Dok nam se Klinika za tumore raspada, Vlada proglasila privatnu kliniku za liječenje raka 'strateški važnim projektom'. Tko je tu lud?

Nova Medikolova bolnica radit će, dakako, isti posao kao Klinika za tumore

FOTO: Pixsell/Telegram

Valjda bi strateški interes Vlade trebao biti da se specijalizirana javna Klinika za tumore osuvremeni i postavi na zdrave noge te da se izgrade još bar tri takva javna onkološka centra u preostala tri velika grada kako bi građani lakše liječili. Interes građana svakako nije da se podilazi privatnom vlasniku, kod koga prag može prijeći samo bolesnik koji je to u stanju platiti.

Nekad čovjek stvarno ne može povjerovati u ono što čuje. Jedna od takvih ludih stvari bila je prije desetak dana vijest da je Republika Hrvatska, odlukom Vlade i potpisom ministra Beroša i premijera Plenkovića, dobila novi ”strateški važan projekt” za samu sebe. Tim uglednim statusom Vlada je okrunila izgradnju bolnice za liječenje raka koja će koštati 77 milijuna eura, ali bolnice koju u Zagrebu podiže privatna tvrtka.

To je poliklinika Medikol u kojoj hrvatski građani već dugi niz godina za živi novac mogu dobiti pretrage, preglede i zahvate do kojih ne mogu doći kao osiguranici javnog zdravstva. Izgradnja počinje krajem godine. Medikol se, dakle, grana i širi, ali uz posebni blagoslov Vlade Republike Hrvatske.

Ustanova privatnog zdravstva ide u nove komercijalne podvige uz svesrdnu podršku vlasti dok se javno zdravstvo u raspadu. O toj očiglednoj kontradikciji dala je Večernjem listu razoran intervju dr. Vesna Ramljak, liječnica koja u zagrebačkoj Klinici za tumore vodi Odjel za onkološku patologiju i kliničku citologiju. Pa tko je ovdje lud? – kao da pita doktorica Ramljak.

A što čeka Kliniku za tumore?

Jer, nova Medikolova bolnica radit će, dakako, isti posao kao Klinika za tumore, nekad ugledna i pouzdana javna ustanova za dijagnostiku i liječenje karcinoma koja, iz godine u godinu, sve više tone u nered i propast kao i preostatak javnog zdravstva u Hrvatskoj, koje postaje pogon za sirotinju. I dok će u Medikolovu privatnu bolnicu, dakako, stići sve ispod čekića, a otvarat će ministri i premijer, kako i priliči ”strateški važnom projektu”, što čeka Kliniku za tumore?

Jer, naglašava dr. Ramljak, tamo se radi na aparatu za magnetsku rezonancu koji je star 11 godina. Dva od tri uređaja na radioterapiji u drugom su desetljeću pa ih proizvođači više ne žele servisirati. Stroj za zračenje preplaćen je barem duplo pa se time bavi USKOK. Kolonoskopija se izvodi na posuđenom uređaju jer je bolnički napunio 22 godine.

Umjesto osam, imaju tri patologa pa se na ključni nalaz, koji potvrđuje ili demantira sumnju u karcinom, čeka i do tri puta duže od standarda, a ni s drugim medicinskim osobljem nije ništa bolje. Zato dr. Ramljak kaže kako je u nevjerici primila informaciju da Vlada – kao ”strateški za državu” – podržava paralelni sustav u privatnom vlasništvu kome vlasti godinama pogoduju, kao i nekolicini drugih povlaštenih privatnih klinika.

Interes građana nije da se podilazi

Složili bismo se s doktoricom Ramljak. Valjda bi strateški interes Vlade trebao biti da se specijalizirana javna Klinika za tumore osuvremeni i postavi na zdrave noge te da se izgrade još bar tri takva javna onkološka centra u preostala tri velika grada kako bi građani lakše liječili.

Interes građana svakako nije da se podilazi privatnom vlasniku, kod koga prag može prijeći samo bolesnik koji je to u stanju platiti, i koji će utoliko lako akumulirati sredstva za komercijalne ekstenzije, po mogućnosti one najskuplje. Jer onda javnom zdravstvu ostaje da pokriva redoviti pogon, dosadnu preventivu, mentalno zdravlje djece, epidemije i sve ono što ne podrazumijeva basnoslovne račune od iks tisuća eura.

Strateški interes države u zdravstvu sa aspekta ove vlasti i ministra Beroša morao bi biti da se usustave modeli prevencije, rane dijagnostike i liječenja tako da više ne budemo druga najgora zemlja EU za oboljele od raka. Prosjek smrtnosti od malignih bolesti u EU je 190 ljudi na 100 tisuća stanovnika, a u Hrvatskoj je čak 328. Što o tome imaju reći Beroš i HDZ-ovi kadrovi na najodgovornijim mjestima u zdravstvu i u bolnicama?

Zašto na pretrage čekati godinu i pol?

Zašto je, nadalje, u onkologiji neobjašnjivo propao visokoreklamirani program takozvane jednodnevne dijagnostike s kojim su se suspektni pacijenti trebali obrađivati u jedan dan do konačne dijagnoze? Zašto se – a da nikome nije pala dlaka s glave – nikad nije pomaknuo s mjesta Nacionalni strateški plan protiv raka koji je paradno donesen još 2020. godine i za koga smo imali novac od EU? Zašto, kako upozorava i dr. Ramljak, u Hrvatskoj ne znamo ništa o ishodima liječenja onkoloških bolesnika, a to je samo jednostavna statistika?

I zašto se, pitam obična ja, na ozbiljnije pretrage i zahvate u javnom zdravstvu čeka po godinu i pol? Zar barem to nije materijal za kategoriju ”strateški važnog projekta” da se oko njega mobilizira ova i svaka Vlada umjesto što se hrvatske pacijente gura prema privatnim bolnicama? I to ne samo time što se javno zdravstvo pušta da ide niz kanal, nego i cirkusarijama poput ove s Vladinim podigravanjem Medikolu.

HZZO Medikolu platio milijardu kuna

Dobro su podsjetili pojedini zastupnici da je za Medikol odavna rezerviran i monopol na te PET/CT uređaje kojima se odmah otkriva karcinom. Umjesto da ih država kupi za javne bolnice, HZZO je Medikolu do sada za ta snimanja platio milijardu kuna.

Za toliki novac mogli smo ih posijati po cijeloj državi iako glavni HDZ-ov politički doktor Željko Reiner kaže da ”PET uređaji nisu pegle da se kupe samo tako”. Ali nisu ni građani pegle da nam se prodaju jeftine fore. Netko od Medikola ima debele privatne koristi. Zato je Vlada, kojoj su povjereni javni poslovi, naslovom ”strateški važnog projekta” za Hrvatsku počastila njihovu privatnu bolnicu. Ako tko zna neki drugi mogući razlog, neka mi odmah javi.