Ono što frapira je da su sve drskiji. Kad je davnog, drevnog travnja 2020. valjalo opravdati zašto se, dok cijela nacija dane provodi zakračunata u svojim domovima, dozvoljava vjerska svečanost koja kreće iz rodnog mjesta ministra zdravstva, imali smo more preporuka. Te stalne izmjene nosača križa, te razmak, te dezinfekcija, te zabrana praćenja građanima…
Očekujući da će se 18. studenog okupiti znatno više od tad dozvoljenih 50 ljudi, Nacionalni stožer civilne zaštite preinačio je odluku o epidemiološkim mjerama točkom IV.a u kojoj stoji da se ograničenje broja ljudi na javnim okupljanjima ne odnosi na okupljanja organizirana radi obilježavanja blagdana. Podsjetimo, sve ovo se događalo u trenutcima kad je struka već tjednima praktički preklinjala vlast da značajno postroži epidemiološke mjere.
Drskost, a ne poniznost
Nakon politikantskog i kalkulantskog jesenskog oklijevanja Vlade Hrvatsku je pogodio tragičan drugi val koji je odnio preko pet tisuća života. Možda se, stoga, mogao očekivati veći oprez ili barem veća poniznost donositelja odluka, no oni su, eto, i dalje sve drskiji.
Za posljednji ispraćaj Milana Bandića se, naime, nikome nije dalo ni izdavati opsežna objašnjenja o nužnim epidemiološkim trikovima, a još manje je nekome palo na pamet da se gnjavi s odredbom iz važeće odluke o epidemiološkim mjerama, one u kojoj i dalje piše da nisu dozvoljeni pogrebi na kojima će se okupiti više od 25 ljudi. Na Mirogoju ih je danas bilo barem nekoliko desetaka puta više.
Božinovićevo osiguranje
Pritom se ključni ljudi Stožera, koji je tragično izgubio bitku u drugom valu pandemije, rutinski rugaju javnosti, upućujući joj izjave koje bi trebale zazvučati ozbiljno, ali zapravo su na granici gorkog sarkazma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dok je, naime, zabranjeno na posljednji počinak ispratiti najbližeg člana obitelji uz pratnju od više od 20-ak ljudi, šef Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović poručuje oko Bandićevog sprovoda kako će “organizator sigurno nastojati da sve organizacijski bude u skladu s epidemiološkim mjerama” (naravno da nije bilo, ljudi su se na Mirogoju gužvali ne mareći za udaljenost).
Nije šampion
Ministar zdravstva Vili Beroš, pak, javnosti u vezi posljednjeg ispraćaja preminulog gradonačelnika šalje posebnu dozu cinizma. “Virus nije šampion skoka u dalj”, veli crnohumorni cinik na čelu ministarstva u Vladi koja je svojim nečinjenjem već pustila da Hrvatsku preplavi drugi val, odnoseći sa sobom tisuće mrtvačkih sanduka.
I tisuće bolnih sprovoda s tužno malim brojem ljudi koji su im smjeli nazočiti. Valjda je virus u tim slučajevima ipak bio šampionski raspoložen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simbol trećeg vala
Posljednji ispraćaj Milana Bandića stoga bi, zbog drskosti i sarkazma upravo onih koji bi trebali organizirati obranu Hrvatske od Covida-19, mogao biti simbol trećeg vala pandemije čiji se prijeteći huk već probija kroz brojke o laganom porastu novozaraženih posljednjih dana.
Ne radi se ovdje o tome da će ovaj sprovod sam po sebi postati super-širiteljski događaj (mada se ni tu opciju ne može u potpunosti isključiti), niti imaju smisla usporedbe s događajima na kojima se posljednjih tjedana na otvorenom okupljalo više ljudi – od spontanih opraštanja od Đorđa Balaševića, preko okupljanja mladih ispred zagrebačkog HNK, pa do prosvjeda poduzetnika.
Sve jači miris katastrofe
Ovo je, baš poput Vukovara, ritualno kršenje mjera od strane vrha države, koje se, još gore od Vukovara, pokušava opravdati tek užasno ciničnim dosjetkama ljudi iz vrha Stožera. Sve to skupa može rezultirati samo sve većim ignoriranjem epidemioloških mjera koje su na snazi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve veće ignoriranje epidemioloških mjera ne može rezultirati ničim drugim nego lakšim širenjem virusa. A ne bude li čudesno toplog proljeća ili još čudesnije gomile cjepiva koja će odjednom zasuti Hrvatsku, lakše širenje virusa ne može rezultirati ničim drugim nego novim smrtima i novim udarom na ekonomiju.
Deseti u EU
A Hrvatska više nije ona relativno bezbrižna zemlja, koja je, kose pune morske soli s kraja prošlog ljeta, kroz prvi val korone prošla bez ogromnog broja žrtava. Hrvatska je zemlja u kojoj je lanjski prosinac bio najsmrtonosniji mjesec u modernoj povijesti.
Hrvatska je danas deseta u EU po broju umrlih od Covida-19 na milijun stanovnika od početka pandemije. No, sve je ipak dobro. Iako je isključivo virus (i samo virus!) krivac za sve ružno što se događa, eto, “nije šampion u skoku u dalj”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Državni vrh ritualno krši mjere, dok ih Stožer opravdava ciničnim dosjetkama. Ne, nemamo se čega bojati
Nekad su se za svoja dvostruka mjerila ozbiljno trudili opravdati javnosti. Sad su već prešli u cinizam
Ovo je, baš poput Vukovara, ritualno kršenje mjera od strane vrha države, koje se, još gore od Vukovara, pokušava opravdati tek užasno ciničnim dosjetkama ljudi iz vrha Stožera. Sve to skupa može rezultirati samo sve većim ignoriranjem epidemioloških mjera koje su na snazi. Sve veće ignoriranje epidemioloških mjera ne može rezultirati ničim drugim nego lakšim širenjem virusa
Ono što frapira je da su sve drskiji. Kad je davnog, drevnog travnja 2020. valjalo opravdati zašto se, dok cijela nacija dane provodi zakračunata u svojim domovima, dozvoljava vjerska svečanost koja kreće iz rodnog mjesta ministra zdravstva, imali smo more preporuka. Te stalne izmjene nosača križa, te razmak, te dezinfekcija, te zabrana praćenja građanima…
Poslije ljeta, kad je brzo postalo jasno da Hrvatska gleda u dramatičnih sedam mjeseci i potencijalnu tragediju, za vukovarsku Kolonu sjećanja su epidemiološka uputstva bila znatno škrtija. Ali, ostala je barem trunka simulacije odgovornosti.
Očekujući da će se 18. studenog okupiti znatno više od tad dozvoljenih 50 ljudi, Nacionalni stožer civilne zaštite preinačio je odluku o epidemiološkim mjerama točkom IV.a u kojoj stoji da se ograničenje broja ljudi na javnim okupljanjima ne odnosi na okupljanja organizirana radi obilježavanja blagdana. Podsjetimo, sve ovo se događalo u trenutcima kad je struka već tjednima praktički preklinjala vlast da značajno postroži epidemiološke mjere.
Drskost, a ne poniznost
Nakon politikantskog i kalkulantskog jesenskog oklijevanja Vlade Hrvatsku je pogodio tragičan drugi val koji je odnio preko pet tisuća života. Možda se, stoga, mogao očekivati veći oprez ili barem veća poniznost donositelja odluka, no oni su, eto, i dalje sve drskiji.
Za posljednji ispraćaj Milana Bandića se, naime, nikome nije dalo ni izdavati opsežna objašnjenja o nužnim epidemiološkim trikovima, a još manje je nekome palo na pamet da se gnjavi s odredbom iz važeće odluke o epidemiološkim mjerama, one u kojoj i dalje piše da nisu dozvoljeni pogrebi na kojima će se okupiti više od 25 ljudi. Na Mirogoju ih je danas bilo barem nekoliko desetaka puta više.
Božinovićevo osiguranje
Pritom se ključni ljudi Stožera, koji je tragično izgubio bitku u drugom valu pandemije, rutinski rugaju javnosti, upućujući joj izjave koje bi trebale zazvučati ozbiljno, ali zapravo su na granici gorkog sarkazma.
Dok je, naime, zabranjeno na posljednji počinak ispratiti najbližeg člana obitelji uz pratnju od više od 20-ak ljudi, šef Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović poručuje oko Bandićevog sprovoda kako će “organizator sigurno nastojati da sve organizacijski bude u skladu s epidemiološkim mjerama” (naravno da nije bilo, ljudi su se na Mirogoju gužvali ne mareći za udaljenost).
Nije šampion
Ministar zdravstva Vili Beroš, pak, javnosti u vezi posljednjeg ispraćaja preminulog gradonačelnika šalje posebnu dozu cinizma. “Virus nije šampion skoka u dalj”, veli crnohumorni cinik na čelu ministarstva u Vladi koja je svojim nečinjenjem već pustila da Hrvatsku preplavi drugi val, odnoseći sa sobom tisuće mrtvačkih sanduka.
I tisuće bolnih sprovoda s tužno malim brojem ljudi koji su im smjeli nazočiti. Valjda je virus u tim slučajevima ipak bio šampionski raspoložen.
Simbol trećeg vala
Posljednji ispraćaj Milana Bandića stoga bi, zbog drskosti i sarkazma upravo onih koji bi trebali organizirati obranu Hrvatske od Covida-19, mogao biti simbol trećeg vala pandemije čiji se prijeteći huk već probija kroz brojke o laganom porastu novozaraženih posljednjih dana.
Ne radi se ovdje o tome da će ovaj sprovod sam po sebi postati super-širiteljski događaj (mada se ni tu opciju ne može u potpunosti isključiti), niti imaju smisla usporedbe s događajima na kojima se posljednjih tjedana na otvorenom okupljalo više ljudi – od spontanih opraštanja od Đorđa Balaševića, preko okupljanja mladih ispred zagrebačkog HNK, pa do prosvjeda poduzetnika.
Sve jači miris katastrofe
Ovo je, baš poput Vukovara, ritualno kršenje mjera od strane vrha države, koje se, još gore od Vukovara, pokušava opravdati tek užasno ciničnim dosjetkama ljudi iz vrha Stožera. Sve to skupa može rezultirati samo sve većim ignoriranjem epidemioloških mjera koje su na snazi.
Sve veće ignoriranje epidemioloških mjera ne može rezultirati ničim drugim nego lakšim širenjem virusa. A ne bude li čudesno toplog proljeća ili još čudesnije gomile cjepiva koja će odjednom zasuti Hrvatsku, lakše širenje virusa ne može rezultirati ničim drugim nego novim smrtima i novim udarom na ekonomiju.
Deseti u EU
A Hrvatska više nije ona relativno bezbrižna zemlja, koja je, kose pune morske soli s kraja prošlog ljeta, kroz prvi val korone prošla bez ogromnog broja žrtava. Hrvatska je zemlja u kojoj je lanjski prosinac bio najsmrtonosniji mjesec u modernoj povijesti.
Hrvatska je danas deseta u EU po broju umrlih od Covida-19 na milijun stanovnika od početka pandemije. No, sve je ipak dobro. Iako je isključivo virus (i samo virus!) krivac za sve ružno što se događa, eto, “nije šampion u skoku u dalj”.