Rekla bih da je golemoj većini građana Hrvatske u nedjelju prisjeo ručak. Inženjerima, pijanistima i zidarima. Učiteljima i zavarivačima. Liječnicima, penzionerima i trgovcima u Konzumu. Zapravo, svakome pod milim bogom tko se za bilo što školovao i koji tu radi ili je radio za neku plaću. Meni se smučilo do te mjere da sam pri kraju emisije otfikarila Stankovićev Nedjeljom u 2 i njegovog gosta Fabrisa Peruška, sada izvršnog direktora Fortenove, prije Plenkovićevog izvanrednog povjerenika za Agrokor.
Uhvatila sam se za daljinski jer sam se osjetila kao govno, neka mi se oprosti na izrazu, ali taj je najtočniji od mogućih. I da su to isto, skupa sa mnom, svi moji kolege, prijatelji, rođaci, susjedi, poznanici i svi općenito, uključujući naše pretke, djecu i unuke. Pa koji smo mi jadnici i ništice kad u ovoj zemlji radimo za prosječnu plaću od 1208 eura, a Fabris Peruško ne bi se ni sagnuo da mu toliko slučajno ispadne iz džepa.
‘Čist sam kao suza’
Ta se veličina, dakle – a to je već ranije otkrio kolega s portala Indexa Ilko Ćimić, Plenkoviću “teškom mukom dala nagovoriti” da iz Tiska prijeđe u Agrokor u raspadanju, sadašnju Fortenovu, za godišnju naknadu od 480.000 eura. Uz tu sitnicu, a dogovoreno je da se ona isplaćuje u mjesečnim obrocima po 40.000 eura, dobio je pravo na godišnju “nagradu” od 720.000 eura.
A kao Vladin izvanredni povjerenik, pridodala mu se i mjesečna plaća od skoro 10.000 eura (71.000 kuna). Fino se pogodio Fabris Peruško i s Vladom, i s nacionaliziranom kompanijom koja je u trenutku njegova dolaska na čelnu poziciju imala 7,8 milijardi eura duga.
Nekoliko godina, sve do studenog 2022., plaćali su ga po te dvije osnove, kao zaposlenika bivšeg Todorićevog koncerna Fortenove i kao Vladinog povjerenika. Fortenova, kojom i dalje upravlja Fabris Peruško, i danas ima oko milijardu eura dugovanja i već je posve izvjesno da je kupuje jedan drugi hrvatski tajkun, Pavao Vujnovac. Blagajnica u Konzumu radi mjesec dana za oko 700 eura. A njen direktor Fabris Peruško osupnuto pita Stankovića je li sramota zarađivati novac? Pa on radi i plaća porez. Prije ovog binga, kaže da je u upravi Tiska pred bankrotom – radio 24 sata. “Čist sam kao suza.”
Ljubomorni smo, i to
Jedni će reći da je kapitalizam ozakonjeno izrabljivanje, a drugi, žešći, da je kapitalizam ozakonjena pljačka. Ni jedni ni drugi očito nisu kapitalisti. U obitelji kapitalista nije se rodio ni Fabris Peruško, njegovi su roditelji bili skromni ljudi koji žive od skromnog rada. No, kapitalizam, bolje rečeno grabežni hrvatski kapitalizam, a to je posebna vrsta ekonomskog poretka, privio je Peruška na svoje grudi i učinio je od njega ovo što smo vidjeli kod Aleksandra Stankovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njegov radnik morao bi rintati oko 80 godina da zaradi ono što Peruško stavi u džep za jednu godinu. Slično je sa svima nama drugima. Nastavnici se ovih dana uzalud upinju da kod Vlade ishode malo veće mjesečno povećanje plaća od ponuđenih 200 do 300 eura. Pa kako bi se drugo osjećali nego kao bijednici i niškoristi kad vide Fabrisa Peruška kako se sa svojih pedesetak tisuća eura mjesečno snebiva što neki ne razumiju koliko je on važan i koliko vrijedi. Kaže u komentarima jedan usamljeni poštovatelj Peruškovog menadžerskog lika i djela da se nad njegovim primanjima zgražaju oni koji su ljubomorni. Pa da. Ljubomorni smo, i to.
On ‘zaslužuje’ tu gomilu para
U Hrvatskoj možeš biti sto puta priznat kao sam vrh vrhova u svom poslu, u bilo kojem poslu, i opet ćeš, uz trošak normalnog života, proći paklene muke da zaradiš za stan. Ali najgore je kad se čovjek osjeća kao govno, a u tu je kategoriju trknuo nogom Peruško sve radne ljude i umirovljenike u Hrvatskoj svojim nadmenim robotskim stavom da on apsolutno i nepobitno zaslužuje tu gomilu para koja mu liježe na račun. A mi drugi očito ne pa onda neka budemo kuš.
Dočim njemu, evo, prirodno pripada svaki cent iz pregrijane kovačnice novca jedne podržavljene tvrtke. A to implicira – također prirodno – da njegovoj radnici pripada kikiriki pa zato kikiriki i dobiva po formuli koju je on odredio. Dođe ti muka to slušati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavni je problem društvene organizacije postići da “pohlepa napravi najmanje štete”, rekao je slavni ekonomist Milton Friedman. U Hrvatskoj je, međutim, pohlepa pretvorena u vrlinu. U Drogerie Marktu, lancu koji ima oko 80.000 zaposlenih u 12 europskih zemalja uključujući i našu, prosječna plaća prodavačice je 1680 eura plus 13. plaća. Ali njihov osnivač, njemački milijarder Götz Werner, govorio je da je zadovoljstvo njegovih radnika važnije nego povrat ulaganja kompanije. Fabris Peruško reprezentant je one druge ortačke škole u kojoj je kapitalistu uvijek nedovoljno i premalo, a šljakerima uvijek previše. Posebno je zazorno kad se to ljudima baca u lice s jednog paradržavnog položaja.
Golemoj većini građana Hrvatske u nedjelju je prisjeo ručak. Zapravo, svakome pod milim bogom tko se za išta školovao i koji tu radi za neku plaću
Njegov radnik morao bi rintati oko 80 godina da zaradi ono što Fabris Peruško stavi u džep za jednu godinu
Fabris Peruško reprezentant je one ortačke škole u kojoj je kapitalistu uvijek nedovoljno i premalo, a šljakerima uvijek previše. Posebno je zazorno kad se to ljudima baca u lice s jednog paradržavnog položaja
Rekla bih da je golemoj većini građana Hrvatske u nedjelju prisjeo ručak. Inženjerima, pijanistima i zidarima. Učiteljima i zavarivačima. Liječnicima, penzionerima i trgovcima u Konzumu. Zapravo, svakome pod milim bogom tko se za bilo što školovao i koji tu radi ili je radio za neku plaću. Meni se smučilo do te mjere da sam pri kraju emisije otfikarila Stankovićev Nedjeljom u 2 i njegovog gosta Fabrisa Peruška, sada izvršnog direktora Fortenove, prije Plenkovićevog izvanrednog povjerenika za Agrokor.
Uhvatila sam se za daljinski jer sam se osjetila kao govno, neka mi se oprosti na izrazu, ali taj je najtočniji od mogućih. I da su to isto, skupa sa mnom, svi moji kolege, prijatelji, rođaci, susjedi, poznanici i svi općenito, uključujući naše pretke, djecu i unuke. Pa koji smo mi jadnici i ništice kad u ovoj zemlji radimo za prosječnu plaću od 1208 eura, a Fabris Peruško ne bi se ni sagnuo da mu toliko slučajno ispadne iz džepa.
‘Čist sam kao suza’
Ta se veličina, dakle – a to je već ranije otkrio kolega s portala Indexa Ilko Ćimić, Plenkoviću “teškom mukom dala nagovoriti” da iz Tiska prijeđe u Agrokor u raspadanju, sadašnju Fortenovu, za godišnju naknadu od 480.000 eura. Uz tu sitnicu, a dogovoreno je da se ona isplaćuje u mjesečnim obrocima po 40.000 eura, dobio je pravo na godišnju “nagradu” od 720.000 eura.
A kao Vladin izvanredni povjerenik, pridodala mu se i mjesečna plaća od skoro 10.000 eura (71.000 kuna). Fino se pogodio Fabris Peruško i s Vladom, i s nacionaliziranom kompanijom koja je u trenutku njegova dolaska na čelnu poziciju imala 7,8 milijardi eura duga.
Nekoliko godina, sve do studenog 2022., plaćali su ga po te dvije osnove, kao zaposlenika bivšeg Todorićevog koncerna Fortenove i kao Vladinog povjerenika. Fortenova, kojom i dalje upravlja Fabris Peruško, i danas ima oko milijardu eura dugovanja i već je posve izvjesno da je kupuje jedan drugi hrvatski tajkun, Pavao Vujnovac. Blagajnica u Konzumu radi mjesec dana za oko 700 eura. A njen direktor Fabris Peruško osupnuto pita Stankovića je li sramota zarađivati novac? Pa on radi i plaća porez. Prije ovog binga, kaže da je u upravi Tiska pred bankrotom – radio 24 sata. “Čist sam kao suza.”
Ljubomorni smo, i to
Jedni će reći da je kapitalizam ozakonjeno izrabljivanje, a drugi, žešći, da je kapitalizam ozakonjena pljačka. Ni jedni ni drugi očito nisu kapitalisti. U obitelji kapitalista nije se rodio ni Fabris Peruško, njegovi su roditelji bili skromni ljudi koji žive od skromnog rada. No, kapitalizam, bolje rečeno grabežni hrvatski kapitalizam, a to je posebna vrsta ekonomskog poretka, privio je Peruška na svoje grudi i učinio je od njega ovo što smo vidjeli kod Aleksandra Stankovića.
Njegov radnik morao bi rintati oko 80 godina da zaradi ono što Peruško stavi u džep za jednu godinu. Slično je sa svima nama drugima. Nastavnici se ovih dana uzalud upinju da kod Vlade ishode malo veće mjesečno povećanje plaća od ponuđenih 200 do 300 eura. Pa kako bi se drugo osjećali nego kao bijednici i niškoristi kad vide Fabrisa Peruška kako se sa svojih pedesetak tisuća eura mjesečno snebiva što neki ne razumiju koliko je on važan i koliko vrijedi. Kaže u komentarima jedan usamljeni poštovatelj Peruškovog menadžerskog lika i djela da se nad njegovim primanjima zgražaju oni koji su ljubomorni. Pa da. Ljubomorni smo, i to.
On ‘zaslužuje’ tu gomilu para
U Hrvatskoj možeš biti sto puta priznat kao sam vrh vrhova u svom poslu, u bilo kojem poslu, i opet ćeš, uz trošak normalnog života, proći paklene muke da zaradiš za stan. Ali najgore je kad se čovjek osjeća kao govno, a u tu je kategoriju trknuo nogom Peruško sve radne ljude i umirovljenike u Hrvatskoj svojim nadmenim robotskim stavom da on apsolutno i nepobitno zaslužuje tu gomilu para koja mu liježe na račun. A mi drugi očito ne pa onda neka budemo kuš.
Dočim njemu, evo, prirodno pripada svaki cent iz pregrijane kovačnice novca jedne podržavljene tvrtke. A to implicira – također prirodno – da njegovoj radnici pripada kikiriki pa zato kikiriki i dobiva po formuli koju je on odredio. Dođe ti muka to slušati.
Glavni je problem društvene organizacije postići da “pohlepa napravi najmanje štete”, rekao je slavni ekonomist Milton Friedman. U Hrvatskoj je, međutim, pohlepa pretvorena u vrlinu. U Drogerie Marktu, lancu koji ima oko 80.000 zaposlenih u 12 europskih zemalja uključujući i našu, prosječna plaća prodavačice je 1680 eura plus 13. plaća. Ali njihov osnivač, njemački milijarder Götz Werner, govorio je da je zadovoljstvo njegovih radnika važnije nego povrat ulaganja kompanije. Fabris Peruško reprezentant je one druge ortačke škole u kojoj je kapitalistu uvijek nedovoljno i premalo, a šljakerima uvijek previše. Posebno je zazorno kad se to ljudima baca u lice s jednog paradržavnog položaja.