Dvije godine kasnije, sudeći po anketnim rejtinzima, i jedni i drugi su bili u pravu što se tiče potonuća. SDP odlaskom ekipe oko Davora Bernardića nije prestao gubiti birače. Međutim, ovaj dio priče oko irelevantnosti se, barem zasad, nije baš pokazao posve pogođenim.
Nedostižan rejting stranke koja je – izgubila
Kad se stvar pogleda u malo duljem razdoblju – onom od šest godina – brojke su dramatično loše. Davor Bernardić je preuzeo SDP 2016. godine, s anketnom podrškom (redovna mjesečna ispitivanja javnog mnijenja Cro Demoskop i Crobarometar) od 24,8 posto. U rujnu 2022. godine za SDP bi glasalo 14,9 posto birača.
Socijaldemokratska partija je, dakle, u samo jednom i po izbornom ciklusu prosula oko četrdeset posto birača, konkretnije, od pet ljudi koji su 2016. bili voljni dati glas za SDP – dvoje ih je do danas od te stranke odustalo. A uz to idu i dvije vrlo gadne činjenice – prvo, trend je i dalje negativan i drugo, danas nedostižni rejting iz studenog 2016. godine bio je rejting stranke koja je – izgubila izbore.
SDP nestaje u velikim gradovima
Sve to je, naravno, samo dio mučne priče o mračnim danima stranke koja je u dva mandata vodila zemlju. Prava drama za stranku koja je dugo bila najjači simbol građanske i moderne Hrvatske odvijala se i još uvijek se odvija upravo u najvećim hrvatskim gradovima. U urbanim sredinama SDP je, pogotovo u 21. stoljeću, imao svoje tvrđave iz kojih su kretale i pobjede na razini cijele zemlje. Više ih nema.
Grbinova stranka ima vlast tek u Rijeci (od četiri velika hrvatska grada), a drugdje je na razini statističke greške. No, ništa ne govori katastrofa kao izborni rezultati – na lokalnim izborima je 2005. godine je SDP u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku osvojio 37 posto glasova. Lani su u istim gradovima uzeli tek sićušnih 11,26 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zagreb i demokratski deficit
Ključ problema je, jasno, u Zagrebu i to je rebus kojeg (ni) Peđa Grbin u svoje dvije godine nije uspio riješiti. Da bar samo nije uspio – svojim odlukama i potezima ga je još više i zamrsio, tako da se trenutni vršitelj dužnosti šefa gradske organizacije Branko Kolarić vjerojatno osjeća poput trenera dovedenog u (nižerazredni) klub koji niže poraze i mijenja trenere svakih nekoliko mjeseci.
U scenariju potpune katastrofe prema kojem su SDP u Zagrebu zapravo pogurali potencijalni budući državni koalicijski partneri iz zeleno-lijeve koalicije odlukom da idu samostalno na lokalne izbore, Grbin je prvo čekao.
Pa je u zadnji tren raspustio gradsku organizaciju i poslao Joška Klisovića da “pogine” kao gradonačelnički kandidat. Pa je nekoliko visoko rangiranih članova stranke dočekala obavijest da im se neće obnoviti članstvo – uz Bernardića i ljude koji su se vezivali uz njega bio je, bez čak i neslužbenog obrazloženja, i dotadašnji predsjednik SDP-a Zagreb Gordan Maras.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Popularan kao Davor Bernardić
Pa su ta izbacivanja raskolila u Klub zastupnika SDP-a u Saboru, te rodila novu stranku (Socijaldemokrate). Pa je na čelo zagrebačkog SDP-a lani, na zadovoljstvo nacionalnog vodstva SDP-a izabran Viktor Gotovac. Koji je, usred mega afere s pljačkom Ine izbačen iz stranke jer je zagrebački SDP – bez znanja nacionalnog – odlučio raskinuti sporazum o suradnji sa zeleno-lijevom koalicijom Tomislava Tomaševića u glavnom gradu.
Uz sve to, u dvije godine Peđe Grbina stala je i osobna afera, kad je utvrđeno da je, istina u skladu sa zakonom, primao saborsku naknadu za odvojeni život iako mu je obitelj bila u Zagrebu (pa je naknadno uplatio 50 tisuća kuna u dobrotvorne svrhe). Spominjao se i problem s diplomom njegove supruge, no sva je prilika da je ona, kao i njene kolegice, tu ispala žrtva.
Naposljetku, najpozitivnijim političarom u zemlji ga nakon dvije godine vođenja SDP-a doživljava tek 1,2 posto birača. Još gore, točno toliko ljudi je, nakon dvije godine vođenja SDP-a, najpozitivnijim doživljavalo Davora Bernardića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pobjednička stranka?!
Ukratko, kad se stvari ovako poslože, ne zvuče samo loše, nego terminalno tragično. A odgovor Grbina na posljednje pitanje u razgovoru za Telegram nekoliko dana nakon što je preuzeo SDP – vrijednim tek podsmijeha. “Kandidirajući se za predsjednika SDP-a od prvog dana sam poručio da me zanima samo jedna stvar – biti na čelu stranke koja je pobjednička”, kazao je tada još friški predsjednik SDP-a. Grbina i SDP, međutim, glede&unatoč svemu – još uvijek ne treba otpisivati.
Za početak, rezultat koji trenutno ima SDP je nesumnjivo loš i jasno lošiji od Bernardićevog nakon dvije godine vođenja stranke (14,9:16 posto). No, stranka je lani doživjela velik i ozbiljan raskol, a da se na njenom rejtingu to jedva osjetilo.
Bernardiću bježao svaki treći, Grbinu svaki šesti
Pad je, nadalje, ipak daleko manji od onog iz prve polovice prošlog izbornog ciklusa. Bernardić je u dvije godine prosuo svakog trećeg birača. Nije neka utjeha za SDP, niti je promjena negativnog trenda, ali od Grbina je (dosad) pobjegao svaki šesti anketni glasač.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, to su detalji koji možda mogu biti bitni u nekom unutarstranačkom svođenju računa. Ono što je važnije – SDP je, barem dosad, ostao u poziciji s koje se može nadati da bude baš ono o čemu je Grbin govorio – pobjednička stranka. Odnosno, ona koja će dati predsjednika Vlade ili barem biti glavna pri njegovom ili njenom biranju.
Ozbiljan faktor i s 15 posto
Iako im rejting skoro cijelu godinu orbitira oko mršavih petnaestak posto i HDZ mogu gledati samo dalekozorom, SDP-ovci su i dalje uvjerljivo najjača oporbena stranka. Iza njih su trenutno Možemo s 9,5 i Most s devet posto potpore birača. Bude li se doista – a nesmiljeni ritam sve mahnitijih korupcijskih afera ukazuje upravo u tom smjeru – na sljedećim izborima glasalo prije svega protiv HDZ-a (kao 2000. i 2011. godine), SDP bi i s ovakvim brojkama mogao biti stožerna stranke nove vlasti. Ukratko, iako i dalje ponirući, Grbinov SDP je – zasad! – ostao itekako ozbiljan faktor na domaćoj političkoj sceni.
Uz to, u priči o dvije Bernardićeve godine možda su ključne one dvije koje dosad nismo spominjali – treća i četvrta. Te godine tek čekaju Grbina. A to su godine u kojima se politička scena uzburka i fermentira zbog sve bližih izbora, prvo europskih, pa onda parlamentarnih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eksplozija u drugoj polovici mandata
Bernardićev SDP je tad u anketama eksplodirao. Od 16 posto nakon pola “Berinog” mandata (a bilo je i 14,8 posto u veljači 2019. godine), SDP je došao do čak 27,5 posto u siječnju izborne 2020. godine na krilima pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. No, onda je došla pandemija, a birači su na izborima povijesno niske izlaznosti birali “sigurnu Hrvatsku” (da bi od Covida-19 poslije toga umrlo 17 tisuća ljudi, no to je druga priča).
Ne bi bilo nimalo nevjerojatno da se nešto slično dogodi i ovaj put. Odnosno, da rasklimani SDP opet u drugoj polovici mandata, što zbog predizbornog zakapanja ratnih sjekira unutar stranke, što zbog sve većeg nezadovoljstva Vladom Andreja Plenkovića, krene ozbiljno rasti. “Pobjednička stranka”, doduše, i dalje zvuči nestvarno, ali ne i posve nemoguće. Grbin i SDP su, unatoč svemu, u ovom trenutku još uvijek u igri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvije godine Peđe Grbina u SDP-u: prava drama odvijala se i još uvijek se odvija u najvećim gradovima
U samo šest godina SDP je ostao bez četrdesetak posto birača. Pa ipak...
Kao najpozitivnijeg političara u zemlji doživljava ga tek 1,2 posto birača. Točno toliko ljudi je, nakon dvije godine vođenja SDP-a, najpozitivnijim doživljavalo Davora Bernardića
Kad je Peđa Grbin pobijedio na unutarstranačkim izborima početkom listopada 2020. godine u dobrom dijelu javnosti je dočekan s mješavinom ignorancije i sažaljenja. Ovi prvi su smatrali da je Grbin preuzeo stranku koja ionako tone u irelevantnost. Drugi su, pak, smatrali da je siroti Grbin preuzeo stranku koja ionako tone u irelevantnost.
Dvije godine kasnije, sudeći po anketnim rejtinzima, i jedni i drugi su bili u pravu što se tiče potonuća. SDP odlaskom ekipe oko Davora Bernardića nije prestao gubiti birače. Međutim, ovaj dio priče oko irelevantnosti se, barem zasad, nije baš pokazao posve pogođenim.
Nedostižan rejting stranke koja je – izgubila
Kad se stvar pogleda u malo duljem razdoblju – onom od šest godina – brojke su dramatično loše. Davor Bernardić je preuzeo SDP 2016. godine, s anketnom podrškom (redovna mjesečna ispitivanja javnog mnijenja Cro Demoskop i Crobarometar) od 24,8 posto. U rujnu 2022. godine za SDP bi glasalo 14,9 posto birača.
Socijaldemokratska partija je, dakle, u samo jednom i po izbornom ciklusu prosula oko četrdeset posto birača, konkretnije, od pet ljudi koji su 2016. bili voljni dati glas za SDP – dvoje ih je do danas od te stranke odustalo. A uz to idu i dvije vrlo gadne činjenice – prvo, trend je i dalje negativan i drugo, danas nedostižni rejting iz studenog 2016. godine bio je rejting stranke koja je – izgubila izbore.
SDP nestaje u velikim gradovima
Sve to je, naravno, samo dio mučne priče o mračnim danima stranke koja je u dva mandata vodila zemlju. Prava drama za stranku koja je dugo bila najjači simbol građanske i moderne Hrvatske odvijala se i još uvijek se odvija upravo u najvećim hrvatskim gradovima. U urbanim sredinama SDP je, pogotovo u 21. stoljeću, imao svoje tvrđave iz kojih su kretale i pobjede na razini cijele zemlje. Više ih nema.
Grbinova stranka ima vlast tek u Rijeci (od četiri velika hrvatska grada), a drugdje je na razini statističke greške. No, ništa ne govori katastrofa kao izborni rezultati – na lokalnim izborima je 2005. godine je SDP u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku osvojio 37 posto glasova. Lani su u istim gradovima uzeli tek sićušnih 11,26 posto.
Zagreb i demokratski deficit
Ključ problema je, jasno, u Zagrebu i to je rebus kojeg (ni) Peđa Grbin u svoje dvije godine nije uspio riješiti. Da bar samo nije uspio – svojim odlukama i potezima ga je još više i zamrsio, tako da se trenutni vršitelj dužnosti šefa gradske organizacije Branko Kolarić vjerojatno osjeća poput trenera dovedenog u (nižerazredni) klub koji niže poraze i mijenja trenere svakih nekoliko mjeseci.
U scenariju potpune katastrofe prema kojem su SDP u Zagrebu zapravo pogurali potencijalni budući državni koalicijski partneri iz zeleno-lijeve koalicije odlukom da idu samostalno na lokalne izbore, Grbin je prvo čekao.
Pa je u zadnji tren raspustio gradsku organizaciju i poslao Joška Klisovića da “pogine” kao gradonačelnički kandidat. Pa je nekoliko visoko rangiranih članova stranke dočekala obavijest da im se neće obnoviti članstvo – uz Bernardića i ljude koji su se vezivali uz njega bio je, bez čak i neslužbenog obrazloženja, i dotadašnji predsjednik SDP-a Zagreb Gordan Maras.
Popularan kao Davor Bernardić
Pa su ta izbacivanja raskolila u Klub zastupnika SDP-a u Saboru, te rodila novu stranku (Socijaldemokrate). Pa je na čelo zagrebačkog SDP-a lani, na zadovoljstvo nacionalnog vodstva SDP-a izabran Viktor Gotovac. Koji je, usred mega afere s pljačkom Ine izbačen iz stranke jer je zagrebački SDP – bez znanja nacionalnog – odlučio raskinuti sporazum o suradnji sa zeleno-lijevom koalicijom Tomislava Tomaševića u glavnom gradu.
Uz sve to, u dvije godine Peđe Grbina stala je i osobna afera, kad je utvrđeno da je, istina u skladu sa zakonom, primao saborsku naknadu za odvojeni život iako mu je obitelj bila u Zagrebu (pa je naknadno uplatio 50 tisuća kuna u dobrotvorne svrhe). Spominjao se i problem s diplomom njegove supruge, no sva je prilika da je ona, kao i njene kolegice, tu ispala žrtva.
Naposljetku, najpozitivnijim političarom u zemlji ga nakon dvije godine vođenja SDP-a doživljava tek 1,2 posto birača. Još gore, točno toliko ljudi je, nakon dvije godine vođenja SDP-a, najpozitivnijim doživljavalo Davora Bernardića.
Pobjednička stranka?!
Ukratko, kad se stvari ovako poslože, ne zvuče samo loše, nego terminalno tragično. A odgovor Grbina na posljednje pitanje u razgovoru za Telegram nekoliko dana nakon što je preuzeo SDP – vrijednim tek podsmijeha. “Kandidirajući se za predsjednika SDP-a od prvog dana sam poručio da me zanima samo jedna stvar – biti na čelu stranke koja je pobjednička”, kazao je tada još friški predsjednik SDP-a. Grbina i SDP, međutim, glede&unatoč svemu – još uvijek ne treba otpisivati.
Za početak, rezultat koji trenutno ima SDP je nesumnjivo loš i jasno lošiji od Bernardićevog nakon dvije godine vođenja stranke (14,9:16 posto). No, stranka je lani doživjela velik i ozbiljan raskol, a da se na njenom rejtingu to jedva osjetilo.
Bernardiću bježao svaki treći, Grbinu svaki šesti
Pad je, nadalje, ipak daleko manji od onog iz prve polovice prošlog izbornog ciklusa. Bernardić je u dvije godine prosuo svakog trećeg birača. Nije neka utjeha za SDP, niti je promjena negativnog trenda, ali od Grbina je (dosad) pobjegao svaki šesti anketni glasač.
No, to su detalji koji možda mogu biti bitni u nekom unutarstranačkom svođenju računa. Ono što je važnije – SDP je, barem dosad, ostao u poziciji s koje se može nadati da bude baš ono o čemu je Grbin govorio – pobjednička stranka. Odnosno, ona koja će dati predsjednika Vlade ili barem biti glavna pri njegovom ili njenom biranju.
Ozbiljan faktor i s 15 posto
Iako im rejting skoro cijelu godinu orbitira oko mršavih petnaestak posto i HDZ mogu gledati samo dalekozorom, SDP-ovci su i dalje uvjerljivo najjača oporbena stranka. Iza njih su trenutno Možemo s 9,5 i Most s devet posto potpore birača. Bude li se doista – a nesmiljeni ritam sve mahnitijih korupcijskih afera ukazuje upravo u tom smjeru – na sljedećim izborima glasalo prije svega protiv HDZ-a (kao 2000. i 2011. godine), SDP bi i s ovakvim brojkama mogao biti stožerna stranke nove vlasti. Ukratko, iako i dalje ponirući, Grbinov SDP je – zasad! – ostao itekako ozbiljan faktor na domaćoj političkoj sceni.
Uz to, u priči o dvije Bernardićeve godine možda su ključne one dvije koje dosad nismo spominjali – treća i četvrta. Te godine tek čekaju Grbina. A to su godine u kojima se politička scena uzburka i fermentira zbog sve bližih izbora, prvo europskih, pa onda parlamentarnih.
Eksplozija u drugoj polovici mandata
Bernardićev SDP je tad u anketama eksplodirao. Od 16 posto nakon pola “Berinog” mandata (a bilo je i 14,8 posto u veljači 2019. godine), SDP je došao do čak 27,5 posto u siječnju izborne 2020. godine na krilima pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima. No, onda je došla pandemija, a birači su na izborima povijesno niske izlaznosti birali “sigurnu Hrvatsku” (da bi od Covida-19 poslije toga umrlo 17 tisuća ljudi, no to je druga priča).
Ne bi bilo nimalo nevjerojatno da se nešto slično dogodi i ovaj put. Odnosno, da rasklimani SDP opet u drugoj polovici mandata, što zbog predizbornog zakapanja ratnih sjekira unutar stranke, što zbog sve većeg nezadovoljstva Vladom Andreja Plenkovića, krene ozbiljno rasti. “Pobjednička stranka”, doduše, i dalje zvuči nestvarno, ali ne i posve nemoguće. Grbin i SDP su, unatoč svemu, u ovom trenutku još uvijek u igri.