Iz takve politike proizlazi prvo i osnovno pitanje: želi li ovo Ministarstvo kulture da se hrvatski jezik do te mjere zatvori prema potpuno razumljivim jezicima iz naše okoline, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo ne samo jezik, nego i povijest, razvoj i tradicije? Vodi li ova politika zapečaćene kulturne kapsule k tome da se sutra na hrvatski krene prevoditi Nušića, Njegoša, Zmaja, Andrića, Filipa Davida i Aleksu Šantića? I smije li se građanin Hrvatske koji eventualno ne piše na hrvatskom jeziku nadati da će mu roman biti otkupljen za narodne biblioteke?
Ministarstvo kulture pod ravnanjem ministrice Nine Obuljen Koržinek odbilo je za hrvatske narodne knjižnice otkupiti kultnu knjigu koju je upravo izdala zagrebačka izdavačka kuća Litteris vlasnika Dražena Katunarića. Riječ je o prvom hrvatskom izdanju ”Filosofije palanke” srpskog pisca Radomira Konstantinovića, slavnom filozofskom eseju u kome autor postavlja i analizira kanone zadrigle i banalne malograđanštine i provincijalizma u srpskom društvu, ali – kako sindrom palanke nema domovinu – iste dijagnoze i zaključci mogu, naravno, vrijediti bilo gdje.
Katunarić je odbijen jer je Konstantinovića objavio izvorno, a nije ga dao prevesti na hrvatski jezik. ”Filosofija” nije prevedena u ”filozofiju”. Tako se, na slučaju fenomenalne analitičke rasprave, čiju fotokopiju odavna imam u svojoj biblioteci budući da sam je samo u tom obliku mogla nabaviti, razotkriva i ovdje duh palanačke uskogrudnosti o kome je tako sjajno pisao ovaj autor 1969. godine.
S ovim pravilima nema rasprave
No, pravila hrvatskog Ministarstva kulture trenutno su tvrda kao beton i s njima nema rasprave. Premda se sjećamo da su se prije ministrovanja Zlatka Hasanbegovića i Nine Obuljen Koržinek iz sredstava Ministarstva otkupljivale za javne biblioteke i izdanja autora koji pišu na jezicima srodnim hrvatskome, ova postava je to odlučno obustavila.
Dakle, ako izdavač želi da hrvatsko Ministarstvo uzme u razmatranje otkup knjiga pisanih na srpskom, bosanskom ili crnogorskom jeziku, mora ih prvo dati prevesti na hrvatski. Budući da su se kod nas uvijek čitali kvalitetni naslovi pisaca iz država bivše Jugoslavije izdani u Sarajevu, Beogradu ili Podgorici, kao što i mnogi naši autori imaju publiku u tim zemljama, postavili smo gospođi Obuljen Koržinek pitanje zbog čega otkupa više nema.
Knjižnice neka ih kupe, ako žele
Njene su službe odgovorile Telegramu kako je temeljni cilj Ministarstva kulture, kad je riječ o knjigama, ”očuvanje hrvatske književne baštine te poticanje suvremene hrvatske književne produkcije”. Zato Ministarstvo investira svoj budžet isključivo u autore koji pišu na hrvatskom te u prijevode stranih knjiga na hrvatski jezik. Izvan tih okvira ne smije iskoračiti ni ministričino savjetodavno tijelo za knjigu koje se zove Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost. Za takav otkup utrošeno je lani oko 13,5 milijuna kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, premda je izdavač prijavio ”Filosofiju palanke” na javni poziv, o njoj se, kaže Ministarstvo, nije ni raspravljalo jer knjiga ne zadovoljava kriterija za otkup. Iz Ministarstva naglašavaju kako to ne znači da u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj neće biti ”Filosofije palanke” ili drugih djela na srodnim jezicima iz država bivše Jugoslavije. Ako to žele, biblioteke mogu otići u knjižare i otkupiti ih same s fondom koji njima stoji na raspolaganju. Ravnateljica jedne javne biblioteke u Zagrebu kazala nam je da su neke tako već nabavile i hrvatsko izdanje Konstantinovićeve knjige.
Strah od izlaska u svijet
No, premda će zainteresirana čitalačka publika u Hrvatskoj ipak moći posuditi Konstantinovićevo djelo, koga građanski i antinacionalistički krugovi Srbije smatraju svojom ”svetom knjigom”, ovaj slučaj otvara cijeli set ključnih pitanja. Na primjer, smije li se hrvatski državljanin koji eventualno ne piše na hrvatskom jeziku nadati da će mu roman biti otkupljen za narodne biblioteke?
No, prvo je i osnovno želi li ovo Ministarstvo kulture da se hrvatski jezik do te mjere zatvori prema drugim sličnim i svima potpuno razumljivim jezicima iz naše okoline, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo ne samo jezik, nego i povijest, razvoj i tradicije? Vodi li ova politika zapečaćene kulturne kapsule k tome da se sutra na hrvatski krene prevoditi Nušića, Njegoša, Zmaja, Andrića, Filipa Davida i Aleksu Šantića? I zar ministrica i njena ekipa nisu u stanju kod sebe prepoznati barem ono Konstantinovićevo zapažanje o tupom provincijalizmu koji grčevito štiti svoj ”rutinski život” strahom od ”izlaska u svijet”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
”Palanački duh je duh jedno-obraznosti, duh gotovog rješenja, obrasca i određene forme. Palanački pojedinac čuva palanku kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja”, poručuje svima pa i njima sada pokojni autor ”Filosofije palanke”. Možemo im to, ako treba, prevesti i na hrvatski.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Koliko je bizarno to što ministrica kulture ne dopušta otkup knjiga srpskih autora, ako nisu prevedene na hrvatski?
Sindrom palanke o kome piše Radovan Konstantinović nema domovinu - dijagnoze i zaključci očito vrijede bilo gdje
Iz takve politike proizlazi prvo i osnovno pitanje: želi li ovo Ministarstvo kulture da se hrvatski jezik do te mjere zatvori prema potpuno razumljivim jezicima iz naše okoline, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo ne samo jezik, nego i povijest, razvoj i tradicije? Vodi li ova politika zapečaćene kulturne kapsule k tome da se sutra na hrvatski krene prevoditi Nušića, Njegoša, Zmaja, Andrića, Filipa Davida i Aleksu Šantića? I smije li se građanin Hrvatske koji eventualno ne piše na hrvatskom jeziku nadati da će mu roman biti otkupljen za narodne biblioteke?
Ministarstvo kulture pod ravnanjem ministrice Nine Obuljen Koržinek odbilo je za hrvatske narodne knjižnice otkupiti kultnu knjigu koju je upravo izdala zagrebačka izdavačka kuća Litteris vlasnika Dražena Katunarića. Riječ je o prvom hrvatskom izdanju ”Filosofije palanke” srpskog pisca Radomira Konstantinovića, slavnom filozofskom eseju u kome autor postavlja i analizira kanone zadrigle i banalne malograđanštine i provincijalizma u srpskom društvu, ali – kako sindrom palanke nema domovinu – iste dijagnoze i zaključci mogu, naravno, vrijediti bilo gdje.
Katunarić je odbijen jer je Konstantinovića objavio izvorno, a nije ga dao prevesti na hrvatski jezik. ”Filosofija” nije prevedena u ”filozofiju”. Tako se, na slučaju fenomenalne analitičke rasprave, čiju fotokopiju odavna imam u svojoj biblioteci budući da sam je samo u tom obliku mogla nabaviti, razotkriva i ovdje duh palanačke uskogrudnosti o kome je tako sjajno pisao ovaj autor 1969. godine.
S ovim pravilima nema rasprave
No, pravila hrvatskog Ministarstva kulture trenutno su tvrda kao beton i s njima nema rasprave. Premda se sjećamo da su se prije ministrovanja Zlatka Hasanbegovića i Nine Obuljen Koržinek iz sredstava Ministarstva otkupljivale za javne biblioteke i izdanja autora koji pišu na jezicima srodnim hrvatskome, ova postava je to odlučno obustavila.
Dakle, ako izdavač želi da hrvatsko Ministarstvo uzme u razmatranje otkup knjiga pisanih na srpskom, bosanskom ili crnogorskom jeziku, mora ih prvo dati prevesti na hrvatski. Budući da su se kod nas uvijek čitali kvalitetni naslovi pisaca iz država bivše Jugoslavije izdani u Sarajevu, Beogradu ili Podgorici, kao što i mnogi naši autori imaju publiku u tim zemljama, postavili smo gospođi Obuljen Koržinek pitanje zbog čega otkupa više nema.
Knjižnice neka ih kupe, ako žele
Njene su službe odgovorile Telegramu kako je temeljni cilj Ministarstva kulture, kad je riječ o knjigama, ”očuvanje hrvatske književne baštine te poticanje suvremene hrvatske književne produkcije”. Zato Ministarstvo investira svoj budžet isključivo u autore koji pišu na hrvatskom te u prijevode stranih knjiga na hrvatski jezik. Izvan tih okvira ne smije iskoračiti ni ministričino savjetodavno tijelo za knjigu koje se zove Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost. Za takav otkup utrošeno je lani oko 13,5 milijuna kuna.
Dakle, premda je izdavač prijavio ”Filosofiju palanke” na javni poziv, o njoj se, kaže Ministarstvo, nije ni raspravljalo jer knjiga ne zadovoljava kriterija za otkup. Iz Ministarstva naglašavaju kako to ne znači da u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj neće biti ”Filosofije palanke” ili drugih djela na srodnim jezicima iz država bivše Jugoslavije. Ako to žele, biblioteke mogu otići u knjižare i otkupiti ih same s fondom koji njima stoji na raspolaganju. Ravnateljica jedne javne biblioteke u Zagrebu kazala nam je da su neke tako već nabavile i hrvatsko izdanje Konstantinovićeve knjige.
Strah od izlaska u svijet
No, premda će zainteresirana čitalačka publika u Hrvatskoj ipak moći posuditi Konstantinovićevo djelo, koga građanski i antinacionalistički krugovi Srbije smatraju svojom ”svetom knjigom”, ovaj slučaj otvara cijeli set ključnih pitanja. Na primjer, smije li se hrvatski državljanin koji eventualno ne piše na hrvatskom jeziku nadati da će mu roman biti otkupljen za narodne biblioteke?
No, prvo je i osnovno želi li ovo Ministarstvo kulture da se hrvatski jezik do te mjere zatvori prema drugim sličnim i svima potpuno razumljivim jezicima iz naše okoline, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo ne samo jezik, nego i povijest, razvoj i tradicije? Vodi li ova politika zapečaćene kulturne kapsule k tome da se sutra na hrvatski krene prevoditi Nušića, Njegoša, Zmaja, Andrića, Filipa Davida i Aleksu Šantića? I zar ministrica i njena ekipa nisu u stanju kod sebe prepoznati barem ono Konstantinovićevo zapažanje o tupom provincijalizmu koji grčevito štiti svoj ”rutinski život” strahom od ”izlaska u svijet”.
”Palanački duh je duh jedno-obraznosti, duh gotovog rješenja, obrasca i određene forme. Palanački pojedinac čuva palanku kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja”, poručuje svima pa i njima sada pokojni autor ”Filosofije palanke”. Možemo im to, ako treba, prevesti i na hrvatski.