Izbori u stranci, objašnjavao je, završili su 3. prosinca 2016. godine. “Prva i najvažnija stvar koja nam je nakon toga dolazila su lokalni izbori u Zagrebu”, istaknuo je Grbin, “ a mi se mjesecima nismo mogli odlučiti kako se postaviti oko tih izbora, hoćemo li imati svog kandidata za gradonačelnika i koga ili ćemo podržati nekog od drugih kandidata, tko će to biti…”.
Podsjetio je da je Bernardić od 2010. godine vodio SDP i da je morao imati, uz opciju da se sam kandidira za gradonačelnika i plan B, za slučaj da prije toga postane predsjednik SDP-a. “Ozbiljan političar za ozbiljnu situaciju, a to izbori u Zagrebu svakako jesu, mora imati i plan C i plan D”, govorio je Grbin.
Vrijeme koje je isteklo
Godinu i deset mjeseci kasnije, Grbin je postao predsjednik SDP-a i u novom razgovoru za Telegram ponovio da apsolutno stoji pri izrečenom o planovima koje čelnik SDP-a mora imati za Zagreb, dodavši i još: “Vrijeme ističe”.
Od tog razgovora prošlo je 115 dana. Do lokalnih izbora ostalo ih je još samo 107. SDP u ovom trenutku nema kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Ne zna se tko će biti na listi za Gradsku skupštinu. Ne zna s kim će i hoće li SDP u predizbornu koaliciju. Predsjedništvo stranke je predložilo raspuštanja tijela gradske organizacije, što još treba prihvatiti Glavni odbor SDP-a.
Kaos je još uredan
Dojučerašnji šef zagrebačkog ogranka, Gordan Maras, na društvenim mrežama je krajem rujna, pred izbore u stranci, objavio svoju sliku s Grbinom. Uz prikladan tekst: “Od subote gradimo novi SDP, stranku na koju smo ponosi. Peđa Grbin je moj izbor. Vjerujem i vaš”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon odluke o raspuštanju, Maras je na Facebooku Mihaelu Zmajloviću, kojeg je branio dok je bio suspendiran u paketu s Grbinom, a koji mu se jučer nije htio javiti na telefon, odbrusio:: “Jebeš takvog prijatelja”. Riječ “kaos” u ovim okolnostima, zapravo, zvuči tako mirno i uređeno.
Mizerna podrška
Ako se zanemari vremenska odrednica, logika Peđe Grbina i većine članova predsjedništva stranke o raspuštanju Zagreba (najavljeno i odrađeno raspuštanje Vukovara zbog čudesnog Željka Sabe ni po čemu nije sporno) ima određenu težinu.
Gordan Maras po anketi koju je u prosincu radila oporba ima podršku od 8,5 posto birača u utrci za gradonačelnika i nema šanse za drugi krug. I bolje da nema – jer bi u njemu od Tomislava Tomaševića izgubio sa 72,7:27,3 posto (zanimljivo, Maras bi u vrlo teškom vjerojatnom slučaju da uđe u drugi krug s Milanom Bandićem relativno lako pobijedio).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žalbe s terena
Uz izgledno neveseo rezultat (lista za skupštinu je na 18,8 posto), vrh SDP-a je mučila i činjenica da su se i mnogi SDP-ovi kandidati iz drugih sredina požalili na Marasa, kao nedovoljno ozbiljnog kandidata na najozbiljnijoj sceni lokalnih izbora, što bi, i danas će rječito objašnjavati mnogi članovi vrha stranke, ponešto smanjilo svima izglede za dobar rezultat.
Stoga je došla i ideja da se za Zagreb kandidira Joško Klisović. Ozbiljni i uglavnom suzdržani diplomat bi, ide priča, mogao pojačati i rezultat SDP-a u glavnom gradu, ali i image stranke kao nešto ozbiljnije od slike koju pružaju povremene Marasove populističke eskapade (za što im je argument odmah dao i sam Maras promptnim Facebook obračunom sa Zmajlovićem).
Problem s Klisovićem
Ova teorija, međutim, ima nekoliko problema. Ozbiljnih problema. Prvo, nije najjasnije kako je moguće da se vukovarskom SDP-u dalo punih mjesec dana da “dođe pameti” i ne kandidira Sabu, a sa zagrebačkim SDP-om se nije moglo sačekati niti jedan jedini dan (predsjedništvo gradske organizacije se danas trebalo izjasniti o kandidatu)?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugi problem bi mogao biti Klisović. Prvo, još nije potpuno izvjesno da će on doista i biti kandidata SDP-a. A vrijeme, kako je rekao Grbin još u listopadu – ističe. Drugo, priča o ozbiljnosti na stranu, veliko je pitanje je li Klisović uopće kandidat koji može dobiti više glasova od Marasa?
Maras na europskim izborima daleko bolji
Da je bar nekako pitati Zagrepčane o tome… Pa, pitalo ih se u anketi koju je stranka naručila ove jeseni. U njoj je, kako se priča u SDP-u, Maras također bio na sedam-osam posto, a Klisović tek nešto iznad – jedan posto.
Okej, to su samo ankete, birališta su nešto drugo. Zanimljivo, ali Maras i Klisović su već išli po glasove birača u Zagrebu (i ostatku Hrvatske). Bilo je to lani, na europskim izborima. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli do Europskog parlamenta, ali, što se tiče njihovog međusobnog omjera, Maras je – rasturio. U Zagrebu je tako dosadašnji predsjednik zagrebačkog SDP-a dobio 2.786 glasova (5,79 posto), a Klisović skoro upola manje, 1.599 (3,32 posto).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plan Ž
Maras je, kazat će mnogi u SDP-u danas nakon što su Marasa otfikarili, tad imao preferencijalnu kampanju. Ali, nisu zabilježena izvješća o tome da je netko u kampanji za europske izbore oteo Joška Klisovića i zabranio mu da se žestoko bori za glasove birača.
Svi ovi argumenti koji mogu biti razlog u sumnju je li vrh SDP povukao dobar potez raspuštanjem zagrebačke organizacije možda se i mogu na neki način relativizirati. Možda. Ali, onaj o vremenu, nikako. SDP je priču o izborima o Zagrebu trebao razriješiti daleko, daleko ranije. Ako je sve ovo i bio dio nekog plana Peđe Grbina za Zagreb, onda to sigurno nije bio ni plan A, ni plan B, C ili D. Možda Ž. Ili Omega.
Slijedi nova drama?
Kako god bilo, raspuštanjem Marasa i njegove organizacije predsjednik SDP-a na sebe je u potpunosti preuzeo odgovornost za rezultat u glavnom gradu. S jedne strane to možda i nije toliko dramatično, jer stranka koja je u oporbi ne može previše toga izgubiti, a ako ih Tomaševićevi povuku u skupštinsku većinu, moći će se govoriti i o, makar malom, napretku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S druge, međutim, dobiju li Klisović (ili netko drugi) i lista SDP-a u Zagrebu manje od 8,5, odnosno 18,8 posto koliko je anketa davala “Marasovom” SDP-u, a to se ne nadomjesti velikim uspjesima u drugim sredinama, u danima nakon lokalnih izbora Iblerov trg bi opet mogao biti kulisa za dramatična novinarska javljanja uživo.
Grbin je 2018. govorio da ozbiljan političar mora imati plan za izbore u Zagrebu. Kako se ovaj kaos uklapa u tu priču?
Kako se SDP raspuštanjem zagrebačke organizacije doveo u potpuni kaos samo sto dana pred izbore
Maras i Klisović su već išli po glasove birača u Zagrebu (i ostatku Hrvatske). Bilo je to lani, na europskim izborima. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli do Europskog parlamenta, ali, što se tiče njihovog međusobnog omjera, Maras je - rasturio. U Zagrebu je tako dosadašnji predsjednik zagrebačkog SDP-a dobio 2.786 glasova (5,79 posto), a Klisović skoro upola manje, 1.599 (3,32 posto).
Peđa Grbin nije kočio. Bio je prosinac 2018. godine, a tada zbog kritiziranja vodstva stranke suspendirani potpredsjednik SDP-a u razgovoru za Telegram je detaljno objašnjavao zašto je već od, slikovito rečeno, “drugog dana” mandata Davora Bernadića bilo jasno da stvari idu krivo.
Izbori u stranci, objašnjavao je, završili su 3. prosinca 2016. godine. “Prva i najvažnija stvar koja nam je nakon toga dolazila su lokalni izbori u Zagrebu”, istaknuo je Grbin, “ a mi se mjesecima nismo mogli odlučiti kako se postaviti oko tih izbora, hoćemo li imati svog kandidata za gradonačelnika i koga ili ćemo podržati nekog od drugih kandidata, tko će to biti…”.
Podsjetio je da je Bernardić od 2010. godine vodio SDP i da je morao imati, uz opciju da se sam kandidira za gradonačelnika i plan B, za slučaj da prije toga postane predsjednik SDP-a. “Ozbiljan političar za ozbiljnu situaciju, a to izbori u Zagrebu svakako jesu, mora imati i plan C i plan D”, govorio je Grbin.
Vrijeme koje je isteklo
Godinu i deset mjeseci kasnije, Grbin je postao predsjednik SDP-a i u novom razgovoru za Telegram ponovio da apsolutno stoji pri izrečenom o planovima koje čelnik SDP-a mora imati za Zagreb, dodavši i još: “Vrijeme ističe”.
Od tog razgovora prošlo je 115 dana. Do lokalnih izbora ostalo ih je još samo 107. SDP u ovom trenutku nema kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Ne zna se tko će biti na listi za Gradsku skupštinu. Ne zna s kim će i hoće li SDP u predizbornu koaliciju. Predsjedništvo stranke je predložilo raspuštanja tijela gradske organizacije, što još treba prihvatiti Glavni odbor SDP-a.
Kaos je još uredan
Dojučerašnji šef zagrebačkog ogranka, Gordan Maras, na društvenim mrežama je krajem rujna, pred izbore u stranci, objavio svoju sliku s Grbinom. Uz prikladan tekst: “Od subote gradimo novi SDP, stranku na koju smo ponosi. Peđa Grbin je moj izbor. Vjerujem i vaš”.
Nakon odluke o raspuštanju, Maras je na Facebooku Mihaelu Zmajloviću, kojeg je branio dok je bio suspendiran u paketu s Grbinom, a koji mu se jučer nije htio javiti na telefon, odbrusio:: “Jebeš takvog prijatelja”. Riječ “kaos” u ovim okolnostima, zapravo, zvuči tako mirno i uređeno.
Mizerna podrška
Ako se zanemari vremenska odrednica, logika Peđe Grbina i većine članova predsjedništva stranke o raspuštanju Zagreba (najavljeno i odrađeno raspuštanje Vukovara zbog čudesnog Željka Sabe ni po čemu nije sporno) ima određenu težinu.
Gordan Maras po anketi koju je u prosincu radila oporba ima podršku od 8,5 posto birača u utrci za gradonačelnika i nema šanse za drugi krug. I bolje da nema – jer bi u njemu od Tomislava Tomaševića izgubio sa 72,7:27,3 posto (zanimljivo, Maras bi u vrlo teškom vjerojatnom slučaju da uđe u drugi krug s Milanom Bandićem relativno lako pobijedio).
Žalbe s terena
Uz izgledno neveseo rezultat (lista za skupštinu je na 18,8 posto), vrh SDP-a je mučila i činjenica da su se i mnogi SDP-ovi kandidati iz drugih sredina požalili na Marasa, kao nedovoljno ozbiljnog kandidata na najozbiljnijoj sceni lokalnih izbora, što bi, i danas će rječito objašnjavati mnogi članovi vrha stranke, ponešto smanjilo svima izglede za dobar rezultat.
Stoga je došla i ideja da se za Zagreb kandidira Joško Klisović. Ozbiljni i uglavnom suzdržani diplomat bi, ide priča, mogao pojačati i rezultat SDP-a u glavnom gradu, ali i image stranke kao nešto ozbiljnije od slike koju pružaju povremene Marasove populističke eskapade (za što im je argument odmah dao i sam Maras promptnim Facebook obračunom sa Zmajlovićem).
Problem s Klisovićem
Ova teorija, međutim, ima nekoliko problema. Ozbiljnih problema. Prvo, nije najjasnije kako je moguće da se vukovarskom SDP-u dalo punih mjesec dana da “dođe pameti” i ne kandidira Sabu, a sa zagrebačkim SDP-om se nije moglo sačekati niti jedan jedini dan (predsjedništvo gradske organizacije se danas trebalo izjasniti o kandidatu)?
Drugi problem bi mogao biti Klisović. Prvo, još nije potpuno izvjesno da će on doista i biti kandidata SDP-a. A vrijeme, kako je rekao Grbin još u listopadu – ističe. Drugo, priča o ozbiljnosti na stranu, veliko je pitanje je li Klisović uopće kandidat koji može dobiti više glasova od Marasa?
Maras na europskim izborima daleko bolji
Da je bar nekako pitati Zagrepčane o tome… Pa, pitalo ih se u anketi koju je stranka naručila ove jeseni. U njoj je, kako se priča u SDP-u, Maras također bio na sedam-osam posto, a Klisović tek nešto iznad – jedan posto.
Okej, to su samo ankete, birališta su nešto drugo. Zanimljivo, ali Maras i Klisović su već išli po glasove birača u Zagrebu (i ostatku Hrvatske). Bilo je to lani, na europskim izborima. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli do Europskog parlamenta, ali, što se tiče njihovog međusobnog omjera, Maras je – rasturio. U Zagrebu je tako dosadašnji predsjednik zagrebačkog SDP-a dobio 2.786 glasova (5,79 posto), a Klisović skoro upola manje, 1.599 (3,32 posto).
Plan Ž
Maras je, kazat će mnogi u SDP-u danas nakon što su Marasa otfikarili, tad imao preferencijalnu kampanju. Ali, nisu zabilježena izvješća o tome da je netko u kampanji za europske izbore oteo Joška Klisovića i zabranio mu da se žestoko bori za glasove birača.
Svi ovi argumenti koji mogu biti razlog u sumnju je li vrh SDP povukao dobar potez raspuštanjem zagrebačke organizacije možda se i mogu na neki način relativizirati. Možda. Ali, onaj o vremenu, nikako. SDP je priču o izborima o Zagrebu trebao razriješiti daleko, daleko ranije. Ako je sve ovo i bio dio nekog plana Peđe Grbina za Zagreb, onda to sigurno nije bio ni plan A, ni plan B, C ili D. Možda Ž. Ili Omega.
Slijedi nova drama?
Kako god bilo, raspuštanjem Marasa i njegove organizacije predsjednik SDP-a na sebe je u potpunosti preuzeo odgovornost za rezultat u glavnom gradu. S jedne strane to možda i nije toliko dramatično, jer stranka koja je u oporbi ne može previše toga izgubiti, a ako ih Tomaševićevi povuku u skupštinsku većinu, moći će se govoriti i o, makar malom, napretku.
S druge, međutim, dobiju li Klisović (ili netko drugi) i lista SDP-a u Zagrebu manje od 8,5, odnosno 18,8 posto koliko je anketa davala “Marasovom” SDP-u, a to se ne nadomjesti velikim uspjesima u drugim sredinama, u danima nakon lokalnih izbora Iblerov trg bi opet mogao biti kulisa za dramatična novinarska javljanja uživo.