Kako se HDZ, već nevjerojatnih 18 godina, pred svake izbore okreće Pelješkom mostu

More, sunce i Malostonski zaljev

Par sati ranije, Plenković je na jugu zemlje obišao gradilište još jednog velebnog projekta, financiranog iz fondova Europske unije. Projekta na kojem su crvene vrpce, kao i na dubrovačkom studentskom domu, rezane više nego jednom – prvi puta davne 2005. godine.

Slika predsjednika HDZ-a koji nekoliko mjeseci pred izbore tronuto govori, dok se iza njega mreška suncem okupana površina Malostonskog zaljeva mogla je, stoga, izgledati poznato. Višekratno poznato.

Njegovih prvih 18

Krenulo je još daleke 2003. godine. Djeca rođena u vrijeme tih jesenskih parlamentarnih izbora na kojima se HDZ vratio na vlast predvođen prodornim političarom koji obećava, Ivom Sanaderom, ove godine će postati punoljetna.

Kao i nježan odnos HDZ-a i Pelješkog mosta, koji se, preko Malostonskog zaljeva tako gradi, odnosno “gradi”, već skoro dva desetljeća. A u to vrijeme ima jednu od glavnih uloga u gotovo svim predizbornim kampanjama “stožerne stranke svih Hrvata”.

Prvo otvaranje radova, 2005.

Pred lokalne izbore 2005., Ivo Sanader je na prvi dan proljeća potpisao ugovor za izgradnju autoceste Split-Ploče i najavio da “ove godine izgradnjom pristupnih cesta počinje realizacija mosta Komarna-Pelješac” (da, to su one pristupne ceste koje i sad kasne za izgradnjom mosta).

I stvarno, 10. studenog iste godine, Sanader svečano otvara radove na projektu Pelješac (most i pristupne ceste), kazavši kako će realizacijom ovog projekta – do 2008. godine – konačno svi hrvatski krajevi biti povezani u prometnu cjelinu, a hrvatski građani više neće morati vaditi putovnicu putujući do Dubrovnika.

Drugo otvaranje radova, 2007.

S godinama je, međutim, ispao problem jer – prolaze. Pred parlamentarne izbore 2007. godine, možda i najizjednačenije ikad (Sanaderu je prijetio SDP s dečkom koji obećava, Zoranom Milanovićem), u stožeru HDZ-a su se vjerojatno dugo premišljali što da naprave s Pelješkim mostom na kojem, zapravo, dotad nije napravljeno gotovo ništa.

Pa je Sanader, jednostavno, 24. listopada 2007. godine – opet svečano otvorio radove na Pelješkom mostu. Dvaput je dvaput. Pogotovo kad je u pitanju most koji je, kako je tad izjavio premijer, “potreban da hrvatski jug izvučemo iz prometne izolacije i konačno nakon više stotina godina teritorijalno povežemo Hrvatsku”.

Lažna obećanja

Višestoljetni san se nešto slabo ostvarivao, radovi su i dalje bilježili napredak između nikakvog i gotovo nikakvog, a neminovno su dolazili i novi izbori, lokalni 2009. godine.

Premijer Sanader se na predizbornom skupu u Dubrovniku krajem svibnja prigodno obračunao sa svojim političkim protivnicima čija, kako je rekao, politika nudi lažna obećanja, što se najbolje vidi na primjeru Pelješkog mosta protiv čije su gradnje.

Kestenje iz šumskog požara

Neobično, iako je sve vrijeme bio HDZ na vlasti, kad su zbog krize zaustavljeni radovi na Pelješkom mostu 2010. godine, bilo je obavljeno svega tri posto planiranih radova. No, brzo nakon predizbornog obračuna s onima koji nude lažna obećanja, Ivo Sanader se zahvalio na suradnji i odjahao u legendu, a kestenje iz vatre (zapravo, prigodnije bi bilo reći iz šumskog požara) morala je vaditi Jadranka Kosor.

I njena Vlada imala je i dalje nepostojeći Pelješki most kao bitnu odrednicu kampanje. Pred parlamentarne izbore 2011. godine Vlada je donijela odluku da se most gradi temeljem ugovorene cijene, a na skupu u Dubrovniku Kosor je oduševljenom mnoštvu 29.11. obećala i Pelješki most i autocestu do njihovog grada.

Cijena lijeka

Pobjeda oporbe na tim izborima značila je i ozbiljno preispitivanje treba li se, usred financijske krize, odlučivati na gradnju tako skupog mosta, te početak pokušaja da se osigura europsko financiranje.

Cijenom se, naravno u kampanji za lokalne izbore 2013. godine, bavio i kandidat HDZ-a za gradonačelnika Dubrovnika Teo Andrić, kazavši kako ne podržava one koji tvrde da je most skup. “Kad imate ranu, je li vam skupo platiti lijek?”, zapitao se Andrić.

Nebeski ulog

U ta vremena Tomislav Karamarko žestoko se obračunavao sa svim tendencijama vlasti Kukuriku koalicije, koje su, po njemu, bile barem rubno protuhrvatske, uključujući i dvojbe oko financiranja izgradnje Pelješkog mosta.

Kako ne bi bilo sumnje na čijoj su strani nebesa, nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore 2015. godine na dvije strane obala koje je trebao spajati Pelješki most, postavljeni su kipovi “Stepinčevih anđela”. Posebni izaslanik Tomislava Karamarka na tom happeningu, splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja, ljutito se osvrnuo na priče da nema novca za gradnju mosta, te predložio da se sredstva uzmu iz proračuna iz kojeg se “bespotrebno financiraju brojne udruge”.

Crveni gumb

Pred lokalne izbore 2017. godine, opet s HDZ-om na vlasti, ali bez Karamarka koji je zapeo u bespućima povijesne zbiljnosti, Plenković i njegovi su uglavnom pričali o tome kako se za gradnju mosta treba osigurati financiranje EU, koje je uskoro i potvrđeno.

Najveći predizborni šou, međutim, veći od “Stepinčevih anđela” i Sanaderovog “dvaput je dvaput” otvaranja radova, priredio je HDZ sa svojim partnerima iz Narodne Republike Kine. U travnju 2019. godine – do europskih izbora bilo je svega 45 dana – Andrej Plenković je sa svojim kineskim kolegom Li Keqiangom zajednički pritisnuo crveni gumb kojim je u more porinut najveći pilot (nosivi stup) Pelješkog mosta.

Okej, nije baš porinut. Golemi crveni gumb, koji su pritiskala dva nasmiješena premijera, bio je samo simboličan. No, slika je bila upečatljiva, a poruka jasna. Kao na kakvom predizbornom plakatu.

Kako dalje?

I tako smo se vratili na 15. veljače ove godine. Premijer Plenković, pred suncem okupanim Malostonskim zaljevom, tek koji sat prije nego što će otvoriti već odavno otvoreni Studentski dom u Dubrovniku, govori o važnom koraku u izgradnji Pelješkog mosta, spajanju prvih stupova s kopnom.

Kako stvari ovaj put stoje, dvadeset godina nakon što je most ušao u izborni program HDZ-a, sva je prilika da će u mandatu ove Plenkovićeve vlade stvarno biti i izgrađen. Hrvatski jug će, kako je to obećavao još Ivo Sanader, konačno biti izvučen iz prometne izolacije i nakon više stotina godina Hrvatska će biti teritorijalno povezana. Samo, kako će, zaboga, izgledati buduće predizborne kampanje HDZ-a?