Da će obnova Zagreba trajati desetljećima nije bilo teško predvidjeti čim je državna administracija cijelu organizaciju tog posla preuzela na sebe. Danas je dvije godine od potresa, a stvari se praktički nisu makle s mjesta. Najbolje su, naravno, prošli rijetki vlasnici nekretnina koji su u obnovu krenuli sami.
Državna administracija koja teško obavlja i redovne zadatke, preuzela je na sebe posao organizacije i financiranja obnove nekoliko desetaka tisuća nekretnina, iako su se pojavljivali i drugačiji prijedlozi rješenja tog problema koji su išli u smjeru da građani sami rade obnovu svojih kuća i stanova, dok bi posao države bio da im financijski pomogne u tim prilično skupim zahvatima – bilo osiguravanjem povoljnih, beskamatnih kredita ili bespovratnim sredstvima.
Mnogi obnovu svojih nekretnina neće ni doživjeti
No, Vlada se odlučila na drugačiji model, u kojem cijeli proces vodi država, što će rezultirati time da stariji vlasnici nekretnina obnovu svoje nekretnine vjerojatno neće ni doživjeti. Kao jedan od glavnih problema ističe se zakonodavni okvir u kojem se provodi obnova, a koji je prilično krut, tako da se dokumentacija potrebna za jednu višestambenu zgradu, prema tvrdnjama nekih predstavnika stanara, mjeri u kilogramima.
Koliko su autori samog Zakona o obnovi bili dalekovidni, najbolje pokazuje činjenica da je nakon potresa na Baniji bilo potrebno raditi njegove izmjene, jer – kako je napisan – bio je predviđen samo za obnovu Zagreba i okolice.
Sada nakon dvije godine čini se kao da cijela priča kreće ispočetka. Bivši ministar graditeljstva Darko Horvat u međuvremenu je završio u Remetincu i odletio s funkcije. Nedavno smo dobili novog ministra Ivana Paladinu koji o procesima obnove nema pojma, jer “do jučer” nije ni znao da će biti ministar, pa će biti potrebno određeno vrijeme za uhodavanje.
Dvije godine nakon potresa novi ministar najavljuje novi plan obnove
Paladina je sada najavio da će plan obnove nakon potresa biti predstavljen sredinom travnja. Znači, nakon dvije godine u kojima se nije dogodilo ništa, jedino je došao novi ministar i sada se čeka da predstavi novi plan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog sporosti obnove Hrvatska je umalo izgubila i pomoć iz EU fondova. Naime, Europski fond solidarnosti odobrio je za obnovu Zagreba oko 680 milijuna eura, ali novac je trebalo iskoristiti u roku od 18 mjeseci. Od tih pet milijardi kuna, preračunato u lokalnu valutu, uspjeli smo potrošiti tek nekoliko posto od ukupnog iznosa, a rok za korištenje sredstava trebao je isteći u lipnju ove godine.
Gubitak novca iz EU fondova je šteta za koju nitko neće odgovarati
Ipak, europska birokracija se smilovala, pa nam je rok za korištenje tog novca produljen za dodatnih godinu dana, do sredine 2023. godine, što je Vlada pokušavala predstaviti kao veliki uspjeh, umjesto da ih bude sram svoje nefunkcionirajuće administracije.
No, s obzirom na to da se u dvije godine stvari nisu makle s mjesta i da su male šanse da se i u idućih godinu dana nešto značajnije promijeni, teško je da će Hrvatska iskoristiti značajniji dio od tih pet milijardi kuna, koje je trebala dobiti iz EU fondova. To je velika financijska šteta za hrvatske porezne obveznike, za koju, kao i mnogo puta do sada, nitko neće odgovarati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvije godine nakon potresa novi ministar najavljuje novi plan obnove koja nije ni počela
Znači, nakon dvije godine u kojima se nije dogodilo ništa, jedino je došao novi ministar. I sada se čeka plan
Vlada se odlučila na model u kojem cijeli proces vodi država, što će rezultirati time da stariji vlasnici nekretnina obnovu svoje nekretnine vjerojatno neće ni doživjeti
Da će obnova Zagreba trajati desetljećima nije bilo teško predvidjeti čim je državna administracija cijelu organizaciju tog posla preuzela na sebe. Danas je dvije godine od potresa, a stvari se praktički nisu makle s mjesta. Najbolje su, naravno, prošli rijetki vlasnici nekretnina koji su u obnovu krenuli sami.
Državna administracija koja teško obavlja i redovne zadatke, preuzela je na sebe posao organizacije i financiranja obnove nekoliko desetaka tisuća nekretnina, iako su se pojavljivali i drugačiji prijedlozi rješenja tog problema koji su išli u smjeru da građani sami rade obnovu svojih kuća i stanova, dok bi posao države bio da im financijski pomogne u tim prilično skupim zahvatima – bilo osiguravanjem povoljnih, beskamatnih kredita ili bespovratnim sredstvima.
Mnogi obnovu svojih nekretnina neće ni doživjeti
No, Vlada se odlučila na drugačiji model, u kojem cijeli proces vodi država, što će rezultirati time da stariji vlasnici nekretnina obnovu svoje nekretnine vjerojatno neće ni doživjeti. Kao jedan od glavnih problema ističe se zakonodavni okvir u kojem se provodi obnova, a koji je prilično krut, tako da se dokumentacija potrebna za jednu višestambenu zgradu, prema tvrdnjama nekih predstavnika stanara, mjeri u kilogramima.
Koliko su autori samog Zakona o obnovi bili dalekovidni, najbolje pokazuje činjenica da je nakon potresa na Baniji bilo potrebno raditi njegove izmjene, jer – kako je napisan – bio je predviđen samo za obnovu Zagreba i okolice.
Sada nakon dvije godine čini se kao da cijela priča kreće ispočetka. Bivši ministar graditeljstva Darko Horvat u međuvremenu je završio u Remetincu i odletio s funkcije. Nedavno smo dobili novog ministra Ivana Paladinu koji o procesima obnove nema pojma, jer “do jučer” nije ni znao da će biti ministar, pa će biti potrebno određeno vrijeme za uhodavanje.
Dvije godine nakon potresa novi ministar najavljuje novi plan obnove
Paladina je sada najavio da će plan obnove nakon potresa biti predstavljen sredinom travnja. Znači, nakon dvije godine u kojima se nije dogodilo ništa, jedino je došao novi ministar i sada se čeka da predstavi novi plan.
Zbog sporosti obnove Hrvatska je umalo izgubila i pomoć iz EU fondova. Naime, Europski fond solidarnosti odobrio je za obnovu Zagreba oko 680 milijuna eura, ali novac je trebalo iskoristiti u roku od 18 mjeseci. Od tih pet milijardi kuna, preračunato u lokalnu valutu, uspjeli smo potrošiti tek nekoliko posto od ukupnog iznosa, a rok za korištenje sredstava trebao je isteći u lipnju ove godine.
Gubitak novca iz EU fondova je šteta za koju nitko neće odgovarati
Ipak, europska birokracija se smilovala, pa nam je rok za korištenje tog novca produljen za dodatnih godinu dana, do sredine 2023. godine, što je Vlada pokušavala predstaviti kao veliki uspjeh, umjesto da ih bude sram svoje nefunkcionirajuće administracije.
No, s obzirom na to da se u dvije godine stvari nisu makle s mjesta i da su male šanse da se i u idućih godinu dana nešto značajnije promijeni, teško je da će Hrvatska iskoristiti značajniji dio od tih pet milijardi kuna, koje je trebala dobiti iz EU fondova. To je velika financijska šteta za hrvatske porezne obveznike, za koju, kao i mnogo puta do sada, nitko neće odgovarati.