Vlada je, ovaj put, u pravu. Za razliku od jeseni, kad su politička i epidemiološka vlast neshvatljivom neodlučnošću i političkim kalkuliranjem širom ostavili otvorena vrata tragediji koja je uzela tisuće života, u sadašnje otvaranje ide se s velikim i nužnim oprezom.
Nažalost, cijepljenje kasni, novi sojevi rade probleme u gomili europskih zemalja i svaka pogreška, kako se s pravom naglašava na sjednicama Stožera, Hrvatsku može dovesti u gadne probleme u najgore vrijeme – prije turističke sezone.
Prijetnja sezoni
Odlično posjećen prosvjed na Trgu bana Jelačića pod motom “Dajte nam da radimo” bio je, stoga, promašen. Preokrene li se trend smanjenja oboljelih (a koji je krenuo tek nakon strožih mjera zatvaranja donesenih krajem prosinca), ne samo da će dovesti u opasnost – opet – živote stotina i tisuća ljudi, nego bi mogao zadati kobni udarac cijeloj domaćoj ekonomiji, ionako dramatično uzdrmanoj svime što se dogodilo 2020. godine.
Pritom, na prosvjedu se baš i nisu poštivale epidemiološke mjere, što u perspektivi može dodati još koji dan ili tjedan na žuđeno veće popuštanje mjera i omogućivanje normalnijeg rada prije svega ugostiteljstvu i fitness industriji.
Kava za van
S druge strane, činjenica je da vlasnici firmi koje ne mogu raditi ili rade smanjenim kapacitetom imaju sve više problema oko pukog preživljavanja. Zahtjev da se fiksni troškovi nadoknade i svima koji imaju pad od 60 posto lanjskog prometa ne zvuči nerazumno, no pitanje je koliko ga državna blagajna u ovom trenutku može ispuniti.
Ono što nije baš nimalo sporno je veliko nezadovoljstvo nesnalaženjem državne administracije oko postojećih mjera pomoći koji su se mijenjale i nadopunjavale već previše puta, kašnjenje državne pomoći, te slaba dostupnost takozvanih Covid-kredita. Nije baš logično ni da pekare ili benzinske pumpe mogu prodavati kavu za van, a kafići ne mogu, iako bi, realno, prodaja nekoliko desetaka ili stotina kava dnevno teško mogla nekome biti baš pojas za spašavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Emotivni i psihološki zamor sve veći
Naposljetku, nije teško razumjeti, a ni opravdati dio razloga koji su natjerali skoro deset tisuća ljudi da se okupe na središnjem zagrebačkom trgu. Prije svega, pandemija traje već jako dugo, skoro godinu dana su društva manje ili više zatvorena i normalan život postaje sve bljeđa uspomena iz prošlosti.
Emotivni i psihološki zamor za mnoge je sve manje izdrživ, zato će sličnih prosvjeda narednih mjeseci vrlo vjerojatno biti još i mogli bi biti još brojniji, a možda i sve manje – mirni.
Semafor koji nedostaje
Za takav potencijalni zaplet, odnosno naprezanje društvenih razlika do granice pucanja, međutim, neće biti kriv samo virus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uporno odbijanje Vlade da ustanovi fiksne kriterije proširenosti zaraze, takozvanog semafora po kojem bi se otvaralo ili zatvaralo određene dijelove društva i gospodarstva, iz jednadžbe je izbacio predvidivost, a dalo na značaju – lobiranju. A lobirati se, kako vidimo, može i s ulica.
Kako nam je prosvjed još jednom pokazao da Vlada hitno mora odrediti kriterije za popuštanje mjera
Prebrzo popuštanje mjera ugrozilo bi i gospodarstvo, ali dobar dio zahtjeva s prosvjeda je opravdan
Emotivni i psihološki zamor za mnoge je sve manje izdrživ, zato će sličnih prosvjeda narednih mjeseci vrlo vjerojatno biti još i mogli bi biti još brojniji, a možda i sve manje - mirni.
Vlada je, ovaj put, u pravu. Za razliku od jeseni, kad su politička i epidemiološka vlast neshvatljivom neodlučnošću i političkim kalkuliranjem širom ostavili otvorena vrata tragediji koja je uzela tisuće života, u sadašnje otvaranje ide se s velikim i nužnim oprezom.
Nažalost, cijepljenje kasni, novi sojevi rade probleme u gomili europskih zemalja i svaka pogreška, kako se s pravom naglašava na sjednicama Stožera, Hrvatsku može dovesti u gadne probleme u najgore vrijeme – prije turističke sezone.
Prijetnja sezoni
Odlično posjećen prosvjed na Trgu bana Jelačića pod motom “Dajte nam da radimo” bio je, stoga, promašen. Preokrene li se trend smanjenja oboljelih (a koji je krenuo tek nakon strožih mjera zatvaranja donesenih krajem prosinca), ne samo da će dovesti u opasnost – opet – živote stotina i tisuća ljudi, nego bi mogao zadati kobni udarac cijeloj domaćoj ekonomiji, ionako dramatično uzdrmanoj svime što se dogodilo 2020. godine.
Pritom, na prosvjedu se baš i nisu poštivale epidemiološke mjere, što u perspektivi može dodati još koji dan ili tjedan na žuđeno veće popuštanje mjera i omogućivanje normalnijeg rada prije svega ugostiteljstvu i fitness industriji.
Kava za van
S druge strane, činjenica je da vlasnici firmi koje ne mogu raditi ili rade smanjenim kapacitetom imaju sve više problema oko pukog preživljavanja. Zahtjev da se fiksni troškovi nadoknade i svima koji imaju pad od 60 posto lanjskog prometa ne zvuči nerazumno, no pitanje je koliko ga državna blagajna u ovom trenutku može ispuniti.
Ono što nije baš nimalo sporno je veliko nezadovoljstvo nesnalaženjem državne administracije oko postojećih mjera pomoći koji su se mijenjale i nadopunjavale već previše puta, kašnjenje državne pomoći, te slaba dostupnost takozvanih Covid-kredita. Nije baš logično ni da pekare ili benzinske pumpe mogu prodavati kavu za van, a kafići ne mogu, iako bi, realno, prodaja nekoliko desetaka ili stotina kava dnevno teško mogla nekome biti baš pojas za spašavanje.
Emotivni i psihološki zamor sve veći
Naposljetku, nije teško razumjeti, a ni opravdati dio razloga koji su natjerali skoro deset tisuća ljudi da se okupe na središnjem zagrebačkom trgu. Prije svega, pandemija traje već jako dugo, skoro godinu dana su društva manje ili više zatvorena i normalan život postaje sve bljeđa uspomena iz prošlosti.
Emotivni i psihološki zamor za mnoge je sve manje izdrživ, zato će sličnih prosvjeda narednih mjeseci vrlo vjerojatno biti još i mogli bi biti još brojniji, a možda i sve manje – mirni.
Semafor koji nedostaje
Za takav potencijalni zaplet, odnosno naprezanje društvenih razlika do granice pucanja, međutim, neće biti kriv samo virus.
Uporno odbijanje Vlade da ustanovi fiksne kriterije proširenosti zaraze, takozvanog semafora po kojem bi se otvaralo ili zatvaralo određene dijelove društva i gospodarstva, iz jednadžbe je izbacio predvidivost, a dalo na značaju – lobiranju. A lobirati se, kako vidimo, može i s ulica.