Isti bazen
S Vanđelićem u jednadžbi, Bandiću bi mogao visiti i ulazak u drugi krug. Dok vidno umoran zagrebački gradonačelnik, uzdrman neprestanim aferama, pod parolom “Neumoran” već šparta gradom, sigurno mu je jasno da bi ovaj kandidat bio drugačiji protivnik od ostalih.
Na njega se ne bi mogla lijepiti egida “stranačkog pijuna” ili “neiskusnog aktivista”. Što je još gore, love u istom političkom bazenu – uglavnom od centra na desno. Ako ne baš pretjerano poznati šef zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman po anketi koju je u prosincu naručila oporba dobiva 7,6 posto glasova, a Bandić 15 – koliko je nezamislivo da Vanđelić smanji ili posve nadoknadi taj razmak?
Win-win za premijera
Za razliku od Bandića, Vanđelićeva eventualna kandidatura HDZ-u sigurno ne bi navukla bore na čelo. Dapače, konačni pristanak čovjeka koji je već dugo Plenkovićeva vruća želja za Zagreb, toj stranci bi bila win-win situacija.
Jer, valja podsjetiti na dva postotka: 5,41 i 5,6. Toliko su naime kandidati HDZ-a za čelnu poziciju u glavnom gradu dobili na lokalnim izborima 2013. (Margareta Mađerić) i 2017. godine (Drago Prgomet). Čak i kad Vanđelić ne bi ušao u drugi krug, teško je vjerovati da ne bi značajno popravio sramotni rezultat koji je HDZ ostvarivao u posljednjem desetljeću u Zagrebu. A pritom bi sigurno povukao i listu za Gradsku skupštinu, čime bi ojačao poziciju Plenkovićeve stranke u ovoj grani zagrebačke vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugi narativ za drugi krug
Nadalje, Vanđelićeva kandidatura svakako ne bi bila dobra vijest ni za lijevi centar i ljevicu. Odnosno, kad govorimo o izborima za gradonačelnika, prije svega ne bi bila dobra vijest za Tomislava Tomaševića, koji se u ovom trenutku čini kao posve sigurna oklada za drugi krug.
Ulazak Vanđelića u “pripetavanje” za gradonačelnika odjednom čini da i drugi krug (prvi je raskidom pregovora Tomaševićeve koalicije sa SDP-om već postao prije svega borba za lijeve birače) ne bude više “referendum o Bandiću”. Time i taj, lipanjski krug izbora dobiva sasvim drugi narativ. Iako će s lijeva inzistirati na tome da se radi o bitci protiv kandidata stranke koja godinama u koaliciji s Bandićem upravlja Zagrebom, HDZ i Vanđelić mogli bi lako dobiti solidan broj birača na tome da se o drugom krugu radi o vrlo jednostavnom izboru: Ili uspješan i provjereni manager ili skoro golobradi aktivist bez iskustva rada u gospodarstvu. Zvuči li kao nešto što nema nikakve šanse za uspjeh?
Vanđelićeva dilema: Prilika ili zamka?
Na kraju, ali vjerojatno i najbitnije, onaj koji treba donijeti odluku o Vanđelićevoj kandidaturi nije ni Tomašević, ni Bandić, ni Andrej Plenković. Što bi ta avantura nudila njemu? Vanđelić ima ambicija u politici i to ne skriva. U nedavnom razgovoru za Telegram priznao je kako mu je to, u najmanju ruku, srednjoročni plan. Ali, je li vrijeme za uskakanje u uzavrelu kašu domaće političke močvare baš sad i baš u Zagrebu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plus je svakako činjenica da mu jedna velika stranka nudi da bude njihov kandidat i da, kako je razloženo u ranijim recima, nije bez izgleda za pobjedu (što ga, da bude jasno, još uvijek ne čini favoritom, to je i dalje Tomašević). Pitanje je hoće li se u toj srednjoročnoj budućnosti zvijezde ikad opet poklopiti tako da Vanđeliću otvore mogući prolaz do druge najmoćnije funkcije u državi (prva je premijerska).
Zarazan vonj korupcije
Minusa, međutim, ne nedostaje. Sam ulazak u utrku na strani HDZ-a nagrist će medijsku sliku uspješnog i neovisnog stručnjaka kakvu Vanđelić u ovom trenutku ima u javnosti. HDZ je, naime, godinama u koaliciji s Bandićem, sa svim što je to nosilo. Vonj političke i ine korupcije stranka ne samo da sa sebe neće otresti kandidiranjem čovjeka koji u tome nije sudjelovao, nego će i njega time, barem djelomično kontaminirati.
Kontaminirat će se i nastojanja oko obnove, jer će se Fond za obnovu Zagreba, čiji je Vanđelić v.d. ravnatelj u političkoj javnosti tumačiti ne više kao tijelo koje bi trebalo ubrzati i sistematizirati obnovu grada razrušenog potresom, nego prije svega kao Plenkovićeva platforma za predizbornu kampanju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lex Vanđelić
Vanđelića će se, pritom i opet ne bez razloga lupati i Zakonom o lokalnoj samoupravi iz kojeg je vladajuća saborska većina, dakle HDZ, sasvim zgodno, nedavno izbacio odredbu po kojoj kandidat na izborima mora biti najmanje šest mjeseci prijavljen u jedinici lokalne samouprave u kojoj se kandidira. Da te izmjene nije bilo, ne bi bilo ni priče o gradonačelničkoj kandidaturi šefa Fonda za obnovu Zagreba jer on ne bi ispunjavao formalne uvjere, što je bilo dovoljno da se zakon već prozove “lex Vanđelićem”.
Ako ne uspije pobijediti, eventualna buduća politička karijera bit će mu, bez obzira na postotak glasova koje dobije, obilježena – porazom. A od poraženih se baš HDZ prilično brzo i brutalno distancira. No, ako i pobijedi, stvari će biti daleko od idiličnih.
Iskričava koalicija
Naime, da bi se doista moglo ozbiljnije upravljati gradom, izabrani gradonačelnik morao bi na svojoj strani imati većinu u Gradskoj skupštini. Tu većinu, ako se ne dogodi neko čudo (pa još jedno i onda još jedno) neće moći imati bez Bandićeve stranke (svi koji bi s centra i ljevice surađivali s HDZ-om kupili bi si jednosmjernu kartu za mjesto u koje je, primjerice, otišla Hrvatska narodna stranka).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vanđelić koji je oko transparentnosti trošenja sredstava za obnovu grada pažljivo osmislio cijeli sustav o kojem govori s velikim entuzijazmom bi, u tom slučaju, morao surađivati s ekipom čija je razina transparentnosti takva da je moraju pojašnjavati u cijelom nizu višegodišnjih sudskih procesa. Mogla bi to biti, čini se ovako iz daljine, jedna prilično iskričava koalicija.
Hoće li se Damir Vanđelić zbilja kandidirati? Bila bi to sjajna vijest za HDZ, loša za Možemo i vrlo loša za Bandića
Što bi međutim Vanđelićeva kandidatura značila za - Damira Vanđelića?
Ako ne uspije pobijediti, eventualna buduća politička karijera bit će mu, bez obzira na postotak glasova koje dobije, obilježena - porazom. A od poraženih se baš HDZ prilično brzo i brutalno distancira
Jedno nevoljko izrečeno javno priznanje o nekim razgovorima koji se vode oko moguće kandidature na izborima na kojima oni koji pregovaraju nisu prvi favoriti, ne djeluje na prvu loptu kao vijest koja bi mogla značajnije zainteresirati građane ili prodrmati političku scenu u nekoj zemlji. No, mogućnost da se Damir Vanđelić ispred HDZ-a kandidira za prvog čovjeka Zagreba upravo je to – potez s potencijalom da značajno promijeni ne samo nekoliko političkih sudbina pojedinaca, nego cijeli politički krajolik najveće, najbogatije i najutjecajnije lokalne političke sredine u Hrvatskoj – glavnog grada.
Prvo, Milan Bandić. Za njegovu ambiciju o još jednom tko-zna-kojem (sedmom) mandatu na čelu grada Vanđelićeva kandidatura ne bi bila loša, nego jako loša vijest. Bandić je i sad po anketama u drugom krugu toliko daleko od Tomislava Tomaševića (dobiva samo jednu trećinu glasova) da bi mu trebalo čudo da ga dostigne. Pa onda još jedno. I još barem jedno.
Isti bazen
S Vanđelićem u jednadžbi, Bandiću bi mogao visiti i ulazak u drugi krug. Dok vidno umoran zagrebački gradonačelnik, uzdrman neprestanim aferama, pod parolom “Neumoran” već šparta gradom, sigurno mu je jasno da bi ovaj kandidat bio drugačiji protivnik od ostalih.
Na njega se ne bi mogla lijepiti egida “stranačkog pijuna” ili “neiskusnog aktivista”. Što je još gore, love u istom političkom bazenu – uglavnom od centra na desno. Ako ne baš pretjerano poznati šef zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman po anketi koju je u prosincu naručila oporba dobiva 7,6 posto glasova, a Bandić 15 – koliko je nezamislivo da Vanđelić smanji ili posve nadoknadi taj razmak?
Win-win za premijera
Za razliku od Bandića, Vanđelićeva eventualna kandidatura HDZ-u sigurno ne bi navukla bore na čelo. Dapače, konačni pristanak čovjeka koji je već dugo Plenkovićeva vruća želja za Zagreb, toj stranci bi bila win-win situacija.
Jer, valja podsjetiti na dva postotka: 5,41 i 5,6. Toliko su naime kandidati HDZ-a za čelnu poziciju u glavnom gradu dobili na lokalnim izborima 2013. (Margareta Mađerić) i 2017. godine (Drago Prgomet). Čak i kad Vanđelić ne bi ušao u drugi krug, teško je vjerovati da ne bi značajno popravio sramotni rezultat koji je HDZ ostvarivao u posljednjem desetljeću u Zagrebu. A pritom bi sigurno povukao i listu za Gradsku skupštinu, čime bi ojačao poziciju Plenkovićeve stranke u ovoj grani zagrebačke vlasti.
Drugi narativ za drugi krug
Nadalje, Vanđelićeva kandidatura svakako ne bi bila dobra vijest ni za lijevi centar i ljevicu. Odnosno, kad govorimo o izborima za gradonačelnika, prije svega ne bi bila dobra vijest za Tomislava Tomaševića, koji se u ovom trenutku čini kao posve sigurna oklada za drugi krug.
Ulazak Vanđelića u “pripetavanje” za gradonačelnika odjednom čini da i drugi krug (prvi je raskidom pregovora Tomaševićeve koalicije sa SDP-om već postao prije svega borba za lijeve birače) ne bude više “referendum o Bandiću”. Time i taj, lipanjski krug izbora dobiva sasvim drugi narativ. Iako će s lijeva inzistirati na tome da se radi o bitci protiv kandidata stranke koja godinama u koaliciji s Bandićem upravlja Zagrebom, HDZ i Vanđelić mogli bi lako dobiti solidan broj birača na tome da se o drugom krugu radi o vrlo jednostavnom izboru: Ili uspješan i provjereni manager ili skoro golobradi aktivist bez iskustva rada u gospodarstvu. Zvuči li kao nešto što nema nikakve šanse za uspjeh?
Vanđelićeva dilema: Prilika ili zamka?
Na kraju, ali vjerojatno i najbitnije, onaj koji treba donijeti odluku o Vanđelićevoj kandidaturi nije ni Tomašević, ni Bandić, ni Andrej Plenković. Što bi ta avantura nudila njemu? Vanđelić ima ambicija u politici i to ne skriva. U nedavnom razgovoru za Telegram priznao je kako mu je to, u najmanju ruku, srednjoročni plan. Ali, je li vrijeme za uskakanje u uzavrelu kašu domaće političke močvare baš sad i baš u Zagrebu?
Plus je svakako činjenica da mu jedna velika stranka nudi da bude njihov kandidat i da, kako je razloženo u ranijim recima, nije bez izgleda za pobjedu (što ga, da bude jasno, još uvijek ne čini favoritom, to je i dalje Tomašević). Pitanje je hoće li se u toj srednjoročnoj budućnosti zvijezde ikad opet poklopiti tako da Vanđeliću otvore mogući prolaz do druge najmoćnije funkcije u državi (prva je premijerska).
Zarazan vonj korupcije
Minusa, međutim, ne nedostaje. Sam ulazak u utrku na strani HDZ-a nagrist će medijsku sliku uspješnog i neovisnog stručnjaka kakvu Vanđelić u ovom trenutku ima u javnosti. HDZ je, naime, godinama u koaliciji s Bandićem, sa svim što je to nosilo. Vonj političke i ine korupcije stranka ne samo da sa sebe neće otresti kandidiranjem čovjeka koji u tome nije sudjelovao, nego će i njega time, barem djelomično kontaminirati.
Kontaminirat će se i nastojanja oko obnove, jer će se Fond za obnovu Zagreba, čiji je Vanđelić v.d. ravnatelj u političkoj javnosti tumačiti ne više kao tijelo koje bi trebalo ubrzati i sistematizirati obnovu grada razrušenog potresom, nego prije svega kao Plenkovićeva platforma za predizbornu kampanju.
Lex Vanđelić
Vanđelića će se, pritom i opet ne bez razloga lupati i Zakonom o lokalnoj samoupravi iz kojeg je vladajuća saborska većina, dakle HDZ, sasvim zgodno, nedavno izbacio odredbu po kojoj kandidat na izborima mora biti najmanje šest mjeseci prijavljen u jedinici lokalne samouprave u kojoj se kandidira. Da te izmjene nije bilo, ne bi bilo ni priče o gradonačelničkoj kandidaturi šefa Fonda za obnovu Zagreba jer on ne bi ispunjavao formalne uvjere, što je bilo dovoljno da se zakon već prozove “lex Vanđelićem”.
Ako ne uspije pobijediti, eventualna buduća politička karijera bit će mu, bez obzira na postotak glasova koje dobije, obilježena – porazom. A od poraženih se baš HDZ prilično brzo i brutalno distancira. No, ako i pobijedi, stvari će biti daleko od idiličnih.
Iskričava koalicija
Naime, da bi se doista moglo ozbiljnije upravljati gradom, izabrani gradonačelnik morao bi na svojoj strani imati većinu u Gradskoj skupštini. Tu većinu, ako se ne dogodi neko čudo (pa još jedno i onda još jedno) neće moći imati bez Bandićeve stranke (svi koji bi s centra i ljevice surađivali s HDZ-om kupili bi si jednosmjernu kartu za mjesto u koje je, primjerice, otišla Hrvatska narodna stranka).
Vanđelić koji je oko transparentnosti trošenja sredstava za obnovu grada pažljivo osmislio cijeli sustav o kojem govori s velikim entuzijazmom bi, u tom slučaju, morao surađivati s ekipom čija je razina transparentnosti takva da je moraju pojašnjavati u cijelom nizu višegodišnjih sudskih procesa. Mogla bi to biti, čini se ovako iz daljine, jedna prilično iskričava koalicija.