Kada sam u veljači pisao članak o vrlo vjerojatnom friziranju podataka u Kini bio sam uvjeren kako je tako nešto teško izvedivo u državama članicama Europske unije, ponajviše zbog dva ključna sastojka liberalne demokracije: parlamentarne oporbe i neovisnih medija. Ali nažalost nisam bio u pravu. Istu razinu transparentnost koju je kineska partija pokazala u veljači prezentirajući kapacitete testiranja i njihove rezultate ponovila je hrvatska vlada u prosincu.
Polovicom veljače ove godine Telegram je objavio članak pod nazivom: „Kako je kineska partija lažirala podatke?“. Kada sam ga pisao u svijetu je bilo zabilježeno manje od 60.000 slučajeva zaraze novim koronavirusom od čega izvan Kine svega njih 750. Ali i taj mali broj slučajeva izvan kineskih granica bio je dovoljan za usporedbu s dnevnim podacima koje su kineske vlasti objavljivale.
Tako je usporedba ukupnoga broja slučajeva s brojem novozaraženih u prvih deset dana veljače u Šangaju, Pekingu, Hong Kongu i Singapuru ukazivala na prevelike anomalije koje su mogle biti rezultat samo razlika u pouzdanosti i raspoloživosti testiranja ili što je još gore, friziranja njihovih rezultata u Šangaju, Pekingu i ostalim kineskim provincijama.
Kina nije bila transparentna
Hong Kong ima 7,5 milijuna stanovnika, do danas je zabilježio 8.482 slučaja, COVID-19 bio je uzročnikom smrti za 136 osoba, a ukupno su napravili 4,95 milijuna testova. Singapur, iako ima gotovo dva milijuna stanovnika manje od Hong Konga, u ovoj je pandemiji zabilježio 58.509 slučajeva zaraze, ponajviše zbog nekoliko valova širenja zaraze u paviljonima namijenjenim stanovanju stranih radnika, ali sa samo 29 preminulih ima daleko najmanju stopu smrtnosti u odnosu na ukupan broj potvrđenih slučajeva.
Kao i Hong Kong, takav uspjeh može zahvaliti i enormnim kapacitetima testiranja, do sada su napravili čak 5,24 milijuna testova, i ni u jednome trenutku nisu politiku eliminacije koronavirusa zamijenili politikom njegovoga suzbijanja. Singapur i Hong Kong još jednom su potvrdili svoju svjetsku klasu kao „zlatni standardi“ protuepidemijske politike i to ne samo zbog njene efikasnosti već i zbog potpune transparentnosti te dostupnosti svih podataka ključnih za njeno provođenje.
Republika Kina eliminirala je koronavirus na svome teritoriju, ali to nije učinila na transparentan način tako da i danas možemo samo nagađati koliko je stvarno bilo slučajeva zaraze i koliko je njih završilo fatalnim ishodom.
Hrvatska vlada jednako je netransparentna
Kada sam u veljači pisao članak o vrlo vjerojatnom friziranju podataka u Kini bio sam uvjeren kako je tako nešto teško izvedivo u državama članicama Europske unije, ponajviše zbog dva ključna sastojka liberalne demokracije: parlamentarne oporbe i neovisnih medija. Ali nažalost nisam bio u pravu. Istu razinu transparentnost koju je kineska partija pokazala u veljači prezentirajući kapacitete testiranja i njihove rezultate ponovila je hrvatska vlada u prosincu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budući da Republika Kina nije liberalna demokracija, a Republika Hrvatska se takvom predstavlja krajnje je vrijeme da ova i za dobrohotnu javnost uvredljiva šarada napokon prestane. Možemo biti jadni i siromašni, možemo biti čak i neuki i nesposobni, ali ipak nismo nacija samo i isključivo glupana u kojoj svaka bena koja se dočepala vlasti, a time i prava na povlaštene informacije, ima pravo uskraćivati ih javnosti.
Po onome kako sada stvari stoje izgleda da su podaci o testiranju antigenskim testovima u Hrvatskoj proglašeni državnom tajnom jer nitko ne može dati podatak koliko je takvih testova do sada napravljeno i koliko je njih bilo pozitivno.
Samo 6 županija izvještava o antigenskim testovima
Samo šest županija u svojim dnevnim izvješćima povremeno ili kontinuirano daju podatke i za antigenske testove: Dubrovačko-neretvanska, Karlovačka, Međimurska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Grad Zagreb.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I među njima postoje razlike u kvaliteti izvještavanja, ali je upravo nevjerojatno da za preostalih 15 županija taj podatak nije vrijedan ni spomena. Mi ne znamo provode li sve te županije takva testiranja, a ako ne provode za koga je onda Vlada kupila 150 000 testova?
Ako im brzi testovi ne trebaju zbog čega se onda na PCR testiranje čeka danima? U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 12. do 24. prosinca PCR testiranjem potvrđeno je 270 pozitivnih slučajeva, a antigenskim 282, a u istom razdoblju u Gradu Zagrebu PCR testovi potvrdili su 3588 slučaja, a antigenski testovi njih 3564.
Odbijaju pribrojiti antigenske testove statistici
Samo u te dvije županije zabilježeno je u navedenom razdoblju 3846 slučajeva koji nisu postali dio ukupne statistike jer, kako je to objasnio ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak, ECDC traži da se prijavljuju samo rezultati PCR testiranja. Ali upravo zbog toga, a gospodin Capak naravno nije to htio kazati, Njemačka sve pozitivne antigenske testove dodatno potvrđuje PCR testiranjem kako bi i oni postali dio službene statistike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slovenija je prije nekoliko dana donijela odluku o pribrajanju pozitivnih antigenskih testova i taj podatak je dnevno javno dostupan. Hrvatska vlada to ne želi učiniti jer bi onda ispalo da se naše, u međuvremenu već bučno proslavljeno „kolabiranje pandemije“, zapravo nije ni dogodilo.
I površan pogled na dva priloga ovoga članka pokazuje isto ono što je pokazala usporedba Šangaja i Pekinga s Hong Kongom i Singapurom u veljači: statistička nesuglasja za koja nema i ne može biti pokrića u stvarnosti, ili da kažem ljepše, netko prikriva podatke i bezočno laže ili je neizmjerno glup i nesposoban.
Imamo skoro duplo više aktivnih slučajeva?
U četvrtak je u Hrvatskoj udio hospitaliziranih u aktivnim slučajevima bio tri puta veći nego u zadnjem tjednu listopada ili što cijeli podatak čini posebno neozbiljnim, taj udio je četiri puta veći nego u velikoj većini europskih država u prošlome tjednu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Udio hospitaliziranih u aktivnim alučajevima 25. prosinca 2020. Telegram
Ako to povežemo s prije spomenutom državnom tajnom o broju provedenih odnosno pozitivnih antigenskih testova i pretpostavimo kako je udio hospitaliziranih i dalje 11,0 – 11,4 % u aktivnim slučajevima kao što je bio u prvoj polovini prosinca, a što je i dalje najviše u Europskoj uniji i dva puta više od udjela u većini njenih članica, dolazimo do toga da trenutno imamo barem 24.000 aktivnih slučajeva umjesto registriranih 13.881 koliko je u četvrtak objavio Stožer.
Budući da smo od tih nedostajućih 10.000 njih 3.864 već prije pronašli u Gradu Zagrebu i Dubrovačko-neretvanskoj županiji preostalih 6.136 nalazi se u 19 županija, od kojih njih 15 taj podatak smatra državnom tajnom.
Udio hospitaliziranih u Hrvatskoj u odnosu na ukupno aktivne Telegram
Zna li premijer koliko je umrlih u domovima za starije?
Sukladno navedenoj računici možemo zaključiti kako Hrvatska danas vjerojatno ima manji broj aktivnih slučajeva nego prije dva tjedna, ali da je poput Slovenije pribrajala pozitivne antigenske testove ili ih kao Njemačka dodatno potvrđivala PCR testiranjem bili bismo sigurno uskraćeni za proslavu „kolabiranja pandemije“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove statističke akrobacije i prikrivanja stvarnih podataka kojima Vlada i njeni trbuhozborci žele dokazati kako nismo najgori u Europi nažalost nisu jedine. Hrvatska je jedna od rijetkih država u kojoj je i dalje državna tajna broj kreveta i pacijenata na COVID odjelima intenzivne njege, broj dostupnih respiratora i ECMO uređaja za COVID pacijente i broj COVID kreveta koji imaju visokoprotočni kisik.
Kada smo prije nekoliko dana saznali da je u mjesec dana u jednome zadarskom domu za starije i nemoćne preminula 31 osoba od posljedica zaraze koronavirusom nitko se nije sjetio pitati premijera Andreja Plenkovića zna li netko koliko je uopće do sada zaraženih i umrlih u takvim domovima.
Udio preminulih na milijun stanovnika u periodu od 17. do 23. prosinca Telegram
Domovi nisu u njihovoj nadležnosti
Krunoslav Capak i ministar zdravstva Vili Beroš javno su kazali kako oni taj podatak nemaju jer domovi nisu u njihovoj nadležnosti te se onda nameće logično pitanje kada je to Vlada odustala od svoje javno proklamirane politike zaštite najranjivijih u ovoj pandemiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stožer dnevno objavljuje broj preminulih prema izvješćima bolnica uz sve manjkavosti takvog izvještavanja, ali ako je COVID-19 bio uzrokom smrti osobe u domu za starije i nemoćne ili je osoba preminula u vlastitom domu tada ta smrt ne postaje dijelom službene statistike.
Susjedna Slovenija dnevno objavljuje takve podatke te je tako u izvještaju od 22. prosinca navedeno kako je dan prije ukupno preminulo 39 osoba, 25 u bolnicama, jedna u dnevnoj bolnici i 13 u domovima za starije i nemoćne. U istome izvješću navedeni su poimence domovi u kojima su zabilježeni novi slučajevi te da je ukopno bilo pozitivno 1909 štićenika i 787 zaposlenika domova za starije i nemoćne.
Bit ćemo među onima s najviše preminulih
Ne znam je li i taj podatak u Hrvatskoj državna tajna ili se on ne objavljuje kako bi se Vlada mogla i dalje ponositi svojim slavnim „balansiranjem“. Upravo je to čuveno „balansiranje“ dovelo Hrvatsku na prvo mjesto među članicama Europske unije po broju preminulih na milijun stanovnika u proteklih sedam dana.
Ako ne prekinemo s ovakvim „balansiranjem“ ili ne procijepimo 70 % građana do kraja veljače, a ovo drugo nažalost nije izvedivo, bit ćemo u travnju među pet članica Europske unije s najvećim brojem preminulih u odnosu na broj stanovnika. Tada više nikakve stilske vježbe, izmotavanja i laži neće moći opravdati sve pogreške koje su učinjene u upravljanju ovom zdravstvenom i društvenom krizom bez presedana.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Tko je više muljao: kineska partija u veljači ili hrvatska Vlada u prosincu?
Da smo pribrajali pozitivne antigenske testove, poput Slovenije, sigurno sada ne bi slavili „kolabiranje pandemije“
Kada sam u veljači pisao članak o vrlo vjerojatnom friziranju podataka u Kini bio sam uvjeren kako je tako nešto teško izvedivo u državama članicama Europske unije, ponajviše zbog dva ključna sastojka liberalne demokracije: parlamentarne oporbe i neovisnih medija. Ali nažalost nisam bio u pravu. Istu razinu transparentnost koju je kineska partija pokazala u veljači prezentirajući kapacitete testiranja i njihove rezultate ponovila je hrvatska vlada u prosincu.
Polovicom veljače ove godine Telegram je objavio članak pod nazivom: „Kako je kineska partija lažirala podatke?“. Kada sam ga pisao u svijetu je bilo zabilježeno manje od 60.000 slučajeva zaraze novim koronavirusom od čega izvan Kine svega njih 750. Ali i taj mali broj slučajeva izvan kineskih granica bio je dovoljan za usporedbu s dnevnim podacima koje su kineske vlasti objavljivale.
Tako je usporedba ukupnoga broja slučajeva s brojem novozaraženih u prvih deset dana veljače u Šangaju, Pekingu, Hong Kongu i Singapuru ukazivala na prevelike anomalije koje su mogle biti rezultat samo razlika u pouzdanosti i raspoloživosti testiranja ili što je još gore, friziranja njihovih rezultata u Šangaju, Pekingu i ostalim kineskim provincijama.
Kina nije bila transparentna
Hong Kong ima 7,5 milijuna stanovnika, do danas je zabilježio 8.482 slučaja, COVID-19 bio je uzročnikom smrti za 136 osoba, a ukupno su napravili 4,95 milijuna testova. Singapur, iako ima gotovo dva milijuna stanovnika manje od Hong Konga, u ovoj je pandemiji zabilježio 58.509 slučajeva zaraze, ponajviše zbog nekoliko valova širenja zaraze u paviljonima namijenjenim stanovanju stranih radnika, ali sa samo 29 preminulih ima daleko najmanju stopu smrtnosti u odnosu na ukupan broj potvrđenih slučajeva.
Kao i Hong Kong, takav uspjeh može zahvaliti i enormnim kapacitetima testiranja, do sada su napravili čak 5,24 milijuna testova, i ni u jednome trenutku nisu politiku eliminacije koronavirusa zamijenili politikom njegovoga suzbijanja. Singapur i Hong Kong još jednom su potvrdili svoju svjetsku klasu kao „zlatni standardi“ protuepidemijske politike i to ne samo zbog njene efikasnosti već i zbog potpune transparentnosti te dostupnosti svih podataka ključnih za njeno provođenje.
Republika Kina eliminirala je koronavirus na svome teritoriju, ali to nije učinila na transparentan način tako da i danas možemo samo nagađati koliko je stvarno bilo slučajeva zaraze i koliko je njih završilo fatalnim ishodom.
Hrvatska vlada jednako je netransparentna
Kada sam u veljači pisao članak o vrlo vjerojatnom friziranju podataka u Kini bio sam uvjeren kako je tako nešto teško izvedivo u državama članicama Europske unije, ponajviše zbog dva ključna sastojka liberalne demokracije: parlamentarne oporbe i neovisnih medija. Ali nažalost nisam bio u pravu. Istu razinu transparentnost koju je kineska partija pokazala u veljači prezentirajući kapacitete testiranja i njihove rezultate ponovila je hrvatska vlada u prosincu.
Budući da Republika Kina nije liberalna demokracija, a Republika Hrvatska se takvom predstavlja krajnje je vrijeme da ova i za dobrohotnu javnost uvredljiva šarada napokon prestane. Možemo biti jadni i siromašni, možemo biti čak i neuki i nesposobni, ali ipak nismo nacija samo i isključivo glupana u kojoj svaka bena koja se dočepala vlasti, a time i prava na povlaštene informacije, ima pravo uskraćivati ih javnosti.
Po onome kako sada stvari stoje izgleda da su podaci o testiranju antigenskim testovima u Hrvatskoj proglašeni državnom tajnom jer nitko ne može dati podatak koliko je takvih testova do sada napravljeno i koliko je njih bilo pozitivno.
Samo 6 županija izvještava o antigenskim testovima
Samo šest županija u svojim dnevnim izvješćima povremeno ili kontinuirano daju podatke i za antigenske testove: Dubrovačko-neretvanska, Karlovačka, Međimurska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Grad Zagreb.
I među njima postoje razlike u kvaliteti izvještavanja, ali je upravo nevjerojatno da za preostalih 15 županija taj podatak nije vrijedan ni spomena. Mi ne znamo provode li sve te županije takva testiranja, a ako ne provode za koga je onda Vlada kupila 150 000 testova?
Ako im brzi testovi ne trebaju zbog čega se onda na PCR testiranje čeka danima? U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u razdoblju od 12. do 24. prosinca PCR testiranjem potvrđeno je 270 pozitivnih slučajeva, a antigenskim 282, a u istom razdoblju u Gradu Zagrebu PCR testovi potvrdili su 3588 slučaja, a antigenski testovi njih 3564.
Odbijaju pribrojiti antigenske testove statistici
Samo u te dvije županije zabilježeno je u navedenom razdoblju 3846 slučajeva koji nisu postali dio ukupne statistike jer, kako je to objasnio ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak, ECDC traži da se prijavljuju samo rezultati PCR testiranja. Ali upravo zbog toga, a gospodin Capak naravno nije to htio kazati, Njemačka sve pozitivne antigenske testove dodatno potvrđuje PCR testiranjem kako bi i oni postali dio službene statistike.
Slovenija je prije nekoliko dana donijela odluku o pribrajanju pozitivnih antigenskih testova i taj podatak je dnevno javno dostupan. Hrvatska vlada to ne želi učiniti jer bi onda ispalo da se naše, u međuvremenu već bučno proslavljeno „kolabiranje pandemije“, zapravo nije ni dogodilo.
I površan pogled na dva priloga ovoga članka pokazuje isto ono što je pokazala usporedba Šangaja i Pekinga s Hong Kongom i Singapurom u veljači: statistička nesuglasja za koja nema i ne može biti pokrića u stvarnosti, ili da kažem ljepše, netko prikriva podatke i bezočno laže ili je neizmjerno glup i nesposoban.
Imamo skoro duplo više aktivnih slučajeva?
U četvrtak je u Hrvatskoj udio hospitaliziranih u aktivnim slučajevima bio tri puta veći nego u zadnjem tjednu listopada ili što cijeli podatak čini posebno neozbiljnim, taj udio je četiri puta veći nego u velikoj većini europskih država u prošlome tjednu.
Ako to povežemo s prije spomenutom državnom tajnom o broju provedenih odnosno pozitivnih antigenskih testova i pretpostavimo kako je udio hospitaliziranih i dalje 11,0 – 11,4 % u aktivnim slučajevima kao što je bio u prvoj polovini prosinca, a što je i dalje najviše u Europskoj uniji i dva puta više od udjela u većini njenih članica, dolazimo do toga da trenutno imamo barem 24.000 aktivnih slučajeva umjesto registriranih 13.881 koliko je u četvrtak objavio Stožer.
Budući da smo od tih nedostajućih 10.000 njih 3.864 već prije pronašli u Gradu Zagrebu i Dubrovačko-neretvanskoj županiji preostalih 6.136 nalazi se u 19 županija, od kojih njih 15 taj podatak smatra državnom tajnom.
Zna li premijer koliko je umrlih u domovima za starije?
Sukladno navedenoj računici možemo zaključiti kako Hrvatska danas vjerojatno ima manji broj aktivnih slučajeva nego prije dva tjedna, ali da je poput Slovenije pribrajala pozitivne antigenske testove ili ih kao Njemačka dodatno potvrđivala PCR testiranjem bili bismo sigurno uskraćeni za proslavu „kolabiranja pandemije“.
Ove statističke akrobacije i prikrivanja stvarnih podataka kojima Vlada i njeni trbuhozborci žele dokazati kako nismo najgori u Europi nažalost nisu jedine. Hrvatska je jedna od rijetkih država u kojoj je i dalje državna tajna broj kreveta i pacijenata na COVID odjelima intenzivne njege, broj dostupnih respiratora i ECMO uređaja za COVID pacijente i broj COVID kreveta koji imaju visokoprotočni kisik.
Kada smo prije nekoliko dana saznali da je u mjesec dana u jednome zadarskom domu za starije i nemoćne preminula 31 osoba od posljedica zaraze koronavirusom nitko se nije sjetio pitati premijera Andreja Plenkovića zna li netko koliko je uopće do sada zaraženih i umrlih u takvim domovima.
Domovi nisu u njihovoj nadležnosti
Krunoslav Capak i ministar zdravstva Vili Beroš javno su kazali kako oni taj podatak nemaju jer domovi nisu u njihovoj nadležnosti te se onda nameće logično pitanje kada je to Vlada odustala od svoje javno proklamirane politike zaštite najranjivijih u ovoj pandemiji.
Stožer dnevno objavljuje broj preminulih prema izvješćima bolnica uz sve manjkavosti takvog izvještavanja, ali ako je COVID-19 bio uzrokom smrti osobe u domu za starije i nemoćne ili je osoba preminula u vlastitom domu tada ta smrt ne postaje dijelom službene statistike.
Susjedna Slovenija dnevno objavljuje takve podatke te je tako u izvještaju od 22. prosinca navedeno kako je dan prije ukupno preminulo 39 osoba, 25 u bolnicama, jedna u dnevnoj bolnici i 13 u domovima za starije i nemoćne. U istome izvješću navedeni su poimence domovi u kojima su zabilježeni novi slučajevi te da je ukopno bilo pozitivno 1909 štićenika i 787 zaposlenika domova za starije i nemoćne.
Bit ćemo među onima s najviše preminulih
Ne znam je li i taj podatak u Hrvatskoj državna tajna ili se on ne objavljuje kako bi se Vlada mogla i dalje ponositi svojim slavnim „balansiranjem“. Upravo je to čuveno „balansiranje“ dovelo Hrvatsku na prvo mjesto među članicama Europske unije po broju preminulih na milijun stanovnika u proteklih sedam dana.
Ako ne prekinemo s ovakvim „balansiranjem“ ili ne procijepimo 70 % građana do kraja veljače, a ovo drugo nažalost nije izvedivo, bit ćemo u travnju među pet članica Europske unije s najvećim brojem preminulih u odnosu na broj stanovnika. Tada više nikakve stilske vježbe, izmotavanja i laži neće moći opravdati sve pogreške koje su učinjene u upravljanju ovom zdravstvenom i društvenom krizom bez presedana.