Ova stvar morala je koji dan odležati u mom bunkeru jer ju je potukla navala raznih sudbonosnih vijesti – na primjer ona o rezultatima popisa stanovništva – ali ne mili mi se pustiti da tu luđačku storiju pojede vrijeme. Riječ je o slučaju od nekidan kad je stanovita karlovačka sutkinja na istu novčanu kaznu osudila dvije osobe jer su se u ružnoj zgodi koja ih je povezala ogriješile o dva različita zakonska paragrafa prekršajnog zakona.
Zaplet je, uglavnom, bio taj da je devetnaestogodišnja konobarica posluživala piće u kafiću nekom pedesetogodišnjaku koji ju je od milošte ščepao za stražnjicu, na što ga je djevojka ošamarila. U raspletu je pravedna sutkinja oboma odrezala po 150 maraka ili 575,88 kuna, te po još 150 kuna za troškove postupka.
Oboje jednako krivi?!
Takvo je bilo sutkinjino mišljenje, a hrvatski suci slobodni su misliti bilo što, pa čak i onda kad nema nikakve sumnje da misle iz kalote ispunjene pudingom od vanilije umjesto zdravim mozgom. A ovo da naši zakoni još uvijek računaju u Deutsche markama koje je Njemačka ukinula 1. siječnja 2002. godine da bi uvela euro, to je opet posebna priča.
Zlostavljač je kažnjen na temelju sutkinjine ocjene da je svojom ručerdom na intimnom dijelu tijela mlade konobarice ”vrijeđao i omalovažavao moralne osjećaje građana na javnom mjestu”. Žrtva je, pak, popila kaznu jer je njena instinktivna reakcija obrane od mamlaza kvalificirana kao ”remećenje javnog reda i mira”. A istovjetni novčani penal ukazuje na to da su oboje jednako krivi.
Džaba nam konvencija
Ovo uistinu djeluje kao da ti Sud zabija čavao u sljepoočnicu. Sredovječni, vjerojatno supijani pitekantrop, nije, dakle, vulgarno uvrijedio i ponizio djevojku. Nego je za ovu sutkinju problem u tome što je netko mogao vidjeti da je hvata za pozadinu pa su tima koji su to primijetili povrijeđeni ”moralni osjećaji”.
I to još na javnom mjestu. Džaba nama stvarno Istanbulska konvencija, džaba edukacija sudaca o konceptu nasilja nad ženama. Džaba knjige. Džaba sve. Ne možeš cjepanici utuviti abecedu u glavu pa da si sam Toma Akvinski.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predrasude, tupost i pomutnja
No, u hrvatskom sudstvu, žao mi je uvrijediti časne i kvalitetne suce, stvarno ima klada i panjeva napretek. I čini se nekako da najgore i najzatucanije sudačke predrasude, tupost i pomutnja vladaju upravo prema toj zoni ženskog integriteta u kojoj se događaju nebrojena sramoćenja, nasilje pa i ubojstva.
Sudeći po ovom slučaju iz sudnice, koji ima parnjaka po cijeloj Hrvatskoj, ženski stvor nema pravo na samoobranu, ne smije se zauzeti za sebe i nije mu dopušteno uzvratiti nasilniku čak ni običnim šamarom.
Ova mlada konobarica iz Karlovca trebala je moći pokazati Sudu slomljenu čeljust, modrice ili 17 šavova na glavi. To bi je možda ekskulpiralo. Pa tko joj je kriv što nije imala takav dokazni materijal da sutkinja nekako prepozna zlostavljanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A što je trebala učiniti?
A osobiti je cirkus to što je u hrvatskoj sudnici zaključeno kako je ćuška da se divljak zaustavi poremetila sveti ”javni red i mir” pa zato djevojka mora biti osuđena. Očito je trebala šutjeti i otrpjeti poniženje. Pa nije je ubio, ”samo” ju je zgrabio tamo gdje je obla.
Mali je ovo slučaj i sutra ga se više nitko neće sjećati. Ali ako netko misli da ovakve presude nisu faktor iseljavanja stanovništva i da je povezivanje s tim nategnuto, rekla bih da grdno griješi.
Gdje je tu pravičnost i rezon?
Ne treba ovdje uludo trošiti zgražanje i bijes na tog buzdovana koji misli da mu je dopušteno nasrnuti na malu konobaricu premda za guzicu sigurno ne bi uhvatio direktoricu u firmi gdje radi, doktoricu kod koje leži u bolnici, niti ovu sutkinju pred kojom se brani. Takvih ima koliko te volja, ali toliko je i njima jasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali Sud. Zakon. Pravičnost. Rezon. I taj cinizam osoba na pozicijama sudačke moći. To je ono što također tjera ljude van. Zato će možda sutra i ova djevojka spakirati kofer i zaputiti se negdje gdje će je sustav štititi i poštovati. Dali smo joj jak razlog da se oprosti s domovinom.
I ovakve presude tjeraju ljude van: Mlada konobarica kažnjena jer je ošamarila sredovječnog tipa koji ju je uhvatio za stražnjicu
Zaplet je, uglavnom, bio taj da je 19-godišnja konobarica posluživala piće nekom 50-godišnjaku koji ju je od milošte ščepao za stražnjicu, na što ga je djevojka ošamarila
Osobiti je cirkus to što je u hrvatskoj sudnici zaključeno kako je ćuška da se divljak zaustavi poremetila sveti ''javni red i mir'' pa zato djevojka mora biti osuđena. Očito je trebala šutjeti i otrpjeti poniženje. Pa nije je ubio, ''samo'' ju je zgrabio tamo gdje je obla
Ova stvar morala je koji dan odležati u mom bunkeru jer ju je potukla navala raznih sudbonosnih vijesti – na primjer ona o rezultatima popisa stanovništva – ali ne mili mi se pustiti da tu luđačku storiju pojede vrijeme. Riječ je o slučaju od nekidan kad je stanovita karlovačka sutkinja na istu novčanu kaznu osudila dvije osobe jer su se u ružnoj zgodi koja ih je povezala ogriješile o dva različita zakonska paragrafa prekršajnog zakona.
Zaplet je, uglavnom, bio taj da je devetnaestogodišnja konobarica posluživala piće u kafiću nekom pedesetogodišnjaku koji ju je od milošte ščepao za stražnjicu, na što ga je djevojka ošamarila. U raspletu je pravedna sutkinja oboma odrezala po 150 maraka ili 575,88 kuna, te po još 150 kuna za troškove postupka.
Oboje jednako krivi?!
Takvo je bilo sutkinjino mišljenje, a hrvatski suci slobodni su misliti bilo što, pa čak i onda kad nema nikakve sumnje da misle iz kalote ispunjene pudingom od vanilije umjesto zdravim mozgom. A ovo da naši zakoni još uvijek računaju u Deutsche markama koje je Njemačka ukinula 1. siječnja 2002. godine da bi uvela euro, to je opet posebna priča.
Zlostavljač je kažnjen na temelju sutkinjine ocjene da je svojom ručerdom na intimnom dijelu tijela mlade konobarice ”vrijeđao i omalovažavao moralne osjećaje građana na javnom mjestu”. Žrtva je, pak, popila kaznu jer je njena instinktivna reakcija obrane od mamlaza kvalificirana kao ”remećenje javnog reda i mira”. A istovjetni novčani penal ukazuje na to da su oboje jednako krivi.
Džaba nam konvencija
Ovo uistinu djeluje kao da ti Sud zabija čavao u sljepoočnicu. Sredovječni, vjerojatno supijani pitekantrop, nije, dakle, vulgarno uvrijedio i ponizio djevojku. Nego je za ovu sutkinju problem u tome što je netko mogao vidjeti da je hvata za pozadinu pa su tima koji su to primijetili povrijeđeni ”moralni osjećaji”.
I to još na javnom mjestu. Džaba nama stvarno Istanbulska konvencija, džaba edukacija sudaca o konceptu nasilja nad ženama. Džaba knjige. Džaba sve. Ne možeš cjepanici utuviti abecedu u glavu pa da si sam Toma Akvinski.
Predrasude, tupost i pomutnja
No, u hrvatskom sudstvu, žao mi je uvrijediti časne i kvalitetne suce, stvarno ima klada i panjeva napretek. I čini se nekako da najgore i najzatucanije sudačke predrasude, tupost i pomutnja vladaju upravo prema toj zoni ženskog integriteta u kojoj se događaju nebrojena sramoćenja, nasilje pa i ubojstva.
Sudeći po ovom slučaju iz sudnice, koji ima parnjaka po cijeloj Hrvatskoj, ženski stvor nema pravo na samoobranu, ne smije se zauzeti za sebe i nije mu dopušteno uzvratiti nasilniku čak ni običnim šamarom.
Ova mlada konobarica iz Karlovca trebala je moći pokazati Sudu slomljenu čeljust, modrice ili 17 šavova na glavi. To bi je možda ekskulpiralo. Pa tko joj je kriv što nije imala takav dokazni materijal da sutkinja nekako prepozna zlostavljanje.
A što je trebala učiniti?
A osobiti je cirkus to što je u hrvatskoj sudnici zaključeno kako je ćuška da se divljak zaustavi poremetila sveti ”javni red i mir” pa zato djevojka mora biti osuđena. Očito je trebala šutjeti i otrpjeti poniženje. Pa nije je ubio, ”samo” ju je zgrabio tamo gdje je obla.
Mali je ovo slučaj i sutra ga se više nitko neće sjećati. Ali ako netko misli da ovakve presude nisu faktor iseljavanja stanovništva i da je povezivanje s tim nategnuto, rekla bih da grdno griješi.
Gdje je tu pravičnost i rezon?
Ne treba ovdje uludo trošiti zgražanje i bijes na tog buzdovana koji misli da mu je dopušteno nasrnuti na malu konobaricu premda za guzicu sigurno ne bi uhvatio direktoricu u firmi gdje radi, doktoricu kod koje leži u bolnici, niti ovu sutkinju pred kojom se brani. Takvih ima koliko te volja, ali toliko je i njima jasno.
Ali Sud. Zakon. Pravičnost. Rezon. I taj cinizam osoba na pozicijama sudačke moći. To je ono što također tjera ljude van. Zato će možda sutra i ova djevojka spakirati kofer i zaputiti se negdje gdje će je sustav štititi i poštovati. Dali smo joj jak razlog da se oprosti s domovinom.