Odugovlačenje je zadnja stvar koja bi trebala iznenaditi. Hrvatska demokratska zajednica neće dozvoliti da Sabor osnuje Istražno povjerenstvo koje bi ispitivalo kako je moguće da su se kuće obnovljene krajem devedesetih srušile u potresu kojeg su morale izdržati.
Neće dati da oporbeni zastupnici postavljaju nezgodna pitanja herojima obnove kojoj je, kako tvrde stanovnici pogođenog područja, izgleda nedostajalo željeza, a ni ostali materijali nisu baš najsretnije prošli. Neće dati da do javnosti dođu potencijalno kompromitirajući dokumenti, što je, uostalom, sasvim sigurno posve slučajna posljedica već pokrenutih policijskih izvida na terenu.
Odugovlačenje do istrage
Stoga, odugovlačenje. Ili, kako je to složio jutros na Hrvatskom radiju Dražen Bošnjaković: “Mi još ne znamo niti broj kuća koje su stradale, obim. Ne znamo puno činjenica te se tako ne može ući u osnivanje povjerenstva”. Jer se, naravno, tijelo koje u imenu ima riječ “istražno” valja baviti samo dobro poznatim činjenicama.
No, opet, to nije ništa čudno. Posve istom taktikom odugovlačenja se HDZ poslužio prije tri godine kad se čak nakon višemjesečnog otezanja i formiralo Istražno povjerenstvo oko Agrokora. Čim je DORH otvorio istragu, međutim, Povjerenstvu je zabranjen rad. Pretvaranje izvida u istragu, prilično je izvjesno, stjegonoše borbe protiv korupcije i kriminala u obnovi čekaju i ovaj put.
Ravnozemljaška ludorija na Predsjedništvu vladajuće stranke
Ono što, međutim, frapira, nevjerojatna je lakoća povratka u devedesete, mračne godine kad je Hrvatska bila iliberalna demokracija daleko prije nego što je to postalo moderno. I kad su se, sasvim prikladno, očito dosta lepršavo obnavljale kuće po Baniji.
Nije čak najgore što je vrh HDZ-a zagrizao duboko u teoriju zavjere po kojoj se dio medija i oporba udružuju kako bi negirali rezultate izbora. Ni to što je povjerenica Europske komisije za demokraciju Dubravka Šuica dokaz za ovu ravnozemoljašku ludoriju nalazi u tome tko Baniju zove Banija, a tko Banovina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije čak najgore ni to što u vrhu HDZ-a, s premijerom na čelu, doista misle da su kritike na račun reakcije Vlade na potrese demontaža države. Niti što smatraju politički opozicijski rad na destabilizaciji vlasti nečim užasnim i nelegitimnim.
Šeks, Kutle i HNK Croatia
Najgore su – devedesete. Kako je prvi doznao N1, Vladimir Šeks je na sinoćnjoj sjednici Predsjedništva HDZ-a tumačio “kako se kriminalizacijom poslijeratne obnove Banovine pokušava kriminalizirati i pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, odnosno uopće hrvatsku državnost i HDZ kao stranku koja je u političkom smislu imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti”.
Sve je, dakle, kao nekad. Tko je mislio da, recimo, postoji nešto sumnjivo u načinu na koji su Miroslav Kutle i mnogi slični stjecali vlasništvo nad firmama, u tome da Franjo Tuđman ne priznaje rezultate izbora, da se krade na obnovi ili, na kraju krajeva, da se klub iz Maksimira ne bi trebao zvati Croatia, taj je bio neprijatelj ne samo stranke koja je imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti, nego i mrzitelj hrvatske državnosti kao takve.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umočeni u kriminalnu obnovu
Takav i toliki otklon od demokracije u Hrvatskoj u 2021. godini vrlo jasno ukazuje na dvije stvari. Prvo, s obzirom na ovakvu argumentaciju obrane od kritika za kriminal u obnovi, dosta je izvjesno da je taj kriminal ne samo postojao, nego da je bio sustavan i da je u njega je bio umočen solidan dio “stranke koja je u političkom smislu imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti”.
I drugo, čini se da ovdje doista opet sazrijeva vrijeme kad se političke razlike među strankama opet svode na onu najtemeljitiju – tko je za, a tko protiv doista demokratskog uređenja zemlje. Kao i u drugoj polovici devedesetih, HDZ je opet na pogrešnoj strani povijesti. Isplativoj, doduše, ali i dalje – pogrešnoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako HDZ reagira na istragu kriminala u obnovi? Kao i uvijek, ljude napada da su protiv hrvatske državnosti
HDZ je, čini se, opet na jednoj strani povijesti, a demokratsko uređenje Republike Hrvatske na drugoj
Sve je, dakle, kao nekad. Tko je mislio da, recimo, postoji nešto sumnjivo u načinu na koji su Miroslav Kutle i mnogi slični stjecali vlasništvo nad firmama, u tome da Franjo Tuđman ne priznaje rezultate izbora, da se krade na obnovi ili, na kraju krajeva, da se klub iz Maksimira ne bi trebao zvati Croatia, taj je bio neprijatelj ne samo stranke koja je imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti, nego i mrzitelj hrvatske državnosti kao takve
Odugovlačenje je zadnja stvar koja bi trebala iznenaditi. Hrvatska demokratska zajednica neće dozvoliti da Sabor osnuje Istražno povjerenstvo koje bi ispitivalo kako je moguće da su se kuće obnovljene krajem devedesetih srušile u potresu kojeg su morale izdržati.
Neće dati da oporbeni zastupnici postavljaju nezgodna pitanja herojima obnove kojoj je, kako tvrde stanovnici pogođenog područja, izgleda nedostajalo željeza, a ni ostali materijali nisu baš najsretnije prošli. Neće dati da do javnosti dođu potencijalno kompromitirajući dokumenti, što je, uostalom, sasvim sigurno posve slučajna posljedica već pokrenutih policijskih izvida na terenu.
Odugovlačenje do istrage
Stoga, odugovlačenje. Ili, kako je to složio jutros na Hrvatskom radiju Dražen Bošnjaković: “Mi još ne znamo niti broj kuća koje su stradale, obim. Ne znamo puno činjenica te se tako ne može ući u osnivanje povjerenstva”. Jer se, naravno, tijelo koje u imenu ima riječ “istražno” valja baviti samo dobro poznatim činjenicama.
No, opet, to nije ništa čudno. Posve istom taktikom odugovlačenja se HDZ poslužio prije tri godine kad se čak nakon višemjesečnog otezanja i formiralo Istražno povjerenstvo oko Agrokora. Čim je DORH otvorio istragu, međutim, Povjerenstvu je zabranjen rad. Pretvaranje izvida u istragu, prilično je izvjesno, stjegonoše borbe protiv korupcije i kriminala u obnovi čekaju i ovaj put.
Ravnozemljaška ludorija na Predsjedništvu vladajuće stranke
Ono što, međutim, frapira, nevjerojatna je lakoća povratka u devedesete, mračne godine kad je Hrvatska bila iliberalna demokracija daleko prije nego što je to postalo moderno. I kad su se, sasvim prikladno, očito dosta lepršavo obnavljale kuće po Baniji.
Nije čak najgore što je vrh HDZ-a zagrizao duboko u teoriju zavjere po kojoj se dio medija i oporba udružuju kako bi negirali rezultate izbora. Ni to što je povjerenica Europske komisije za demokraciju Dubravka Šuica dokaz za ovu ravnozemoljašku ludoriju nalazi u tome tko Baniju zove Banija, a tko Banovina.
Nije čak najgore ni to što u vrhu HDZ-a, s premijerom na čelu, doista misle da su kritike na račun reakcije Vlade na potrese demontaža države. Niti što smatraju politički opozicijski rad na destabilizaciji vlasti nečim užasnim i nelegitimnim.
Šeks, Kutle i HNK Croatia
Najgore su – devedesete. Kako je prvi doznao N1, Vladimir Šeks je na sinoćnjoj sjednici Predsjedništva HDZ-a tumačio “kako se kriminalizacijom poslijeratne obnove Banovine pokušava kriminalizirati i pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, odnosno uopće hrvatsku državnost i HDZ kao stranku koja je u političkom smislu imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti”.
Sve je, dakle, kao nekad. Tko je mislio da, recimo, postoji nešto sumnjivo u načinu na koji su Miroslav Kutle i mnogi slični stjecali vlasništvo nad firmama, u tome da Franjo Tuđman ne priznaje rezultate izbora, da se krade na obnovi ili, na kraju krajeva, da se klub iz Maksimira ne bi trebao zvati Croatia, taj je bio neprijatelj ne samo stranke koja je imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti, nego i mrzitelj hrvatske državnosti kao takve.
Umočeni u kriminalnu obnovu
Takav i toliki otklon od demokracije u Hrvatskoj u 2021. godini vrlo jasno ukazuje na dvije stvari. Prvo, s obzirom na ovakvu argumentaciju obrane od kritika za kriminal u obnovi, dosta je izvjesno da je taj kriminal ne samo postojao, nego da je bio sustavan i da je u njega je bio umočen solidan dio “stranke koja je u političkom smislu imala vodeću ulogu u stvaranju hrvatske neovisnosti”.
I drugo, čini se da ovdje doista opet sazrijeva vrijeme kad se političke razlike među strankama opet svode na onu najtemeljitiju – tko je za, a tko protiv doista demokratskog uređenja zemlje. Kao i u drugoj polovici devedesetih, HDZ je opet na pogrešnoj strani povijesti. Isplativoj, doduše, ali i dalje – pogrešnoj.