U hiper-katoličkoj Hrvatskoj nešto se ozbiljno mijenja: broj građanskih brakova nadmašuje od 2019. godine broj crkvenih. Ta se razlika 2020. još dodatno povećala. Nalazeći objašnjenja za novi boom brakova sklopljenih kod općinskog matičara, a ne pred oltarom, a takvih je lani kod nas već bilo 57,15 posto, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Frane Staničić izjavio je za Večernji list da su građanski brakovi zapravo ”probni” brakovi.
To me dosta iznenadilo jer u ”probnom” braku živim već 40 godina. Do sada uopće nisam bila svjesna da smo se moj dragi muž i ja oženili na probu. Zato što smo bili labilni. Klimavi. Što smo kalkulirali. Što smo svoju djecu namjeravali ostaviti u Nazorovoj i prepustiti se razbludnom životu.
Utoliko mi je otvorio oči profesor uprave Staničić – inače veliki pobornik hrvatskog modela financiranja Crkve iz proračuna – koji je o uspostavljanju ovog novog trenda među mladima radosno pristao kao arbitar govoriti za novine.
U građanskim brakovima nema ništa probno
Zaista je vrijedna divljenja ta hrabrost pojedinih pripadnika naših visokih znanstvenih krugova da pred javnost iznose stavove koji su formirani skroz napamet pa čak i ako će time neobrazloženo uvrijediti velik broj građana. Zato izgleda da nema druge nego da mi ”probni” – a prema ovom navodnom znalcu nedovršeni, nestabilni i moralno proračunati – počnemo sami braniti svoju stranu.
U to ćemo ime najprije izvijestiti gospodina profesora i njegove brojne istomišljenike, koji svima drugima žele naturati svoj način života, kako u našim građanskim brakovima i vezama nema ništa ni probno, a ni slučajno, samo zato što smo se potpisali u općini, a ne pred svećenikom. Naprosto smo tako htjeli, mi tada, kao i ove cure i momci sada. A mjesto sklapanja braka nema apsolutno nikakve veze s kvalitetom tog braka i s time jesmo li u njemu sretni i zadovoljni ili žalosni i jadni.
Znamo da ova iznuđena lekcija zvuči malo banalno, kao kad tumačiš djetetu da će mu se bijele tenisice beznadno isprljati ako gazi po masnom jarku. Ali neke stvari i našim doktorima nauka treba crtati debelim flomasterom. Dakle: to gdje si se odlučio da ćeš graditi obiteljsku zajednicu nema blage veze s time kakva će ona ispasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve više mladih živi zajedno bez ikakvog braka
A ovoj klerikalnoj školi mišljenja treba reći i to da mladi ljudi sve više žive zajedno bez ikakvoga braka. Jednostavno se usele u zajednički stan, peru veš, rade, dignu se ponekad na lijevu nogu, plaćaju poreze i prireze, peku šnicle i kokice, vole se i podižu djecu. I toga će s vremenom biti samo sve više, u Hrvatskoj kao i drugdje. Pogotovo zato što su bračne i izvanbračne zajednice, sasvim opravdano, zakonski izjednačene kao i u dugim civiliziranim zemljama. I pogotovo zato što je brak, otkako su žene sve obrazovanije, sve manje financijska pogodba između supružnika tipa ti sve nas izdržavaš, ja perem pod, peglam ti košulje i kuham ajvar.
Obaveza da se formalno sklopi brak stoljećima je proizlazila iz ekonomskih odnosa u društvu, sada se svijet jako promijenio. Prema tome, svakome kako on i ona žele. Nosim što hoću, radim u struci koju izaberem, živim s kime me je volja na način koji nam odgovara. Netko će se ženiti u crkvi, netko pred administrativnim službenikom, netko neće uopće. I čast svakome. Je li to tako teško shvatiti i prihvatiti kao algoritam nužne slobode? I može li se ljude jednom pustiti na miru s tim davežom oko navodno ispravnog i navodno neispravnog?
Vjerski brakovi ni po čemu nisu automatski sveti
I ajmo onda još samo malo po banalnim činjenicama u koje također spada da katolički, a ni bilo koji drugi vjerski brakovi, nisu ni po čemu automatski sveti i idealni. Čitam jutros kod Inoslava Beškera o knjizi francuskog autora koji je intervjuirao 40 katoličkih svećenika o tome što su najčešći grijesi s kojima njihovi župljani dolaze na ispovijed.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istraživač je dobio zanimljive odgovore: 67 posto pokajničkih ispovijedi pred svećenicima tiče se preljuba dvostrukog života, privrženosti pornografiji i plaćanja prostitutki. U tome su jednako su zastupljeni i vjernici i vjernice. A iz posebnog poglavlja o ispovijedima samih svećenika može se saznati da 90 posto svećenika gleda pornografiju.
Dakle, nemojte. Ne kategorizirati. Ne dijeliti osorne packe. Ne ponašati se kao da objavljujete konačnu istinu o drugom zakonu termodinamike. Nego, kome je do toga da stvarno sazna zbog čega pada broj crkvenih brakova, neka propisno pita i istraži, pa će mu se reći. Inače džaba tih nadmenih profesora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska, zemlja u kojoj 2021. profesori pričaju da su brakovi sklopljeni kod matičara, a ne u crkvi, probni
Klerikalnoj školi mišljenja treba reći i to da mladi ljudi sve više žive zajedno bez ikakvoga braka
Obaveza da se formalno sklopi brak stoljećima je proizlazila iz ekonomskih odnosa u društvu, sada se svijet jako promijenio. Prema tome, svakome kako on i ona žele. Nosim što hoću, radim u struci koju izaberem, živim s kime me je volja na način koji nam odgovara. Netko će se ženiti u crkvi, netko pred administrativnim službenikom, netko neće uopće. I čast svakome. Je li to tako teško prihvatiti kao algoritam nužne slobode?
U hiper-katoličkoj Hrvatskoj nešto se ozbiljno mijenja: broj građanskih brakova nadmašuje od 2019. godine broj crkvenih. Ta se razlika 2020. još dodatno povećala. Nalazeći objašnjenja za novi boom brakova sklopljenih kod općinskog matičara, a ne pred oltarom, a takvih je lani kod nas već bilo 57,15 posto, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Frane Staničić izjavio je za Večernji list da su građanski brakovi zapravo ”probni” brakovi.
To me dosta iznenadilo jer u ”probnom” braku živim već 40 godina. Do sada uopće nisam bila svjesna da smo se moj dragi muž i ja oženili na probu. Zato što smo bili labilni. Klimavi. Što smo kalkulirali. Što smo svoju djecu namjeravali ostaviti u Nazorovoj i prepustiti se razbludnom životu.
Utoliko mi je otvorio oči profesor uprave Staničić – inače veliki pobornik hrvatskog modela financiranja Crkve iz proračuna – koji je o uspostavljanju ovog novog trenda među mladima radosno pristao kao arbitar govoriti za novine.
U građanskim brakovima nema ništa probno
Zaista je vrijedna divljenja ta hrabrost pojedinih pripadnika naših visokih znanstvenih krugova da pred javnost iznose stavove koji su formirani skroz napamet pa čak i ako će time neobrazloženo uvrijediti velik broj građana. Zato izgleda da nema druge nego da mi ”probni” – a prema ovom navodnom znalcu nedovršeni, nestabilni i moralno proračunati – počnemo sami braniti svoju stranu.
U to ćemo ime najprije izvijestiti gospodina profesora i njegove brojne istomišljenike, koji svima drugima žele naturati svoj način života, kako u našim građanskim brakovima i vezama nema ništa ni probno, a ni slučajno, samo zato što smo se potpisali u općini, a ne pred svećenikom. Naprosto smo tako htjeli, mi tada, kao i ove cure i momci sada. A mjesto sklapanja braka nema apsolutno nikakve veze s kvalitetom tog braka i s time jesmo li u njemu sretni i zadovoljni ili žalosni i jadni.
Znamo da ova iznuđena lekcija zvuči malo banalno, kao kad tumačiš djetetu da će mu se bijele tenisice beznadno isprljati ako gazi po masnom jarku. Ali neke stvari i našim doktorima nauka treba crtati debelim flomasterom. Dakle: to gdje si se odlučio da ćeš graditi obiteljsku zajednicu nema blage veze s time kakva će ona ispasti.
Sve više mladih živi zajedno bez ikakvog braka
A ovoj klerikalnoj školi mišljenja treba reći i to da mladi ljudi sve više žive zajedno bez ikakvoga braka. Jednostavno se usele u zajednički stan, peru veš, rade, dignu se ponekad na lijevu nogu, plaćaju poreze i prireze, peku šnicle i kokice, vole se i podižu djecu. I toga će s vremenom biti samo sve više, u Hrvatskoj kao i drugdje. Pogotovo zato što su bračne i izvanbračne zajednice, sasvim opravdano, zakonski izjednačene kao i u dugim civiliziranim zemljama. I pogotovo zato što je brak, otkako su žene sve obrazovanije, sve manje financijska pogodba između supružnika tipa ti sve nas izdržavaš, ja perem pod, peglam ti košulje i kuham ajvar.
Obaveza da se formalno sklopi brak stoljećima je proizlazila iz ekonomskih odnosa u društvu, sada se svijet jako promijenio. Prema tome, svakome kako on i ona žele. Nosim što hoću, radim u struci koju izaberem, živim s kime me je volja na način koji nam odgovara. Netko će se ženiti u crkvi, netko pred administrativnim službenikom, netko neće uopće. I čast svakome. Je li to tako teško shvatiti i prihvatiti kao algoritam nužne slobode? I može li se ljude jednom pustiti na miru s tim davežom oko navodno ispravnog i navodno neispravnog?
Vjerski brakovi ni po čemu nisu automatski sveti
I ajmo onda još samo malo po banalnim činjenicama u koje također spada da katolički, a ni bilo koji drugi vjerski brakovi, nisu ni po čemu automatski sveti i idealni. Čitam jutros kod Inoslava Beškera o knjizi francuskog autora koji je intervjuirao 40 katoličkih svećenika o tome što su najčešći grijesi s kojima njihovi župljani dolaze na ispovijed.
Istraživač je dobio zanimljive odgovore: 67 posto pokajničkih ispovijedi pred svećenicima tiče se preljuba dvostrukog života, privrženosti pornografiji i plaćanja prostitutki. U tome su jednako su zastupljeni i vjernici i vjernice. A iz posebnog poglavlja o ispovijedima samih svećenika može se saznati da 90 posto svećenika gleda pornografiju.
Dakle, nemojte. Ne kategorizirati. Ne dijeliti osorne packe. Ne ponašati se kao da objavljujete konačnu istinu o drugom zakonu termodinamike. Nego, kome je do toga da stvarno sazna zbog čega pada broj crkvenih brakova, neka propisno pita i istraži, pa će mu se reći. Inače džaba tih nadmenih profesora.