvatske, da to javno i naprave.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Dodik napravio sačekušu
Ove godine su prvo ljude koji su došli posjetiti kuću u Mrkonjić Gradu, u kojoj je to zasjedanje održano, dočekala zaključana vrata. Pored toga, čelnike takozvane Trojke, među kojima su bili predsjednik SDP-a i premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, predsjednik Naroda i pravde te ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i predsjednik Naše stranke Edin Forto, pred prostorijama SDP-a u kojima su htjeli proslaviti Dan državnosti dočekali su kordon policije i prosvjednika koji su onemogućili bilo kakvu javnu manifestaciju.
Kako je svima jasno da se ti ljudi nisu tamo spontano okupili, situacija izgleda dosta bizarno, imamo li u vidu da je Milorad Dodik organizirao sačekušu vlastitim koalicijskim partnerima s kojima će se opet morati nužno sastajati i voditi zemlju.
Logički potpuno neodrživa pozicija
Da stvar bude dodatno bizarna, dobar dio vodstva ZAVNOBIH-a, uključujući njegovog predsjednika Vojislava Kecmanovića, inače djeda intelektualnog gurua i historiografa Republike Srpske, Nenada Kecmanovića, činili su Srbi. Što ovih dana profesori i sugovornici na javnim televizijama koji dolaze iz Republike Srpske vole naglašavati, istovremeno poništavajući nasljeđe tog istog tijela. Što je logički potpuno neodrživa pozicija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina je i to da dobar dio bošnjačke javnosti, odnosno onaj njezin nacionalistički dio, u ZAVNOBIH-u vidi samo ostvarenje državnosti Bosne i Hercegovine, potpuno zanemarujući njegov revolucionarni i modernistički karakter te afirmaciju konstitutivnosti triju naroda kao takve, što je u temeljima ZAVNOBIH-a bilo upisano kroz formulu da buduća Bosna i Hercegovina ne može biti država ‘ni srpskog, ni hrvatskog, ni muslimanskog naroda’, nego i jednog i drugog i trećeg i svih njezinih građana.
Dragan Čović poslao čestitku
Jednako kao što je istina da ga u hrvatskom političkom kontekstu formalno priznaju, ističući opet isključivo taj dio o konstitutivnosti, a bježeći od spominjanja partizana i antifašističke borbe na svaki mogući način.
No, koji god da bio razlog, činjenica jest da je Dragan Čović poslao čestitku povodom Dana državnosti i da u Mostaru jučer nije radilo praktično ništa, za razliku od Sarajeva u kojem je dio samoposluga i shopping centara radio, unatoč najvećem državnom prazniku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sam ZAVNOBIH je, pak, ostao državni praznik, zahvaljujući formuli iz Daytonskog mirovnog sporazuma, da na snazi ostaju aktualni državni praznici nekadašnje Republike Bosne i Hercegovine, dok se ne izglasaju novi, što je danas dalje nego ikada.
Nikad napetiji odnosi
Današnja Bosna i Hercegovina nije samo svjetlosnim miljama udaljena od vrijednosti koje su zacrtane u deklaracijama i ideji ZAVNOBIH-a, nego se nalazi u nikad napetijim odnosima uzrokovanih Dodikovom politikom zatezanja do krajnjih granica i neskrivenom namjerom da onemogući bilo kakav pomak zemlje prema zapadnim integracijama te u konačnici da barem de facto, ako već ne i de iure, izvede Republiku Srpsku iz sastava Bosne i Hercegovine.
Koliko je ta ideja pogubna i zapravo neostvariva bez ozbiljnog rata, valjda ne treba nikome napominjati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dan državnosti u Bosni i Hercegovini: zemlja od rata nije bila podijeljena kao danas. Ni bliža ozbiljnom sukobu
Dodikovi poslušnici htjeli su sabotirati Dan državnosti BiH
Bosna i Hercegovina našla se u nikad napetijim odnosima. Dodik neskriveno onemogućuje bilo kakav pomak zemlje prema zapadnim integracijama te u konačnici da barem de facto, ako već ne i de iure, izvede Republiku Srpsku iz sastava Bosne i Hercegovine. Koliko je ta ideja pogubna i neostvariva bez ozbiljnog rata, valjda ne treba nikome napominjati
Zvuči možda nevjerojatno, ali je istinito: Bosna i Hercegovina od okončanja rata nije dočekala Dan državnosti bliža sukobu i toliko podijeljena kao ove godine. I bez obzira na to što uvijek možemo svakome naći dio krivice za stanje u zemlji i društvu, ovog puta je krivnja Milorada Dodika za takvo stanje stvari i očita i neskrivena.
Jednako kao što svi njegovi potezi koji vode prema sukobu i eskalaciji, sasvim sigurno nisu samo proizvod njegovih osobnih odluka, nego u podlozi imaju također neskrivenu bliskost s Rusijom i njenim diplomatskim interesima u Bosni i
Hercegovini.
U svemu tome je pak najzabavnija takozvana međunarodna zajednica, na čelu s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, koja se prema Dodiku ponaša u stilu lika Bate Živojinovića iz filma ‘Štefica Cvek u raljama života’, uporno najavljujući neke poteze i sankcije koji se nikako ne ukazuju, ni u praksi, ni na vidiku.
Barem nisu sprečavali ljude da slave
I svemu tome ništa ne pomaže čak ni to što Milorad Dodik čini koaliciju na državnoj razini, od koje su se očekivale – i još se očekuju – neke konkretne promjene i rezultati koji bi otvorili pristupne pregovore i vrata Europske unije.
Istina je i da prethodnih godina u Republici Srpskoj jednostavno nisu priznavali Dan državnosti kao vlastiti praznik i redovito su se ponašali kao da to nije njihova stvar, do toga da je on bio običan radni dan.
Ali barem tamošnje vlasti nisu sprečavale ljude koji su htjeli proslaviti taj dan u čast prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, na kojem je definirana državnost Bosne i Hercegovine unutar nove federativne Jugoslavije, na isti način na koji je putem ZAVNOH-a definirana državnost Hrvatske, da to javno i naprave.
Kako je Dodik napravio sačekušu
Ove godine su prvo ljude koji su došli posjetiti kuću u Mrkonjić Gradu, u kojoj je to zasjedanje održano, dočekala zaključana vrata. Pored toga, čelnike takozvane Trojke, među kojima su bili predsjednik SDP-a i premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, predsjednik Naroda i pravde te ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i predsjednik Naše stranke Edin Forto, pred prostorijama SDP-a u kojima su htjeli proslaviti Dan državnosti dočekali su kordon policije i prosvjednika koji su onemogućili bilo kakvu javnu manifestaciju.
Kako je svima jasno da se ti ljudi nisu tamo spontano okupili, situacija izgleda dosta bizarno, imamo li u vidu da je Milorad Dodik organizirao sačekušu vlastitim koalicijskim partnerima s kojima će se opet morati nužno sastajati i voditi zemlju.
Logički potpuno neodrživa pozicija
Da stvar bude dodatno bizarna, dobar dio vodstva ZAVNOBIH-a, uključujući njegovog predsjednika Vojislava Kecmanovića, inače djeda intelektualnog gurua i historiografa Republike Srpske, Nenada Kecmanovića, činili su Srbi. Što ovih dana profesori i sugovornici na javnim televizijama koji dolaze iz Republike Srpske vole naglašavati, istovremeno poništavajući nasljeđe tog istog tijela. Što je logički potpuno neodrživa pozicija.
Istina je i to da dobar dio bošnjačke javnosti, odnosno onaj njezin nacionalistički dio, u ZAVNOBIH-u vidi samo ostvarenje državnosti Bosne i Hercegovine, potpuno zanemarujući njegov revolucionarni i modernistički karakter te afirmaciju konstitutivnosti triju naroda kao takve, što je u temeljima ZAVNOBIH-a bilo upisano kroz formulu da buduća Bosna i Hercegovina ne može biti država ‘ni srpskog, ni hrvatskog, ni muslimanskog naroda’, nego i jednog i drugog i trećeg i svih njezinih građana.
Dragan Čović poslao čestitku
Jednako kao što je istina da ga u hrvatskom političkom kontekstu formalno priznaju, ističući opet isključivo taj dio o konstitutivnosti, a bježeći od spominjanja partizana i antifašističke borbe na svaki mogući način.
No, koji god da bio razlog, činjenica jest da je Dragan Čović poslao čestitku povodom Dana državnosti i da u Mostaru jučer nije radilo praktično ništa, za razliku od Sarajeva u kojem je dio samoposluga i shopping centara radio, unatoč najvećem državnom prazniku.
Sam ZAVNOBIH je, pak, ostao državni praznik, zahvaljujući formuli iz Daytonskog mirovnog sporazuma, da na snazi ostaju aktualni državni praznici nekadašnje Republike Bosne i Hercegovine, dok se ne izglasaju novi, što je danas dalje nego ikada.
Nikad napetiji odnosi
Današnja Bosna i Hercegovina nije samo svjetlosnim miljama udaljena od vrijednosti koje su zacrtane u deklaracijama i ideji ZAVNOBIH-a, nego se nalazi u nikad napetijim odnosima uzrokovanih Dodikovom politikom zatezanja do krajnjih granica i neskrivenom namjerom da onemogući bilo kakav pomak zemlje prema zapadnim integracijama te u konačnici da barem de facto, ako već ne i de iure, izvede Republiku Srpsku iz sastava Bosne i Hercegovine.
Koliko je ta ideja pogubna i zapravo neostvariva bez ozbiljnog rata, valjda ne treba nikome napominjati.