Premijer Plenković odbacio je mogućnost privatizacije HEP-a i najavio njegovu dokapitalizaciju od strane države, što je predstavljeno danas na sjednici Vlade. HEP tako ostaje u državnom vlasništvu, što je zapravo i očekivano, s obzirom na to kakvo je raspoloženje javnosti, vjerojatno i većine energetskih stručnjaka, ali i situaciju s opskrbom energentima u Europi.
Prema onome što je rekao Plenković, HEP će dobiti 400 milijuna kuna dioničarskog zajma i 500 milijuna eura dokapitalizacije. Novac im je potreban kako bi sanirali gubitke nastale zbog ograničenja cijena energenata.
Čačić predlaže da se 25 posto dionica proda građanima
U okolnostima energetske krize strah od privatizacije je donekle i razumljiv, pogotovo kada uzmemo u obzir to kako je ona provedena u INA-i. Također, činjenica jest da je HEP u krizi kao potpuno državna firma, privremeno na sebe preuzeo dio tereta rasta cijena, no kao što vidimo, na kraju, sve to plaćaju porezni obveznici jer će novac za pokriće tih gubitaka doći iz državnog proračuna.
Bivši ministar Radimir Čačić koji je bio član i Račanove i Milanovićeve vlade, u razgovoru za N1 iznio je zanimljiv prijedlog, prema kojem bi se privatizirala proizvodnja, dok bi mreža ostala u javnom vlasništvu. Čačić smatra da bi se građanima, putem javne ponude dionice, moglo dati da kupe 25 posto dionica. Isto tako, kaže da se to nikada neće dogoditi jer je HEP “beskonačna krava muzara i beskonačan prostor za zapošljavanje nesposobnih”.
Politika obožava kontrolu nad javnim firmama
I tu je u pravu. Politika je sklona, na ovaj ili onaj način, imati kontrolu nad gospodarstvom, pogotovo velikim kompanijama, ne iz nekakvih pozitivnih pobuda, zaštite javnog interesa, općeg dobra i sličnog, već radi uhljebljivanja svojih ljudi i eventualnog izvlačenja novca. To smo mogli vidjeti na bezbrojnim primjerima. Dovoljno se sjetiti primjera još jedne kompanije iz energetskog sektora – JANAF-a – da bi postalo jasnije čemu “strateške” kompanije zapravo služe.
Građani bi imali financijski kapacitet za sudjelovanje u eventualnoj javnoj ponudi dionica HEP-a, što je pokazalo i nedavno izdanje “narodnih obveznica” kada je bez problema upisano puno više od prvotno planiranih milijardu eura. Također, iskustvo s javnim ponudama dionica INA-e i HT-a bilo je pozitivno, bez obzira na to što se kasnije događalo i što nema veze s uključivanjem građana u vlasničku strukturu tih kompanija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponuda dionica građanima bi bila dobar potez
Cijene dionica u tim javnim ponudama bile su postavljene tako da su građanima omogućile zaradu. Doduše, i raspoloženje na burzi je bilo takvo. Tržište kapitala, koje je sada prilično mrtvo, treba nova izdanja kako bi ojačala likvidnost, i odluka da se jednog dana napravi javna ponuda dionica HEP-a bila bi sasvim dobar potez.
Nešto se valjda i naučilo iz slučaja INA-e, pa se mogu unaprijed ugraditi sigurnosni mehanizmi kojima bi se, usprkos privatizaciji, spriječilo ono što se tamo dogodilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HEP ostaje u državnom vlasništvu, ali prodaja 25 posto dionica građanima bio bi dobar potez
Politika kod nas naprosto obožava kontrolu nad javnim firmama
Građani bi imali financijski kapacitet za sudjelovanje u eventualnoj javnoj ponudi dionica HEP-a, što je pokazalo i nedavno izdanje “narodnih obveznica” kada je bez problema upisano puno više od prvotno planiranih milijardu eura
Premijer Plenković odbacio je mogućnost privatizacije HEP-a i najavio njegovu dokapitalizaciju od strane države, što je predstavljeno danas na sjednici Vlade. HEP tako ostaje u državnom vlasništvu, što je zapravo i očekivano, s obzirom na to kakvo je raspoloženje javnosti, vjerojatno i većine energetskih stručnjaka, ali i situaciju s opskrbom energentima u Europi.
Prema onome što je rekao Plenković, HEP će dobiti 400 milijuna kuna dioničarskog zajma i 500 milijuna eura dokapitalizacije. Novac im je potreban kako bi sanirali gubitke nastale zbog ograničenja cijena energenata.
Čačić predlaže da se 25 posto dionica proda građanima
U okolnostima energetske krize strah od privatizacije je donekle i razumljiv, pogotovo kada uzmemo u obzir to kako je ona provedena u INA-i. Također, činjenica jest da je HEP u krizi kao potpuno državna firma, privremeno na sebe preuzeo dio tereta rasta cijena, no kao što vidimo, na kraju, sve to plaćaju porezni obveznici jer će novac za pokriće tih gubitaka doći iz državnog proračuna.
Bivši ministar Radimir Čačić koji je bio član i Račanove i Milanovićeve vlade, u razgovoru za N1 iznio je zanimljiv prijedlog, prema kojem bi se privatizirala proizvodnja, dok bi mreža ostala u javnom vlasništvu. Čačić smatra da bi se građanima, putem javne ponude dionice, moglo dati da kupe 25 posto dionica. Isto tako, kaže da se to nikada neće dogoditi jer je HEP “beskonačna krava muzara i beskonačan prostor za zapošljavanje nesposobnih”.
Politika obožava kontrolu nad javnim firmama
I tu je u pravu. Politika je sklona, na ovaj ili onaj način, imati kontrolu nad gospodarstvom, pogotovo velikim kompanijama, ne iz nekakvih pozitivnih pobuda, zaštite javnog interesa, općeg dobra i sličnog, već radi uhljebljivanja svojih ljudi i eventualnog izvlačenja novca. To smo mogli vidjeti na bezbrojnim primjerima. Dovoljno se sjetiti primjera još jedne kompanije iz energetskog sektora – JANAF-a – da bi postalo jasnije čemu “strateške” kompanije zapravo služe.
Građani bi imali financijski kapacitet za sudjelovanje u eventualnoj javnoj ponudi dionica HEP-a, što je pokazalo i nedavno izdanje “narodnih obveznica” kada je bez problema upisano puno više od prvotno planiranih milijardu eura. Također, iskustvo s javnim ponudama dionica INA-e i HT-a bilo je pozitivno, bez obzira na to što se kasnije događalo i što nema veze s uključivanjem građana u vlasničku strukturu tih kompanija.
Ponuda dionica građanima bi bila dobar potez
Cijene dionica u tim javnim ponudama bile su postavljene tako da su građanima omogućile zaradu. Doduše, i raspoloženje na burzi je bilo takvo. Tržište kapitala, koje je sada prilično mrtvo, treba nova izdanja kako bi ojačala likvidnost, i odluka da se jednog dana napravi javna ponuda dionica HEP-a bila bi sasvim dobar potez.
Nešto se valjda i naučilo iz slučaja INA-e, pa se mogu unaprijed ugraditi sigurnosni mehanizmi kojima bi se, usprkos privatizaciji, spriječilo ono što se tamo dogodilo.