Komentari

Kako je HDZ još jednom potvrdio da čvrsto stoji na braniku nacionalizma, klijentelizma i etatizma

HDZ- u i dalje nije problem klijentelizam kao takav, već je problem u njegovoj nespretnoj provedbi

Kada je 2016. na čelo HDZ-a došao uglađeni, obrazovani i elokventni Andrej Plenković mnogi su povjerovali u njegove riječi prema kojima je njegova zadaća transformacijska, najprije će biti transformiran HDZ, a onda će takav novi transformirani HDZ transformirati Hrvatsku. Gotovo pet godina kasnije tu transformaciju HDZ-a i Hrvatske više nitko ne spominje.

Prvi predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske Franjo Tuđman cijelu svoju postkomunističku političku borbu posvetio je stvaranju nacionalne države, koja je prema njegovomu razumijevanju povijesnih prilika i političkih silnica, sama po sebi bila dovoljna za osiguranje svekolike opstojnosti nacije te prosperiteta svih njenih staleža.

Kada je takva država zahvaljujući i njemu na kraju stvorena, Tuđman je za model političkoga vladanja izabrao predsjednički sustav i parlamentarnu demokraciju, ali je u stvarnosti sebe doživljavao kao državnoga poglavara ili vrhovnika koji upravlja zemljom uz pomoć odabrane i za taj teški i odgovorni posao adekvatno nagrađene političke, gospodarske i kulturne elite.

Zbog toga je prvih deset godina moderne Hrvatske usporedivo s razdobljem prosvijećenoga apsolutizma druge polovine 18. stoljeća u kojemu vladari poput austrijske nadvojvotkinje i ugarske i češke kraljice Marije Terezije upravljaju svojim carstvima i kraljevstvima koncentrirajući svu vlast u svojim rukama kako bi mogli provoditi reforme na dobrobit svojih podanika. Tako je i Predsjednik Republike Franjo Tuđman vladao Hrvatskom kao zemljom staleža brinući i o takvim detaljima kao što su izgled državnoga grba i zastave, ime najvećega zagrebačkog nogometnog kluba, nacionalnost pojedinih sudaca ili televizijskih urednika i vlasništvo Karlovačke pivovare.

Nacionalizam kao jedina životna ideologija

Svi koji su imali određenih primjedbi na takav način vladanja bili su doživljavani kao zanovijetala i smutljivci koji svojom javnom djelatnošću i političkom aktivnošću svjesno ili ne rade u interesu pojedinih antihrvatski orijentiranih svjetskih čimbenika i moćnika. HDZ, kao politički pokret svih hrvatskih staleža, u potpunosti je zamijenio dvije prijašnje društveno-političke organizacije SKH i SSRNH, jedino što za razliku od SKH nije imao svoje osnovne organizacije ili ogranke u pojedinim tvrtkama i ustanovama.

Partijsko postavljanje upravljačkih struktura u javnim poduzećima i ustanovama koje je HDZ započeo 1990., uz određene iznimke i dva kraća prekida, nastavljeno je sve do danas. Franjo Tuđman uspostavio je model vladanja prema kojemu je nacionalizam kao jedina životna ideologija bio opravdanje za etatizam odnosnu sveprisutnu i svemoćnu državu, a rezultat takvog načina vladanja mogli su biti samo klijentelizam i razvijena korupcija u svim porama društva.

Mnogi su povjerovali u priče uglađenog Andreja Plenkovića

Njegov nasljednik na čelu HDZ-a Ivo Sanader želio je Hrvatsku uvesti u Europsku uniju te je tvrdu nacionalističku retoriku koristio samo za potrebe dobivanja različitih izbora. U vrijeme njegove vladavine ortački i rođački kapitalizam razvijen je do vrlo zavidnog nivoa i to ne samo na europskim ljestvicama. Tomislav Karamarko popeo se na vlast koristeći sve tri poluge, nacionalizam, klijentelizam i etatizam, bez ikakve naročite zadrške, ali budući da je u ovoj drugoj pretjerao morao se nakon kratkog boravka u Banskim dvorima povući iz politike.

Kada je 2016. na čelo HDZ-a došao uglađeni, obrazovani i elokventni Andrej Plenković mnogi su povjerovali u njegove riječi prema kojima je njegova zadaća transformacijska, najprije će biti transformiran HDZ, a onda će takav novi transformirani HDZ transformirati Hrvatsku.

Pet godina kasnije više nitko ne spominje transformaciju

Gotovo pet godina kasnije tu transformaciju HDZ-a i Hrvatske više nitko ne spominje, a najčešće korištena riječ postala je „destabilizacija“ kojom se Republika Hrvatska simbolički ponovo vratila u Tuđmanovo vrijeme, samo što Andrej Plenković, za razliku od svoga uzora, ne sudjeluje u dizajniranju državnih simbola, ne određuje imena nogometnim klubovima, ne propitkuje nacionalnost sudaca i televizijskih urednika i ne poklanja pivovare zaslužnim donatorima partije.

Ali u skladu s boljom praksom novovjekoga prosvjetiteljskog apsolutizma drži lekcije opoziciji i medijima o smislu njihovoga postojanja i poslanja, te svaku njihovu kritičnost ili parlamentarnu opstrukciju vidi kao „destabilizaciju“ Vlade i vladajuće većine. Povijest, ne samo na ovim prostorima, prepuna je „transformacija“ koje su ustuknule ili su bile zamijenjene „destabilizacijama“. To je uvijek bio nepogrešivi znak da su određeni društveni i politički model, odnosno ekipa koja ga vodi, nepovratno potrošeni te da zaslužuju biti zamijenjeni.

Plenković ima apsolutnu vlast u svojoj partiji

Premijer Andrej Plenković ima apsolutnu vlast u svojoj partiji, on u stvarnosti odlučuje umjesto saborskih zastupnika HDZ-a i ministara u Vladi, a sve to je rezultat postojećega političkog i izbornog modela u kojem su ministri i saborski zastupnici postali ministrima i zastupnicima ponajviše voljom stranačkoga predsjednika, a tek onda građana.

Zbog takve tvorničke pogreške dokinuta je unutarstranačka demokracija, a zbog njenoga nepostojanja potpuno je nevažno što na primjer o ukidanju obaveznoga članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori misli bilo koji od zastupnika ili ministara iz HDZ-a, važno je što želi premijer Plenković i u ovom slučaju šefovi Reformista i HSLS-a koji zajedno imaju svega tri zastupnika.

U relativno marginalnom političkom prijeporu, jer samo ukidanje obaveznoga članstva u HGK sigurno neće Hrvatsku učiniti ni zericu manje etatističkom, Andrej Plenković je napravio još jednu pogrešku u koracima pokazavši treći put u sedam dana kako je odustao od transformacije HDZ‑a i Hrvatske.

Nakon nacionalizma, poskliznuli su se u klijentelizam

Najprije je u želji da HDZ ne izgubi pozlatu nacionalističke stranke ustao u obranu čak i „poslijeratnih hosovaca“ i njihova prava da u slavu ratnih postrojbi čiji članovi nisu bili i na dan obilježavanja vojnih operacija u kojima nisu sudjelovali oblače crne uniforme i nose crne zastave urešene ustaškim pozdravima i porukama.

Andrej Plenković čak je zanemario notornu povijesnu činjenicu da je Franjo Tuđman problem HSP-ove stranačke milicije riješio u ratnu jesen 1991. malo mrkvom, nešto više batinom jer je tadašnji HSP bio otvoreno proustaški, a što znači anticivilizacijski i protuhrvatski.

Nakon što je lažne hosovce smušeno i neuspješno pokušao braniti i ministar obrane Mario Banožić na teren je istrčao sada već bivši šef zagorskoga HDZ-a Žarko Tušek poskliznuvši se, nakon nacionalizma, u drugu najomiljeniju disciplinu HDZ-a: klijentelizam. Svojim pitanjem „A kaj bi ti štel biti?“ postavljenim nezavisnom vijećniku Viktoru Šimuniću u jednoj zagorskoj kleti saborski zastupnik Žarko Tušek nepovratno je izašao iz visoke politike.

Nacionalistički i klijentelistički pokret pretvoren u stranku

Ta činjenica ne bi bila od neke naročite važnosti da je premijer Plenković osudio pojavu i spasio druga momentalnom privremenom degradacijom, ali je on je pojavu relativizirao, a druga ukorio zbog nepažnje, nebudnosti i političke naivnosti. Prema premijeru nije problem što je Tušek licitirao čelnim mjestima u javnim poduzećima kao da su njegovo leno nego je problem što je dozvolio da ga Šimunić snima dok se on raspituje o karijernim preferencijama nezavisnog vijećnika. Možemo zaključiti kako za HDZ i dalje nije problem klijentelizam kao takav već je problem u njegovoj nespretnoj provedbi.

Nakon što je HDZ u svega nekoliko dana tako dokazao da je i dalje samo nacionalistički i klijentelistički pokret pretvoren silom prilika u stranku u petak se dokazao i kao zadnja linija obrane etatizma.

Protiveći se ukidanju zakonske odredbe o obaveznom članstvu u HGK Andrej Plenković i HDZ pod njegovim upravljanjem zapravo su poručili da država, a to je u ovom i u svim drugim slučajevima ponajviše Andrej Plenković, najbolje zna što je najbolje za hrvatske građane i poduzetnike. Zbog toga ni ne treba očekivati da bi u nekoj doglednoj budućnosti HDZ bio transformiran prije nego bude temeljito destabiliziran.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu