Sistematski napadi na ruske sustave protuzračne obrane velikog i srednjega dometa ukazuju na ciljanu kapanju oblikovanja bojišta. Težište djelovanja je okupirani poluotok Krim. Kao početak kampanje može se uzeti 17. travnja, kada je na aerodromu Džankoj uništena kompletna baterija S-300/400 iz sastava 18. raketnog protuzračnog puka.
Četiri lansera, tri radarska sustava kao i operativno središte za upravljanje našli su se pod udarom taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS. Ove moćne rakete su i prije objave o novom paketu vojne pomoći u tajnosti isporučene ukrajinskim artiljercima. Inače, 18. pukovnija PZO-a bila je u sastavu Ukrajinske vojske, ali su njezini pripadnici nakon okupacije Krima 2014. godine prešli na stranu Moskve.
Razorni napadi na protuzračnu obranu
Sljedeći udar uslijedio je 28. travnja, također raketama zemlja-zemlja tipa MGM-140 ATACMS. Iz upotrebe su izbačena četiri lansera PZO sustava S-300 raspoređena na Tarhankutskom poluotoku, najzapadnijoj točki Krima. U noći 30. travnja čule su se eksplozije u okolici Gvardijske, Krasnoperekopskaje, te u gradovima Jevpatorija, Džankoji i Simferopolj. Na najmanje dvije napadnute lokacije bili su stacionarni sustavi protuzračne obrane.
Karakteristika ovih udara je kombinirana upotrebe balističkih projektila ATACMS s bespilotnim letjelicama i krstarećim mamcima ADM-160 MALD. Projektili ADM-160 MALD imitiraju radarski odraz letjelice po želji, a zbog obmane neprijateljskih radarskih sustava. Prilagođeni su za lansiranje s aviona MiG-29 i Su-27 koji se nalaze u naoružanju Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva.
Rusku obranu probijaju i najstariji modeli projektila
Pored neutralizacije ruske protuzračne obrane, izvođenje združenih udara predstavlja uvježbavanje zajedničkog djelovanja raketne artiljerije, borbene avijacije i bespilotnih letjelica. Zanimljiva je činjenica da najstarija generacija projektila MGM-140 ATACMS uspijeva penetrirati lokacije zasićene ruskim sustavima teritorijalne protuzračne obrane.
Mada slabijim intenzitetom, Ukrajinci napadaju i sredstvima trupnog PZO-a duž linija razdvajanja. Meta su samovozni sustavi u sastavu kopnene vojske. U posljednje vrijeme registrirana su uništenja sustava Tor, NATO oznake SA-15 “Gauntlet”, te Buk, koji NATO označava kao SA-11 “Gadfly”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povućeni moćni Pantsiri
U posljednjim mjesecima, uočljiv je izostanak prisutnosti PZO sustava Pantsir-S1. Ovi suvremeni, kombinirani topničko-raketni sustavi najbolje su rusko sredstvo za obaranje borbenih dronova. Uslijed sve masovnije upotrebe ukrajinskih bespilotnih letjelica, velik dio raspoloživih Pantsira-S1 povučen je u pozadinu. Brane se administrativna središta kao što je Moskva i Sankt Peterburg.
Ojačane su obrane od napada iz zraka ruskih zrakoplovnih baza te važnih industrijskih objekata. Pred početak rata Vojska Ruske Federacije raspolagala je s oko 110 primjeraka ovog sustava. Samo za obranu industrijskih postrojenja alocirano je 50 sustava Pantsir-S1. Ostatak se vjerojatno koristi za neposrednu obranu PZO sustava velikog dometa S-300/ 400.
Očito je što Ukrajinci namjeravaju
Osnovni cilj neutralizacije neprijateljske protuzračne obrane jest stvaranje uvjeta za uspješno djelovanja iz zraka po objektima u dubini neprijatelja. Također, kod takvih operacija nastoje se izraziti težište djelovanja prema nekom strateškom cilju. U sadašnjim okolnostima prva asocijacija mogućeg strategijskog cilja pada na Kerčki most, ključni infrastrukturni objekt koji povezuje Krim sa Krasnodarskom oblasti u Ruskoj Federaciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoje mnogi razlozi za i protiv udara po Kerčkom mostu. Naime, ukrajinska vojska raspolaže s ograničenim brojem ubojnih sredstava, odnosu lansirnih platformi, kojima bi uspješno mogla uništiti most ili ga onesposobiti za duži period. Za rušenje objekata kao što je armirano-betonski most potrebna je daleko veća razorna moć pojedinačnog projektila ili višestruki, kirurški precizna pogađanja u isto mjesto.
ATACMS ne može razoriti Kerčki most
Britansko-francuski krstareći projektil „Storm Shadow“ pokazao se izuzetno učinkovitim protiv plovila Crnomorske flote. No, bojeva glava mase 450 kilograma ne može srušiti most jednim pogotkom. Učinkovito djelovanje moglo bi se postići djelovanjem većeg broja projektila na kritičnu točku mosta. Uz to, Ukrajinske zračne snage raspolažu s najviše 12 aviona Su-24 adaptiranih za lansiranje projektila „Storm Shadow“. Broj operativno spremnijih aviona znatno je manji.
Prema dostupnim informacijama, Ukrajina raspolaže projektilima ATACMS s kasetnom bojevom glavnom, potpuno neprikladnom za napade na tvrde objekte. I kad bi imali raketa s razornom bojevom glavom, masa od svega 214 kilograma ne može trajno onesposobiti most.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napad avionima bio bi vrlo opasan
Komplet za planirajuće bombe povećanog dometa, JDAM-ER, koje su Ukrajinci dobili od Amerikanaca, znatno povećava izglede za rušenje objekata kao što je Kerčki most. Do sada je registrirana upotreba JDAM-ER kompleta s bombama kalibra 225 kilograma. Bombe Mk-84 , kalibra 900 kilograma, opremljene JDAM-ER kompletima, bile bi mnogo prikladnije. Međutim, kako bi došli u poziciju za uspješno lansiranje planirajućih bombi na Kerčki most, ukrajinski avioni morali bi prodrijeti preko 250 kilometara iza neprijateljskih linija.
To je zračni prostor gdje još uvijek gospodari ruska lovačka avijacija. Naime, i pored neutralizacije zemaljskog PZO-a, stalna prijetnja je neprijateljska lovačka avijacija koja slobodno operira iznad teritorija pod kontrolom Moskve. Ukrajinci nemaju lovačke zrakoplove, a niti rakete kojima bi se mogli suprotstaviti ruskim avionima Suhoj Su-35 ili MiG-31. Iz tih razloga, operacija udara planirajućim bombama bila bi visokorizična, s malim izgledima za uspjeh.
Priprema se teren za F-16?
Neutralizacija neposrednog PZO-a oko Kerčkog mosta bila bi konačna potvrda da je to planirani objekata djelovanja ukrajinskih snaga. Za neutralizaciju ruske protuzračne obrane na Krimu, ukrajinski izvori navode potrebu upotrebe još 30 raketa MGM-140 ATACMS. Kako Ukrajinci često znaju iznenaditi po mjestu, vremenu i načinu borbenog djelovanja, prave namjere još su uvijek skrivene. Ne treba isključiti mogućnost da su operacije neutralizacije ruske PZO pripremna faza za upotrebu F-16 MLU čiji se dolazak uskoro očekuje u Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izvještaji s fronta ukazuju na upotrebu raketa MGM-140 ATACMS i protiv ciljeva kopnene vojske. Internetom kruže snimke ukrajinskog napada na poligon ruske vojske na sjeveroistoku Luhanske oblasti, preko 80 kilometara od linije fronta. Udar s četiri projektila, od koji jedan nije eksplodirao, navodno je likvidirao oko 100 ruskih soldata na obuci. Korišteno je smrtonosno kasetno streljivo, vjerojatno model rakete M39 Block I, koji je vojska Sjedinjenih Država otpisala i povukla iz naoružanja.
Ukrajinci troše zastarjelo streljivo
Ovaj tip rakete ima domet do 165 kilometra i bojevu glavu punjenu s 950 bombica M74. Za navođenje koristi samo inercijalni navigacijski sustava što ga čini manje preciznim u odnosu na novije varijante koje se, u vođenju k cilju, pomažu i satelitskim signalima s GPS-a.
Upotreba četiriju projektila od koji svaki vrijedi preko milijun dolara protiv grupe od stotinjak ruskih vojnika krajnje je neracionalan utrošak sredstava. To je jedan od razloga koji sugeriraju da se radi o ispucavanja otpisanog streljiva, dok se ono novije koristi za udare po visokovrijednim ciljevima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SAD ima rakete za Himars dometa 500 km
Taktički balistički projektili MGM-140 ATACMS ispaljuju se iz lansera M142 HIMARS i M270 MLRS. Ukrajini je isporučeno ukupno 16 M270 MLRS i 39 M142 HIMARS lansera od koji je oko 36 operativno. Dakle, prema raspoloživom broju lansera, Ukrajina u jednom salvu može lansirati 68 taktičkih balistički projektila. Potvrđena je isporuka Kijevu preko 100 balističkih projektila zemlja-zemlja ovoga tipa.
U jednom danu zabilježeno je između 12 i 15 lansiranja, što za Ukrajinu predstavlja neuobičajeno velik angažman ovog tipa naoružanja. Za sada je viđena uporaba raketa s kasetnom bojevom glavom. Prema nekim procjenama, Sjedinjene Države raspolažu s oko 1100 komada projektila tipa M39 i M39A1 u originalnoj konfiguraciji. To su rakete koje se povlači iz naoružanja jer su Sjedinjene Države otpočele proizvodnju nasljednika ATACMS raketa poznatih pod nazivom „Precision Strike Missile“ ili skraćeno PrSM. Nova generacija američkog taktičkog raketnog streljiva ima domet do 500 kilometara.
ATACMS neće biti dovoljan
Prema izjavi šefa odjela za nabavu američke vojske, Douga Busha, proizvodni kapaciteti balističkih projektila ATACMS dostigli su potrebnu razinu, tako da njihova isporuka Ukrajini neće smanjivati zalihe Pentagona. Zbog toga se može očekivati kontinuirana opskrba Ukrajine taktičkim balističkim projektilima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Britanci se više ne protive upotrebi svog dalekometnog naoružanja po objektima na teritoriju Ruske Federacije. No, izgleda da Amerikanci još uvijek ograničavaju primjenu svoga streljiva i naoružanja samo unutar međunarodno priznatih granica Ukrajine.
Borbena primjena projektila ATACMS znatno će povećati udarnu moć i radijus djelovanja ukrajinske raketne artiljerije. Izravno je ugrožena operativna dubina ruskih snaga i pripadajući komunikacijski pravci. Ipak, to je samo jedan od kamenčića koji bi mogao pomoći stabilizaciji ukrajinske obrane. Kijev mora uložiti još dosta napora kako bi zaustavio ruske prodore.
Krim gori pod udarima američkih raketa, ali pravi cilj nije Kerčki most. Priprema se teren za strašno oružje koje uskoro ulazi u rat
U posljednjim mjesecima, uočljiv je izostanak PZO sustava Pantsir-S1
Postoje mnogi razlozi za i protiv udara po Kerčkom mostu. Naime, ukrajinska vojska raspolaže s ograničenim brojem ubojnih sredstava, odnosu lansirnih platformi, kojima bi uspješno mogla uništiti most ili ga onesposobiti za duži period. Za rušenje objekata kao što je armirano-betonski most potrebna je daleko veća razorna moć pojedinačnog projektila ili višestruki, kirurški precizna pogađanja u isto mjesto.
Sistematski napadi na ruske sustave protuzračne obrane velikog i srednjega dometa ukazuju na ciljanu kapanju oblikovanja bojišta. Težište djelovanja je okupirani poluotok Krim. Kao početak kampanje može se uzeti 17. travnja, kada je na aerodromu Džankoj uništena kompletna baterija S-300/400 iz sastava 18. raketnog protuzračnog puka.
Četiri lansera, tri radarska sustava kao i operativno središte za upravljanje našli su se pod udarom taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS. Ove moćne rakete su i prije objave o novom paketu vojne pomoći u tajnosti isporučene ukrajinskim artiljercima. Inače, 18. pukovnija PZO-a bila je u sastavu Ukrajinske vojske, ali su njezini pripadnici nakon okupacije Krima 2014. godine prešli na stranu Moskve.
Razorni napadi na protuzračnu obranu
Sljedeći udar uslijedio je 28. travnja, također raketama zemlja-zemlja tipa MGM-140 ATACMS. Iz upotrebe su izbačena četiri lansera PZO sustava S-300 raspoređena na Tarhankutskom poluotoku, najzapadnijoj točki Krima. U noći 30. travnja čule su se eksplozije u okolici Gvardijske, Krasnoperekopskaje, te u gradovima Jevpatorija, Džankoji i Simferopolj. Na najmanje dvije napadnute lokacije bili su stacionarni sustavi protuzračne obrane.
Karakteristika ovih udara je kombinirana upotrebe balističkih projektila ATACMS s bespilotnim letjelicama i krstarećim mamcima ADM-160 MALD. Projektili ADM-160 MALD imitiraju radarski odraz letjelice po želji, a zbog obmane neprijateljskih radarskih sustava. Prilagođeni su za lansiranje s aviona MiG-29 i Su-27 koji se nalaze u naoružanju Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva.
Rusku obranu probijaju i najstariji modeli projektila
Pored neutralizacije ruske protuzračne obrane, izvođenje združenih udara predstavlja uvježbavanje zajedničkog djelovanja raketne artiljerije, borbene avijacije i bespilotnih letjelica. Zanimljiva je činjenica da najstarija generacija projektila MGM-140 ATACMS uspijeva penetrirati lokacije zasićene ruskim sustavima teritorijalne protuzračne obrane.
Mada slabijim intenzitetom, Ukrajinci napadaju i sredstvima trupnog PZO-a duž linija razdvajanja. Meta su samovozni sustavi u sastavu kopnene vojske. U posljednje vrijeme registrirana su uništenja sustava Tor, NATO oznake SA-15 “Gauntlet”, te Buk, koji NATO označava kao SA-11 “Gadfly”.
Povućeni moćni Pantsiri
U posljednjim mjesecima, uočljiv je izostanak prisutnosti PZO sustava Pantsir-S1. Ovi suvremeni, kombinirani topničko-raketni sustavi najbolje su rusko sredstvo za obaranje borbenih dronova. Uslijed sve masovnije upotrebe ukrajinskih bespilotnih letjelica, velik dio raspoloživih Pantsira-S1 povučen je u pozadinu. Brane se administrativna središta kao što je Moskva i Sankt Peterburg.
Ojačane su obrane od napada iz zraka ruskih zrakoplovnih baza te važnih industrijskih objekata. Pred početak rata Vojska Ruske Federacije raspolagala je s oko 110 primjeraka ovog sustava. Samo za obranu industrijskih postrojenja alocirano je 50 sustava Pantsir-S1. Ostatak se vjerojatno koristi za neposrednu obranu PZO sustava velikog dometa S-300/ 400.
Očito je što Ukrajinci namjeravaju
Osnovni cilj neutralizacije neprijateljske protuzračne obrane jest stvaranje uvjeta za uspješno djelovanja iz zraka po objektima u dubini neprijatelja. Također, kod takvih operacija nastoje se izraziti težište djelovanja prema nekom strateškom cilju. U sadašnjim okolnostima prva asocijacija mogućeg strategijskog cilja pada na Kerčki most, ključni infrastrukturni objekt koji povezuje Krim sa Krasnodarskom oblasti u Ruskoj Federaciji.
Postoje mnogi razlozi za i protiv udara po Kerčkom mostu. Naime, ukrajinska vojska raspolaže s ograničenim brojem ubojnih sredstava, odnosu lansirnih platformi, kojima bi uspješno mogla uništiti most ili ga onesposobiti za duži period. Za rušenje objekata kao što je armirano-betonski most potrebna je daleko veća razorna moć pojedinačnog projektila ili višestruki, kirurški precizna pogađanja u isto mjesto.
ATACMS ne može razoriti Kerčki most
Britansko-francuski krstareći projektil „Storm Shadow“ pokazao se izuzetno učinkovitim protiv plovila Crnomorske flote. No, bojeva glava mase 450 kilograma ne može srušiti most jednim pogotkom. Učinkovito djelovanje moglo bi se postići djelovanjem većeg broja projektila na kritičnu točku mosta. Uz to, Ukrajinske zračne snage raspolažu s najviše 12 aviona Su-24 adaptiranih za lansiranje projektila „Storm Shadow“. Broj operativno spremnijih aviona znatno je manji.
Prema dostupnim informacijama, Ukrajina raspolaže projektilima ATACMS s kasetnom bojevom glavnom, potpuno neprikladnom za napade na tvrde objekte. I kad bi imali raketa s razornom bojevom glavom, masa od svega 214 kilograma ne može trajno onesposobiti most.
Napad avionima bio bi vrlo opasan
Komplet za planirajuće bombe povećanog dometa, JDAM-ER, koje su Ukrajinci dobili od Amerikanaca, znatno povećava izglede za rušenje objekata kao što je Kerčki most. Do sada je registrirana upotreba JDAM-ER kompleta s bombama kalibra 225 kilograma. Bombe Mk-84 , kalibra 900 kilograma, opremljene JDAM-ER kompletima, bile bi mnogo prikladnije. Međutim, kako bi došli u poziciju za uspješno lansiranje planirajućih bombi na Kerčki most, ukrajinski avioni morali bi prodrijeti preko 250 kilometara iza neprijateljskih linija.
To je zračni prostor gdje još uvijek gospodari ruska lovačka avijacija. Naime, i pored neutralizacije zemaljskog PZO-a, stalna prijetnja je neprijateljska lovačka avijacija koja slobodno operira iznad teritorija pod kontrolom Moskve. Ukrajinci nemaju lovačke zrakoplove, a niti rakete kojima bi se mogli suprotstaviti ruskim avionima Suhoj Su-35 ili MiG-31. Iz tih razloga, operacija udara planirajućim bombama bila bi visokorizična, s malim izgledima za uspjeh.
Priprema se teren za F-16?
Neutralizacija neposrednog PZO-a oko Kerčkog mosta bila bi konačna potvrda da je to planirani objekata djelovanja ukrajinskih snaga. Za neutralizaciju ruske protuzračne obrane na Krimu, ukrajinski izvori navode potrebu upotrebe još 30 raketa MGM-140 ATACMS. Kako Ukrajinci često znaju iznenaditi po mjestu, vremenu i načinu borbenog djelovanja, prave namjere još su uvijek skrivene. Ne treba isključiti mogućnost da su operacije neutralizacije ruske PZO pripremna faza za upotrebu F-16 MLU čiji se dolazak uskoro očekuje u Ukrajini.
Izvještaji s fronta ukazuju na upotrebu raketa MGM-140 ATACMS i protiv ciljeva kopnene vojske. Internetom kruže snimke ukrajinskog napada na poligon ruske vojske na sjeveroistoku Luhanske oblasti, preko 80 kilometara od linije fronta. Udar s četiri projektila, od koji jedan nije eksplodirao, navodno je likvidirao oko 100 ruskih soldata na obuci. Korišteno je smrtonosno kasetno streljivo, vjerojatno model rakete M39 Block I, koji je vojska Sjedinjenih Država otpisala i povukla iz naoružanja.
Ukrajinci troše zastarjelo streljivo
Ovaj tip rakete ima domet do 165 kilometra i bojevu glavu punjenu s 950 bombica M74. Za navođenje koristi samo inercijalni navigacijski sustava što ga čini manje preciznim u odnosu na novije varijante koje se, u vođenju k cilju, pomažu i satelitskim signalima s GPS-a.
Upotreba četiriju projektila od koji svaki vrijedi preko milijun dolara protiv grupe od stotinjak ruskih vojnika krajnje je neracionalan utrošak sredstava. To je jedan od razloga koji sugeriraju da se radi o ispucavanja otpisanog streljiva, dok se ono novije koristi za udare po visokovrijednim ciljevima.
SAD ima rakete za Himars dometa 500 km
Taktički balistički projektili MGM-140 ATACMS ispaljuju se iz lansera M142 HIMARS i M270 MLRS. Ukrajini je isporučeno ukupno 16 M270 MLRS i 39 M142 HIMARS lansera od koji je oko 36 operativno. Dakle, prema raspoloživom broju lansera, Ukrajina u jednom salvu može lansirati 68 taktičkih balistički projektila. Potvrđena je isporuka Kijevu preko 100 balističkih projektila zemlja-zemlja ovoga tipa.
U jednom danu zabilježeno je između 12 i 15 lansiranja, što za Ukrajinu predstavlja neuobičajeno velik angažman ovog tipa naoružanja. Za sada je viđena uporaba raketa s kasetnom bojevom glavom. Prema nekim procjenama, Sjedinjene Države raspolažu s oko 1100 komada projektila tipa M39 i M39A1 u originalnoj konfiguraciji. To su rakete koje se povlači iz naoružanja jer su Sjedinjene Države otpočele proizvodnju nasljednika ATACMS raketa poznatih pod nazivom „Precision Strike Missile“ ili skraćeno PrSM. Nova generacija američkog taktičkog raketnog streljiva ima domet do 500 kilometara.
ATACMS neće biti dovoljan
Prema izjavi šefa odjela za nabavu američke vojske, Douga Busha, proizvodni kapaciteti balističkih projektila ATACMS dostigli su potrebnu razinu, tako da njihova isporuka Ukrajini neće smanjivati zalihe Pentagona. Zbog toga se može očekivati kontinuirana opskrba Ukrajine taktičkim balističkim projektilima.
Britanci se više ne protive upotrebi svog dalekometnog naoružanja po objektima na teritoriju Ruske Federacije. No, izgleda da Amerikanci još uvijek ograničavaju primjenu svoga streljiva i naoružanja samo unutar međunarodno priznatih granica Ukrajine.
Borbena primjena projektila ATACMS znatno će povećati udarnu moć i radijus djelovanja ukrajinske raketne artiljerije. Izravno je ugrožena operativna dubina ruskih snaga i pripadajući komunikacijski pravci. Ipak, to je samo jedan od kamenčića koji bi mogao pomoći stabilizaciji ukrajinske obrane. Kijev mora uložiti još dosta napora kako bi zaustavio ruske prodore.