Živahan okršaj Mosta i HSLS-a, zapravo Nikole Grmoje i Darija Hrebaka, prilično je zanimljiv začin posljednjim danima koje saborska politička scena odrađuje prije odlaska na godišnje odmore. Sukob nastao oko Grmojinog poznatog istupa o LGTB ideologiji, koju je spomenuo u priči o zakonu o borbi protiv pedofilije, evo je toliko eskalirao da je danas Mostovac upao na Hrebakovu pressicu kako bi mu uzvratio poklanjanjem knjige.
No, u cijeloj tom prštavom političkom dramoletu, u kojem se spominju “bijele plahte”, “politički domaćini”, “liberalne podružnice HDZ-a”, orbanizacija” i virenje u krevete, jedna stvar je, jednostavno, nepodnošljivo pogrešna. Grmoja je, naime, Hrebaka nazvao “žetončićem”, što ne samo da nije točno, nego širenjem te definicije na svakog tko surađuje s HDZ-om olakšava poziciju onima koji su prevarili svoje birače i nakon izbora s oporbenih lista veselo uskočili u suradnju s HDZ-om. Što se u pristojnim zemljama naziva – političkom korupcijom.
HSLS zadnji put bez HDZ-a na izbore – 2011.
Hrebak nije nikoga prevario. HSLS je, naime, već dugo stranka (zapravo, s obzirom na snagu i doseg ispravnije bi je bilo nazvati strančicom) koja na parlamentarne izbore ide isključivo u predizbornoj koaliciji s HDZ-om. Posljednji put je HSLS samostalno izišao na izbore prije punih deset godina – iako su u nekoliko izbornih jedinica bili na manje od jedan postotni bod do izbornog praga ostali su bez iti jednog mandata.
Od tad su HSLS-ovi kandidati stalno na HDZ-ovim listama. I 2015., i 2016., i lani, socijal-liberali su svoje mandate osvajali a da nikoga nisu dovodili u dvojbu oko toga koga će podržati u Saboru. To je posve različita pozicija od one koja se kolokvijalno naziva “žetončićem”, kad se na izbore izađe na oporbenim listama, sa žestokom kritikom HDZ-a, a onda se u Saboru, prije ili kasnije, formira ili pojača većina koju vodi – HDZ.
Plenković uveo “žetoniranje”
Andrej Plenković je praksu korištenja “žetončića”, dakle onog što se u pristojnim zemljama zove političkom korupcijom i prevarom birača, uveo u hrvatski parlamentarni život – prvo spasivši prije četiri godine svog ministra financija glasom SDP-ovog zastupnika pod istragom USKOK-a, zatim uzimajući cijelu stranku (HNS koji se nakon toga rascijepio), da bi se većina kroz godine povremeno podebljavala raznim prebjezima koje je okupljao Bandić. U ovom mandatu, prvi “žetončić” je Silvano Hrelja iz HSU-a koji je nedavno, naravno za dobrobit svojih birača, prešao na stranu parlamentarne većine.
Dario Hrebak i HSLS, ipak – iako je Grmoja u pravu kad Plenkovića naziva njihovim “političkim domaćinom” – nisu tako nisko pali. Glas za Hrebaka bio je i glas za Plenkovića i u to nitko od onih 6,214 birača koji su prošlog srpnja zaokružili predsjednika HSLS-a nije mogao posumnjati niti jednog trenutka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grmoja napravio show pred kamerama ali nije u pravu. Hrebak nije žetončić
Hrebak nije nikog prevario, HSLS cijelo desetljeće na izbore ide u koaliciji s HDZ-om
Iako je Mostovac u pravu kad kaže da je Plenković "politički domaćin" Hrebaka i HSLS-a, to nije usporedivo s prevarom birača koju su izveli i izvode "žetončići"
Živahan okršaj Mosta i HSLS-a, zapravo Nikole Grmoje i Darija Hrebaka, prilično je zanimljiv začin posljednjim danima koje saborska politička scena odrađuje prije odlaska na godišnje odmore. Sukob nastao oko Grmojinog poznatog istupa o LGTB ideologiji, koju je spomenuo u priči o zakonu o borbi protiv pedofilije, evo je toliko eskalirao da je danas Mostovac upao na Hrebakovu pressicu kako bi mu uzvratio poklanjanjem knjige.
No, u cijeloj tom prštavom političkom dramoletu, u kojem se spominju “bijele plahte”, “politički domaćini”, “liberalne podružnice HDZ-a”, orbanizacija” i virenje u krevete, jedna stvar je, jednostavno, nepodnošljivo pogrešna. Grmoja je, naime, Hrebaka nazvao “žetončićem”, što ne samo da nije točno, nego širenjem te definicije na svakog tko surađuje s HDZ-om olakšava poziciju onima koji su prevarili svoje birače i nakon izbora s oporbenih lista veselo uskočili u suradnju s HDZ-om. Što se u pristojnim zemljama naziva – političkom korupcijom.
HSLS zadnji put bez HDZ-a na izbore – 2011.
Hrebak nije nikoga prevario. HSLS je, naime, već dugo stranka (zapravo, s obzirom na snagu i doseg ispravnije bi je bilo nazvati strančicom) koja na parlamentarne izbore ide isključivo u predizbornoj koaliciji s HDZ-om. Posljednji put je HSLS samostalno izišao na izbore prije punih deset godina – iako su u nekoliko izbornih jedinica bili na manje od jedan postotni bod do izbornog praga ostali su bez iti jednog mandata.
Od tad su HSLS-ovi kandidati stalno na HDZ-ovim listama. I 2015., i 2016., i lani, socijal-liberali su svoje mandate osvajali a da nikoga nisu dovodili u dvojbu oko toga koga će podržati u Saboru. To je posve različita pozicija od one koja se kolokvijalno naziva “žetončićem”, kad se na izbore izađe na oporbenim listama, sa žestokom kritikom HDZ-a, a onda se u Saboru, prije ili kasnije, formira ili pojača većina koju vodi – HDZ.
Plenković uveo “žetoniranje”
Andrej Plenković je praksu korištenja “žetončića”, dakle onog što se u pristojnim zemljama zove političkom korupcijom i prevarom birača, uveo u hrvatski parlamentarni život – prvo spasivši prije četiri godine svog ministra financija glasom SDP-ovog zastupnika pod istragom USKOK-a, zatim uzimajući cijelu stranku (HNS koji se nakon toga rascijepio), da bi se većina kroz godine povremeno podebljavala raznim prebjezima koje je okupljao Bandić. U ovom mandatu, prvi “žetončić” je Silvano Hrelja iz HSU-a koji je nedavno, naravno za dobrobit svojih birača, prešao na stranu parlamentarne većine.
Dario Hrebak i HSLS, ipak – iako je Grmoja u pravu kad Plenkovića naziva njihovim “političkim domaćinom” – nisu tako nisko pali. Glas za Hrebaka bio je i glas za Plenkovića i u to nitko od onih 6,214 birača koji su prošlog srpnja zaokružili predsjednika HSLS-a nije mogao posumnjati niti jednog trenutka.