One države koje su dosljedno provodile politiku eliminacije virusa, poput Tajvana, Vijetnama, Kine, Novoga Zelanda, Hong Konga, Singapura, Republike Koreje ili Australije, do sada su zabilježile manje od nekoliko desetaka umrlih na milijun stanovnika. Tajvan je do sada registrirao pola umrloga na milijun stanovnika, Novi Zeland i Singapur po pet preminulih, Hong Kong 28, a Australija i Republika Koreja 35 odnosno 36 umrlih na milijun stanovnika.

Prerano su odustali od eliminacije virusa

U ožujku prošle godine Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je europske države te SAD da su prerano odustale od politike eliminacije virusa i počele provoditi politiku ograničenja njegovoga širenja. Europska unija nije ni tada ni kasnije uspjela provesti bilo koji vid zajedničke protuepidemijske politike koji bi uključivao istovrsne mjere za približno slične epidemiološke situacije te je bilo za očekivati da će virus neprestano i više-manje nesmetano kružiti Europom.

Konačni rezultat takve nemušte i krajnje kratkovidne politike je 680.000 preminulih građana Europske unije do konca prošlog tjedna ili 1518 umrlih na milijun stanovnika. Jednog dana netko će ipak morati odgovoriti na pitanje zašto Europskoj uniji nije uspjelo eliminirati virus onako kako je to uspjelo Republici Koreji ili Australiji. Zašto je Europska unija morala imati čak 42 puta više umrlih na milijun stanovnika od ove dvije države?

Sva izmotavanja prema kojima Europska unija nije izolirani otok jednostavno ne stoje jer je za potrebe protuepidemijske politike Europska unija mogla biti hermetički zatvorena upravo onako kako su se zatvorile Kina, Hong Kong ili Republika Koreja. Svaki dolazak iz inozemstva u bilo koju od tih država podrazumijevao je i dvotjednu karantenu u za takvu namjenu određenome hotelu i to bez obzira na državljanstvo ili zemlju polaska putnika.

Alibi bio očuvanje gospodarskih aktivnosti

I uz tako rigorozne mjere događale su se nove lokalne transmisije virusa izazvane uvezenim slučajevima, koje su odmah po njihovom registriranju bile suzbijane i eliminirane drakonskim mjerama na nivou gradova ili pojedinih regija. Drugi najčešći alibi za prerano odustajanje od politike eliminacije virusa bilo je očuvanje gospodarskih aktivnosti.

Uvažavajući sve razlike u strukturama pojedinih nacionalnih ili regionalnih gospodarstava činjenica je da je prema podacima OECD-a Kina u 2020. zabilježila gospodarski rast u odnosu na 2019. od 2,3 %, da je korejsko gospodarstvo imalo pad od 1 %, a australsko od 2,5 %.

U istoj godini Euro zona imala je pad od 6,8 % te je stvarno jako teško braniti protuepidemijsku politiku većine europskih država koje su uspjele ne samo imati 40 i više puta umrlih na milijun stanovnika od država koje su provodile politiku eliminacije virusa već su zabilježile i višestruko veći pad BDP-a od tih istih država.

Mađarska je europski lider po broju preminulih

I među državama članicama Europske unije postoje značajne razlike u broju preminulih u odnosu na broj stanovnika. Trenutačno po broju preminulih na milijun stanovnika vode istočnoeuropske države, upravo one koje su u proljeće prošle godine pojedini lokalni i strani znalci proglašavali imunima na pandemiju kao takvu.

Tako je Mađarska ne samo europski već i svjetski lider po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika, sa zastrašujućih 2838 umrlih na milijun stanovnika, a taj je broj čak 79 puta veći nego u Republici Koreji ili 21 puta veći nego u Norveškoj, najuspješnijoj europskoj državi, gdje je zabilježeno 138 preminulih na milijun stanovnika.

Za ovakve goleme razlike među državama ne može se tražiti opravdanje samo u većem udjelu pretilih građana ili većoj gustoći naseljenosti i različitim nivoima dostupnosti i razvijenosti zdravstvenih sustava, potrebno ih je ponajprije potražiti u nesposobnosti vlasti da organiziraju i provode odgovarajuće i efikasne protuepidemijske mjere.

Hrvatska je 18. na toj svjetskoj ranglisti

Hrvatska je do srijede navečer zabilježila 7040 preminulih ili 1724 umrla na milijun stanovnika. U taj broj nisu uračunati preminuli u domovima za starije i nemoćne i oni koji su umrli u vlastitom domu. U svakom slučaju Hrvatska se nalazi u prvoj trećini članica Europske unije po broju preminulih u odnosu na broj stanovnika te zauzima 18. mjesto na toj pretužnoj svjetskoj ranglisti i to ako se u nju uključe Gibraltar i San Marino.

Slušajući premijera Andreja Plenkovića i njegovoga u promašajima teško nadmašivoga ministra Vilija Beroša, čitajući ovisne medije i zavisne samozvane eksperte za mjere i namjere vlasti, Hrvatska je ne samo primjer uspješne protuepidemijske politike već i lučonoša očuvanja gospodarskih aktivnosti uravnoteženim i uvijek pravodobnim mjerama.

Zahvaljujući premudrom rukovodstvu mi smo sačuvali naš način života, a to što je nekoliko tisuća građana prerano zamijenilo taj ovozemaljski raj onim onozemaljskim, i to upravo zbog toga istog rukovodstva, do sada nije bilo vrijedno ni jedne obične nacionalne komemoracije.

Komemoriranje bi sigurno otvorilo rasprave

Premijeru Andreju Plenkoviću i vladajućem HDZ-u sigurno nije u planu na bilo koji poseban način obilježiti smrt više od 7000 građana. Svako takvo komemoriranje otvorilo bi raspravu koliko je tisuća tih smrti moglo biti izbjegnuto drugačijom protuepidemijskim politikom i dosljednom primjenom mjera koje su bile uspješne u zemljama poput Danske, Estonije, Irske, Grčke ili Njemačke.

Koliko je u Hrvatskoj stvorena potpuno iracionalna atmosfera najbolje svjedoči usporedba s drugim članicama Europske unije po prosječnome broju novih slučajeva u odnosu na broj stanovnika u posljednjih sedam dana, udjelu pozitivnih u broju testiranih u istome razdoblju te broju potpuno cijepljenih.

Uporno se ne odričemo prvih pričesti i krizmi

Iako Hrvatska uz Švedsku i Cipar ima najveću sedmodnevnu incidenciju u Europskoj uniji, iako ima najveći udio pozitivnih testova u Europi, iako smo među zadnje tri članice Europske unije po udjelu cijepljenih u ukupnome broju stanovnika, mi i dalje raspravljamo čak i o organizaciji prvih pričesti i krizmi u crkvama kao i popratnih slavlja na terasama restorana, koja za tim crkvenim obredima nužno i slijede.

Premijer Plenković naravno ne želi poremetiti “naš način života” dijelu svojih birača dva tjedna prije održavanja lokalnih izbora bez obzira na to što će takva politika poslati na onaj svijet više stotina hrvatskih građana. Cijena koju ćemo platiti bit će i ekonomska. Naša epidemiološka situacija mjerena brojem novih slučajeva u odnosu na broj stanovnika i udjelom pozitivnih testova višestruko je lošija nego u svim konkurentnim mediteranskim zemljama odnosno u državama iz kojih nam dolazi većina gostiju.

To znači da će naši budući gosti, dok god se naša epidemiološka situacija radikalno ne poboljša, morati računati na karantenu ili samoizolaciju po povratku u domicilnu državu. Tako smo unaprijed otpisali iole ozbiljnije turističke prihode u svibnju i ugrozili one u lipnju i sve to zbog lokalnih izbora i proslava prvih pričesti i krizmi. Ali valjda će tako biti sačuvan naš način života i osigurana svekolika i premoćna pobjeda HDZ-a u većini hrvatskih sela i gradova, a za tako nešto, moramo se složiti, svaka je cijena premalena.