Tada sam Putina vidio uživo, pored nas novinara prošao je na samo nekoliko metara, hodajući prostrtim crvenim tepihom ispred Palate Srbija (zgrade Saveznog izvršnog vijeća u vrijeme Jugoslavije), okružen tjelohraniteljima koji su ondje imali lagan posao.
Pomakli obljetnicu oslobođenja
Putin se, na proputovanju u Milano, kamo je išao na Europsko-azijski samit, šest sati zadržao u Beogradu, a snishodljivi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, proslavu 70. godišnjice oslobođenja Beograda pomaknuo je za četiri dana unaprijed.
Beograd je, naime, od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu službeno oslobođen 20. listopada 1944., a Nikolić je vojnu paradu organizirao 16. listopada 2014., prilagodivši događaj Putinovu rasporedu.
Ruski vojnici u osiguranju
Novinari koji su pratili taj događaj (srbijanski mediji tvrdili su da ih je bilo više stotina iz 170 redakcija), a među kojima sam se nalazio, morali su proći temeljitu provjeru prije ulaska u Palatu Srbije i biti ondje nekoliko sati prije dolaska ruskog predsjednika.
Čekali smo u ogromnom predvorju i na tv-ekranima, u izravnom prijenosu RTS-a, gledali slijetanje zrakoplova ruskog predsjednika i baš nekako u to vrijeme, četrdesetak ruskih vojnika, očito pripadnika Putinova osiguranja, s dugim cijevima, dotrčali su u ogromnu zgradu Palate Srbija, na Novom Beogradu, u blizini ušća Save u Dunav. Začas su nestali, rasporedili se po zgradi, a neke od njih kasnije smo vidjeli na krovu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potpuna strka osiguranja
Bio je to čudan, nadrealan prizor jer u Beogradu nije bilo nikakve prijetnje Putinu. Naprotiv, doživio je dobrodošlicu, čak i ovacije, kada mu je nekoliko tisuća Beograđana, u popodnevom satima na vojnoj paradi, glasno skandiralo: ”Putinu, Srbine” i na transparentima nosilo njegove slike i ruske zastave.
Potpuna strka Putinovog civilnog osiguranja (naravno i srbijanskih službi sigurnosti koje su ondje također bile u velikom broju) pred Palatom Srbija nastala je kad se kolona automobila s ruskim i srbijanskim predsjednicima približila zgradi. Neposredno prije toga, nama novinarima, bilo je dopušteno izaći pred zgradu i na rastojanju, nekoliko metara od crvenog tepiha, promatrati njihov dolazak.
Jednako leden izraz lica
Oniži Putin (srbijanski mediji objavili su kako je ruski predsjednik visok 170 centimetara, a njihov tadašnji premijer, danas predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić čak 199, odnosno tridesetak centimetara viši), hladno, kamenog izraza na licu, ne gledajući ni lijevo ni desno, prošao je kroz novinarski špalir.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jednaki, kameni izraz lica, držao je i tijekom kratkog obraćanja, kad su on i Nikolić, nakon završetka službenih razgovora izašli pred novinare. Putin je tada već bio ovjenčan najvišim državnim priznanjem, Ordenom Republike Srbije na velikoj ogrlici, koje mu je tog dana, obraćajući se s ”Vladimire, drago mi je što nosiš najviši srpski orden”, uručio Tomislav Nikolić.
Putinovi tjelohranitelji, raspoređeni po velikoj dvorani Palate Srbije, dakle u okruženju prijateljske zemlje, pomno su motrili svaki kutak, pretražujući očima, laserskim pogledima, prijeti li predsjedniku Ruske Federacije ikakva opasnost.
Zavladao je kolektivni trans
Delegacije su zatim otišle na ručak, a nas novinare uputili su u poseban ograđeni prostor, preko puta službene svečane tribine, gdje će, na Ušću, dva sata kasnije, započeti velika vojna parada. Narod se već tiskao uokolo, bio je lijep i ugodan, topao listopadski dan, vidjelo se kako stižu cijeli razredi beogradskih škola, djeca su nosila ruske i srpske zastavice i mahala njima, treštao je Marš na Drinu. Svi su iščekivali Putina, klicali njegovo ime, veličajući Rusiju i rusko-srpsko prijateljstvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tada, samo pola godine ranije, u ožujku 2014. Putin je već Ukrajini oteo Krim, de facto ga, nakon smiješnog referenduma kojim su se stanovnici Krima izjasnili da ne žele biti dio Ukrajine, pripojio Ruskoj Federaciji. No, službenom Beogradu to nije smetalo, Putin je dočekan s najvišim počastima a kada se ruski predsjednik, neposredno pred početak vojne parade, pojavio na tribini, među tisućama okupljenih na Ušću nastala je prava euforija. Zavladao je svojevrsni kolektivni trans.
S Vučića se cijedila voda
Ono silno Putinovo osiguranje, u prijateljskoj zemlji Srbiji, pokazalo je savršenu obučenost i pripremljenost na sve moguće situacije, kad se ugodno, vedro jesensko popodne, doslovno u nekoliko minuta, pretvorilo u neviđeni prolom oblaka a kiša se, kao iz vodopada, rasula nad Beogradom.
Zatečeni uzvanici na svečanoj tribini, koja nije imala krov, pokisli su do gole kože, pa se voda u potočićima cijedila s odijela Aleksandra Vučića, Ivice Dačića (tadašnjeg ministra vanjskih poslova i prvog potpredsjednika Vlade Srbije), Milorada Dodika i drugih uzvanika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novinari, među kojima sam stajao na prostoru predviđenom za medije, nekih dvjestotinjak metara od tribine, mogli su se uvjeriti u efikasnost Putinovog osiguranja. Naravno, sve do tada nismo znali tko je na tribini uz Putina dio ruske delegacije, a tko pripadnik službe njegovog osiguranja, ali u trenu je to postalo jasno. Nad Putinom su se nadvili kišobrani i jedini je on, u svom tom pokislom društvu, ostao suh.
Opazio sam vukovarskog krvnika
A društvo koje je uživalo u zveckanju oružjem i zadivljeno, kao da vide najljepši prizor na planeti, očarano gledalo četiri MIG-a, iz akro-grupe ruskog vojnog zrakoplovstva “Striži”, kako uz zaglušujuću buku paraju nebo nad Beogradom, uistinu je bilo probano.
Kad se pokisla ekipa s počasne tribine počela razilaziti, a Putin odjurio u Milano, na Ušću, samog samcatog, opazio sam vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina kako odlazi vjerojatno ispunjen srećom što je uživo vidio ruskog predsjednika i 4.500 pripadnika Vojske Srbije, od kojih su neki, sasvim sigurno, bili u Vukovaru kad i on.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prosvjed u Beogradu sjetio me na Putinov posjet Srbiji 2014. Bio sam tamo i gledao kolektivni trans
Drago Hedl prisjeća se beogradske parade koju je pratio kao akreditirani novinar
Opazio sam vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina kako odlazi vjerojatno ispunjen srećom što je uživo vidio ruskog predsjednika i 4.500 pripadnika Vojske Srbije, od kojih su neki, sasvim sigurno, bili u Vukovaru kad i on
Sinoćnji beogradski skup podrške Vladimiru Putinu, odnosno ”podrške ruskom narodu” kako je tu sramotu nazvalo nekoliko stotina najokorjelijih desničara iz opskurnih stranaka Narodna patrola i Obraz, podsjetio me na dolazak ruskog vođe u glavni grad Srbije, sredinom listopada 2014.
Tada sam Putina vidio uživo, pored nas novinara prošao je na samo nekoliko metara, hodajući prostrtim crvenim tepihom ispred Palate Srbija (zgrade Saveznog izvršnog vijeća u vrijeme Jugoslavije), okružen tjelohraniteljima koji su ondje imali lagan posao.
Pomakli obljetnicu oslobođenja
Putin se, na proputovanju u Milano, kamo je išao na Europsko-azijski samit, šest sati zadržao u Beogradu, a snishodljivi predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, proslavu 70. godišnjice oslobođenja Beograda pomaknuo je za četiri dana unaprijed.
Beograd je, naime, od njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu službeno oslobođen 20. listopada 1944., a Nikolić je vojnu paradu organizirao 16. listopada 2014., prilagodivši događaj Putinovu rasporedu.
Ruski vojnici u osiguranju
Novinari koji su pratili taj događaj (srbijanski mediji tvrdili su da ih je bilo više stotina iz 170 redakcija), a među kojima sam se nalazio, morali su proći temeljitu provjeru prije ulaska u Palatu Srbije i biti ondje nekoliko sati prije dolaska ruskog predsjednika.
Čekali smo u ogromnom predvorju i na tv-ekranima, u izravnom prijenosu RTS-a, gledali slijetanje zrakoplova ruskog predsjednika i baš nekako u to vrijeme, četrdesetak ruskih vojnika, očito pripadnika Putinova osiguranja, s dugim cijevima, dotrčali su u ogromnu zgradu Palate Srbija, na Novom Beogradu, u blizini ušća Save u Dunav. Začas su nestali, rasporedili se po zgradi, a neke od njih kasnije smo vidjeli na krovu.
Potpuna strka osiguranja
Bio je to čudan, nadrealan prizor jer u Beogradu nije bilo nikakve prijetnje Putinu. Naprotiv, doživio je dobrodošlicu, čak i ovacije, kada mu je nekoliko tisuća Beograđana, u popodnevom satima na vojnoj paradi, glasno skandiralo: ”Putinu, Srbine” i na transparentima nosilo njegove slike i ruske zastave.
Potpuna strka Putinovog civilnog osiguranja (naravno i srbijanskih službi sigurnosti koje su ondje također bile u velikom broju) pred Palatom Srbija nastala je kad se kolona automobila s ruskim i srbijanskim predsjednicima približila zgradi. Neposredno prije toga, nama novinarima, bilo je dopušteno izaći pred zgradu i na rastojanju, nekoliko metara od crvenog tepiha, promatrati njihov dolazak.
Jednako leden izraz lica
Oniži Putin (srbijanski mediji objavili su kako je ruski predsjednik visok 170 centimetara, a njihov tadašnji premijer, danas predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić čak 199, odnosno tridesetak centimetara viši), hladno, kamenog izraza na licu, ne gledajući ni lijevo ni desno, prošao je kroz novinarski špalir.
Jednaki, kameni izraz lica, držao je i tijekom kratkog obraćanja, kad su on i Nikolić, nakon završetka službenih razgovora izašli pred novinare. Putin je tada već bio ovjenčan najvišim državnim priznanjem, Ordenom Republike Srbije na velikoj ogrlici, koje mu je tog dana, obraćajući se s ”Vladimire, drago mi je što nosiš najviši srpski orden”, uručio Tomislav Nikolić.
Putinovi tjelohranitelji, raspoređeni po velikoj dvorani Palate Srbije, dakle u okruženju prijateljske zemlje, pomno su motrili svaki kutak, pretražujući očima, laserskim pogledima, prijeti li predsjedniku Ruske Federacije ikakva opasnost.
Zavladao je kolektivni trans
Delegacije su zatim otišle na ručak, a nas novinare uputili su u poseban ograđeni prostor, preko puta službene svečane tribine, gdje će, na Ušću, dva sata kasnije, započeti velika vojna parada. Narod se već tiskao uokolo, bio je lijep i ugodan, topao listopadski dan, vidjelo se kako stižu cijeli razredi beogradskih škola, djeca su nosila ruske i srpske zastavice i mahala njima, treštao je Marš na Drinu. Svi su iščekivali Putina, klicali njegovo ime, veličajući Rusiju i rusko-srpsko prijateljstvo.
Tada, samo pola godine ranije, u ožujku 2014. Putin je već Ukrajini oteo Krim, de facto ga, nakon smiješnog referenduma kojim su se stanovnici Krima izjasnili da ne žele biti dio Ukrajine, pripojio Ruskoj Federaciji. No, službenom Beogradu to nije smetalo, Putin je dočekan s najvišim počastima a kada se ruski predsjednik, neposredno pred početak vojne parade, pojavio na tribini, među tisućama okupljenih na Ušću nastala je prava euforija. Zavladao je svojevrsni kolektivni trans.
S Vučića se cijedila voda
Ono silno Putinovo osiguranje, u prijateljskoj zemlji Srbiji, pokazalo je savršenu obučenost i pripremljenost na sve moguće situacije, kad se ugodno, vedro jesensko popodne, doslovno u nekoliko minuta, pretvorilo u neviđeni prolom oblaka a kiša se, kao iz vodopada, rasula nad Beogradom.
Zatečeni uzvanici na svečanoj tribini, koja nije imala krov, pokisli su do gole kože, pa se voda u potočićima cijedila s odijela Aleksandra Vučića, Ivice Dačića (tadašnjeg ministra vanjskih poslova i prvog potpredsjednika Vlade Srbije), Milorada Dodika i drugih uzvanika.
Novinari, među kojima sam stajao na prostoru predviđenom za medije, nekih dvjestotinjak metara od tribine, mogli su se uvjeriti u efikasnost Putinovog osiguranja. Naravno, sve do tada nismo znali tko je na tribini uz Putina dio ruske delegacije, a tko pripadnik službe njegovog osiguranja, ali u trenu je to postalo jasno. Nad Putinom su se nadvili kišobrani i jedini je on, u svom tom pokislom društvu, ostao suh.
Opazio sam vukovarskog krvnika
A društvo koje je uživalo u zveckanju oružjem i zadivljeno, kao da vide najljepši prizor na planeti, očarano gledalo četiri MIG-a, iz akro-grupe ruskog vojnog zrakoplovstva “Striži”, kako uz zaglušujuću buku paraju nebo nad Beogradom, uistinu je bilo probano.
Kad se pokisla ekipa s počasne tribine počela razilaziti, a Putin odjurio u Milano, na Ušću, samog samcatog, opazio sam vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina kako odlazi vjerojatno ispunjen srećom što je uživo vidio ruskog predsjednika i 4.500 pripadnika Vojske Srbije, od kojih su neki, sasvim sigurno, bili u Vukovaru kad i on.