Ključ za oslobađanje općina, gradova i županija - ograničiti lokalne šerife na maksimalno dva mandata
Lex Šerif dodatno je zarobio jedinice lokalne samouprave ionako premrežene privatnim i stranačkim interesima
Ograničenjem trajanja lokalnih šerifa na maksimalnih osam godina ipak bi se u mnogim sredinama omogućilo kakvo-takvo provjetravanje uspostavljenih mreža utjecaja, kako korupcijskih, tako i onih drugih, koje također, iako unutar zakona, vremenom mogu postati okoštale i štetne.
“Naša zarobljena mista” naslov je istraživačkog izvještaja studije kvalitete lokalnog javnog upravljanja U Hrvatskoj koju je prije četiri godine proveo GONG želeći baciti malo svjetla na stvaran značaj pojma “zarobljena država”. Nalazi su bili jasni i očekivani – koncentriranje ogromne lokalne financijske i kadrovske moći u uskom krugu osoba na vrhu političke piramide koje su, širenjem vlastitog utjecaja i interesa, ugušile razvojne potencijalne šire zajednice.
Sve to vidljivo je i golim okom – svi ti sumnjivi natječaji, nekretnine, jasno uklopljene ekipe za poslovanje plaćeno javnim novcem, sva ta solidna radna mjesta i udobne sinekure po javnim poduzećima, školama, zdravstvenim ustanovama, domovima za starije…
Bumerang stabilnosti
Jedna od prvih preporuka GONG-ove studije iz veljače 2017. godine bila je da se smanje ovlasti župana, gradonačelnika i načelnika općina. U prosincu iste godine Hrvatski sabor izglasao je čuveni “lex Šerif”, zakon kojim su se lokalni čelnici učinili praktički nesmjenjivima.
Plenković je to napravio prije svega zbog Milana Band… , pardon, političke stabilnosti. Ali, kako to obično biva, baš mu je se ta stabilnost u više navrata vratila poput bumeranga. Pa se nije mogao riješiti drčnog Darka Milinovića u Lici (čak ni nakon jednog kruga izvanrednih izbora, jer, avaj za micanje čelnika po “lex Šerifu” treba izvanredne izbore izazvati dva puta zaredom i još drhtati nad tim kako će građani glasati).
Pa se nije mogao riješiti (a nije ni pokušao) župana Požeške županije Alojza Tomaševića, osuđenog za obiteljsko nasilje. Pa se sad ne može riješiti zlosretnog Ive Žinića čije ime ekipa po društvenim mrežama stavlja i na ulaz u Ježevu kućicu…
Ništa sori!
No, Plenković svoju pogrešku gotovo sigurno neće priznati. Neće priznati da je na njegovo inzistiranje donesen zakon koji je dodatno zarobio ionako zarobljena mjesta, u kojima vještiji čelnici trgovanjem utjecajem i javnim novcima brzo stvore korupcijsku mrežu koja ih do daljnjeg može održavati na vlasti. Premijerov psihološki profil – bar se tako pokazalo u ovih pet godina otkad je na vrhu vlasti – ne dopušta ni u kom slučaju da kaže “Sori, ljudi, pogriješio sam” i tu grešku popravi.
Vraćanje odredbi “lex Šerifa” na razinu na kojoj je ipak nešto jednostavnije mijenjati loše lokalne vladare, međutim, nije jedini uvjet da “naša mista” postanu barem malo manje zarobljena. Nema, naime, nikakvog razloga da se na mandate župana, gradonačelnika i načelnika općina ne preslika ograničenje koje ima predsjednik Republike – da može biti biran na maksimalno dva mandata.
Provjetravanje
Ograničenjem trajanja lokalnih šerifa na maksimalnih osam godina ipak bi se u mnogim sredinama omogućilo kakvo-takvo provjetravanje uspostavljenih mreža utjecaja, kako korupcijskih, tako i onih drugih, koje također, iako unutar zakona, vremenom mogu postati okoštale i štetne.
Takva promjena ne samo da ništa ne košta, nego nikako ne bi narušila osnovu političku mantru Andreja Plenkovića, onu o političkoj stabilnosti. A Milan Bandić, ionako, vjerojatno već troši svoj “deveti” politički život.