Kakvo to teško naoružanje Zapad šalje Ukrajini: ovo bi moglo promijeniti stvari na bojištu

Hoće li očekivana isporuka teške artiljerije značajno smanjiti rusku nadmoć u vatrenoj moći?

Preobuka ukrajinskih artiljeraca, s oruđa istočnog porijekla na zapadne standarde, ne bi trebala trajati više od četiri tjedna. Kako sada stoje stvari na frontu, branitelji Ukrajine imaju vrlo velike šanse izdržati ruske napade do primjene teškog naoružanja koje stiže sa zapada

Hoće li očekivana isporuka teške artiljerije značajno smanjiti rusku nadmoć u vatrenoj moći? Prema dostupnim informacijama, glavna vrsta teškog naoružanja koje zapadni partneri pripremaju isporučiti ili već isporučuju Ukrajini jest devedeset komada američkih haubica M777 kalibra od 155 milimetara. Isti tip haubica, ali nepoznatog broja, u Ukrajinu šalje i Kanada.

Amerikanci već provode obuku ukrajinskih topnika za rukovanje haubicama M777. U Francusku je 23. travnja otišlo četrdeset specijalista Vojske Ukrajine na obuku u korištenju samohodnih haubica na kotačima od 155 milimetara CAESAR. Nema informacija o broju oruđa koje će Francuzi isporučiti Ukrajincima.

Najveći doprinos vatrenoj moći

Boris Johnson, nesumnjivo zapadni političar koji najbrže donosi odluke za pomoć napadnutom narodu Ukrajine, već je ranije obećao isporuku samohodnih haubica britanskog porijekla AS-90 također kalibra od 155 milimetara. Najava Nizozemske da će Ukrajini donirati 100 komada, definitivno najboljih, samohodnih haubica PzH2000 sigurno bi predstavljala najveći doprinos poboljšanje vatrene moći Vojske Ukrajine.

Panzerhaubitze 2000 isporučila bi Nizozemska, a Njemačka bi osigurala streljivo i obuku. Međutim, zadnje izjave njemačkih dužnosnika nisu baš u duhu pomoći koju je objavio Bloomberg. Češka je isporučila 12 samohodnih haubica tipa DANA kalibra 152 milimetra, a Slovačka isti broj samohodnih haubica Zuzana od 155 milimetara. Ostale isporuke odnose se na stare sovjetske haubice D-20 i D-30.

Sve te isporuke neće ni približno brojčano nadmašiti raspoloživa artiljerijska i raketna oruđa kojim raspolaže Vojska Ruske Federacije. Međutim, kvalitativna prednost artiljerijskih oruđa i pratećih sustava zapadnog porijekla, mogla bi anulirati rusku numeričku nadmoć na dijelovima ratišta gdje bude upotrijebljena.

Udarna snage kopnene vojske

Pa krenimo redom. Artiljerija Crvene armija, a sada Vojske Ruske Federacije, uvijek je predstavljala udarnu snagu kopnene vojske. Prednost nad protivnikom postizala se kvantitetom, a ne kvalitetom artiljerijskih sustava. Razlog je vrlo jednostavan. Rusi nikad ne mogu napraviti topovsku cijev koja će kvalitetom parirati švedskom, američkom ili njemačkom čeliku. Zato zapadni topnički sustavi po pravilu postižu veći broj ispaljenja u jedinici vremena.

Tako njemačka PzH2000, u samo devet sekundi može ispaliti tri granate od 155 milimetara. Dok ruska samohodna haubica Msta-S, kalibra 152 milimetra, može održavati neprekidan tempo ispaljenja od šest do osam granata u minuti, njemačka PzH2000 bez problema konstantno ispaljuje deset do trinaest granata većeg kalibra.

Topovska cijev proizvedena u Njemačkoj podnosi daleko veća termička opterećenja u odnosu na cijevi ruskog porijekla. Kvalitetnija cijev i zatvarač osiguravaju upotrebu jačeg barutnog punjenja, što se odražava na veći domet ispaljene granate.

Nevjerojatan domet njemačkih haubica

Isto važi i za streljiva koje koriste zapadne haubice. Ruske samohodne haubice Msta-S ostvaruju najvećih domet od 30 kilometara s granatama koje koriste plinski generator. Njemačke granate, koje koriste isti princip, imaju domet veći za trećinu. Granate s raketnim pogonom koje koristi njemačka haubica PzH2000 mogu dobaciti i do nevjerojatnih 67 kilometara.

Posebna vrsta visoko tehnološkog streljiva čini satelitski navođena artiljerijska municija švedsko-američke proizvodnje, M982 Excalibur NATO kalibra od 155 milimetara. Granata Excalibur, opremljena je dodatnim krilcima za povećanje dometa i korekciju putanje. Na taj način domet je povećan na 40 kilometara, a pomoću satelitskog GPS signala vrši se korekcija završnog dijela balističke putanje. Teoretsko odstupanje granate na samom cilju nije veća od četiri metra.

Masovna proizvodnja smanjila cijenu

U stvarnim ratnim uvjetima, pri gađanju haubicom M777 na daljini od 36 kilometara, 92 posto granata palo je unutar četiri metra od cilja. Preciznost artiljerijske vatre opada s udaljenosti cilja. Na kraćim udaljenostima jedna granata M982 Excalibur postiže isti učinak kao 10 klasičnih granata istog kalibra. Na krajnjem dometu potrebno je ispaliti čak 50 klasičnih granata da bi se ostvario učinak jednog metka Excalibura .

Velika preciznosti ove municije omogućava i pružanje napredne podrške pješaštva, ako je neprijatelj na udaljenosti preko 75 metara. Masovna proizvodnja smanjila je cijenu jedne granate M982 Excalibur na 68.000 američkih dolara po komadu. Većina zapadnih haubica može koristiti ovu vrstu streljiva. Koliko će, od ukupno 183.000 topovskih zrna što ih isporučuje Amerika biti pametna municija, nema podataka.

Pored topničkog oruđa i streljiva, Amerika će osigurati dodatnih četrnaest radara tipa AN/TPQ-53, posebno dizajniranih za lociranje vatrenih položaja topova, raketnih i minobacačkih bacača. Radar sa sposobnošću brze reakcije AN/TPQ-53 je najnapredniji sustav američke vojske za lociranje vatrenih položaja neprijatelja na udaljenosti do 60 kilometara. Ukrajina već koristi dvadeset radara ovog tipa još od 2015. godine i imaju osposobljene posade. Kao rezultat, tako opremljene ukrajinske jedinice imale su pad broja žrtava s 47 posto na otprilike 18 posto. Ukrajinska borbena iskustva s ovim sustavima, korištena su i za obuku za američkih snaga.

Kako ruska vojska može parirati

Kontrabatiranje, postupak za upotrebu vlastite artiljerije kako bi se uništila neprijateljska, standardni je način koji koriste sve vojske. Klasičnim načinom djelovanja potrebno je pet do deset baterija za uništenje jedne neprijateljske artiljerske baterije na uređenom vatrenom položaju. Međutim, taj se odnos drastično mijenja upotrebom radara za lociranje vatrenih položaja, dronovima za korekciju vatre i pametnim streljivom M982 Excalibur. U tom slučaju omjer je jedan naprema jedan.

Američke haubice M777, zbog upotrebe titana, lakše su za četrdeset posto od ruskog ekvivalenta, haubice Msta-B kalibra 152 milimetra. Taktička vučna vozila, izvedena iz austrijskog kamiona Steyr 12M18 nosivosti 2,5 tone, omogućavaju brzi manevar haubice M777. Haubica M777 koristi digitalni sustav za upravljanje vatrom za pružanje navigacije, usmjeravanje i samolociranje. To omogućava brzo stupanje u akciju. Iz marševskog u borbeni poredak prelazi se za samo šest minuta. Velika mobilnost, brza reakcija, gustina vatre i preciznost udara, karakteristika je svih artiljerijskih oruđa koje dolaze sa zapada. Ruska strana može parirati jedino uvođenjem većeg broja oruđa.

Od donošenja odluke do pomoći

Pred početak rata Vojska Ruske Federacije raspolagala je s nešto manje od 5000 komada topova i haubica. Od toga se samo 650 komada odnosi na suvremene samohodne haubice Msta-S koji mogu donekle uspješno parirati zapadnom topničkom naoružanju. Ako i kad na ratište počnu stizati njemačke haubice PzH2000, Rusi neće imati ekvivalentan topnički odgovor.

Međutim, višecijevni raketni bacači velikog dometa, Uragan kalibra od 220 milimetar i Smerč većeg kalibra od 300 milimetara, predstavljaju i dalje ozbiljnu prijetnju. Na istoku se nalazi 900 Uragana i 120 Smerč VBR-ova. Iako nisu svi u operativnoj upotrebi ovu prijetnju ne treba zanemariti.

Američki državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin, u današnjoj posjeti Kijevu trebali bi razgovarati o ubrzanju dostave zapadne pomoć u borbi protiv ruske agresije. Ipak od donošenja odluke do stvarne pomoći potrebno je vrijeme. Preobuka ukrajinskih artiljeraca, s oruđa istočnog porijekla na zapadne standarde, ne bi trebala trajati više od četiri tjedna. Kako sada stoje stvari na frontu, branitelji Ukrajine imaju vrlo velike šanse izdržati ruske napade do primjene teškog naoružanja koje stiže sa zapada.