“Zapisala sam se za cijepljenje protiv korone! Za dva tjedna. Ne mogu vjerovati da će se ovo zbilja dogoditi. To je to, početak kraja. Jesmo li dočekali da završi više ovaj jebeni beskrajni dan?” Poznanica koja mi je poslala tu poruku spada u novu i nepoznatu, ali sve brojniju grupu Amerikanaca – optimiste. Ljude koji su iznenada shvatili da je normalan život ipak moguć, ne u apstraktnoj budućnosti, nego ovog ljeta, najesen, najkasnije do kraja godine.
Zemlja koja je u pandemiji izgubila najviše – pola milijuna ljudi! – počinje se vraćati u normalu nakon dugih 12 mjeseci javnozdravstvene katastrofe, a zapravo nakon četiri još duže godine neprestane drame pod Donaldom Trumpom. Sve loše u to doba dolazilo je preko mjere: previše tvitova, previše hospitalizacija, previše umrlih, previše kaosa. Već sam odlazak bivšeg predsjednika iz Bijele kuće i blokada njegova računa na Twitteru značajno su pročistili zrak, a onda su došle i neke sadržajno dobre vijesti.
Amerikanci su dobili priliku odahnuti
Problemi koji su zemlju gušili posljednjih godinu dana nisu riješeni – ni pandemija, ni sudbina Trumpa i republikanaca, ni strukturalni rasizam, ni ekonomska kriza. Krenulo je, međutim, nabolje; rat protiv virusa i pumpanje ekonomije već imaju i neke senzacionalne rezultate.
Možda najvažnije, Amerikanci su dobili priliku odahnuti, ponovno živjeti u dosadnoj zemlji bez neprestanog iščekivanja novog ispada u Bijeloj kući, nove bujice laži i uvreda. Prijateljica koja se veseli skorom cijepljenju ovako mi je to sažela: “Konačno se ponovno mogu za vikend potpuno isključiti i onda u ponedjeljak shvatiti da nisam ništa propustila. U zadnje četiri godine nije bilo takvog vikenda!”
Nova vlast nije samo donijela predah od luđaštva, nego je i ponovno počela vladati – Trump je predsjednikovao tako što je neprestano gledao televiziju, tvitao sulude stvari, vrijeđao i napadao svakoga tko mu se nije svidio, beskonačno hvalio sebe i onda gledao što o tome javlja televizija, pa o tome tvitao i tako u krug – bez puno zakonodavnog ili praktičnog političkog sadržaja. Ako nisu bile upotrebljive u “ratu nas protiv njih”, njega politike ni najmanje nisu zanimale.
Paket reformi neviđen još od Lyndona Johnsona
Novi tip u Bijeloj kući odlučio je biti potpuno suprotan od prethodnika. Vodeći se geslom “Nikad nemoj dopustiti da ti kriza propadne”, administracija Joea Bidena iskoristila je tragične okolnosti pandemije i ekonomskog zastoja, vjenčala ih sa sretnim okolnostima demokratske većine u Zastupničkom domu i Senatu te donijela paket reformi kakav Amerika nije vidjela još od 1960-ih i Lyndona Johnsona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nevjerojatno opsežan niz temeljitih društvenih promjena, od dječjeg doplatka preko pojeftinjenja zdravstvenog osiguranja od naknada za čuvanje djece i keša za one koji ne mogu platiti kredit ili stanarinu – sve to sjedi u paketu pomoći vrijednom 1,9 bilijuna dolara, upravo prihvaćenom u Kongresu.
Bit će to najvažniji zakonodavni uspjeh Bidena u prve dvije godine, a možda i u sve četiri. Ove će reforme transformirati američko društvo i približiti ga europskom standardu socijalne države. Sve su donesene kao privremena pomoć u krizi, na godinu ili dvije. No, Biden je pokrenuo mehanizam koji je teško zaustaviti: jednom kad država građanima počne jamčiti neku uslugu, nju je gotovo nemoguće opozvati.
Već nakon 50 dana prebacili normu cijepljenja
Biden je obećao i da će u prvih sto dana cijepiti stotinu milijuna Amerikanaca – već nakon pedeset dana prebacili su normu – do jučer je obavljen 101 milijun cijepljenja. Srušen je i dnevni rekord – u petak je cjepivo dobilo 2,9 milijuna ljudi; od toga, četvrt milijuna novo, praktičnije cjepivo Johnson & Johnson. Potpuno je cijepljeno (s dva Pfeizerova/Modernina ili jednim J&J-evim cjepivom) nešto više od 10 posto Amerikanaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To su dobre vijesti, kad se sjetite košmara s početkom cijepljenja pod Trumpom – ne tako davno, krajem prosinca i u siječnju – kad su milijuni doza tjednima sjedili u skladištima jer farmaceutima nitko nije javljao kamo da ih šalju. Pokazalo se – tko bi rekao! – da cijepljenje ide puno brže kad vlada ima plan, a ne čeka da se tako kompleksna stvar riješi sama od sebe, osmozom.
Broj novih slučajeva, hospitalizacija i smrtnih slučajeva u padu je već nekoliko tjedana. Amerika je pregurala “peak death”, vrhunac blagdanskog vala zaraze i najgori dan od početka pandemije: u jednom danu, 12. veljače, umrlo je 5463 ljudi; ukupni broj preminulih prešao je pola milijuna. No, potom su se stvari počele popravljati. Opsežno cijepljenje starijih i po umirovljeničkim domovima skresalo je smrtne slučajeve u najugroženijoj populaciji.
Dojučerašnji konkurenti pomažu u proizvodnji cjepiva
Profunkcionirala je i opskrba cjepivom, pa se u sportskim dvoranama, aerodromskim hangarima i sličnim objektima otvaraju centri za masovno cijepljenje. Amerikanci se mahom cijepe vrlo američki: sjedeći za volanom u autu, spuštenog prozora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Masovne vakcinacije moguće su jer je Bijela kuća pospješila proizvodnju cjepiva – u nevjerojatnom dealu koji je postigao Bidenov tim, konkurentska farmaceutska korporacija Merck, koja nije uspjela razviti svoje cjepivo, pristala je prenamijeniti svoje pogone i u njima proizvoditi cjepivo Johnsona & Johnsona. To je toliko nevjerojatna vijest – i veliki politički uspjeh – otprilike kao da uspijete nagovoriti Pepsi da u svojoj tvornici pristane proizvoditi Coca Colu.
Do početka ljeta svi Amerikanci bi mogli biti cijepljeni
Biden je najavio da će od 1. svibnja svatko moći dobiti cjepivo, što znači da bi dotad bili cijepljeni svi iz prve i druge grupe. Bijela kuća će ovlastiti zubare i veterinare da cijepe građane kako bi ubrzala postupak. Očekivanje je da bi do početka ljeta svi Amerikanci mogli biti cijepljeni – Biden je to najavio kao plan da ove godine ponovno proslave Dan nezavisnosti 4. srpnja na tradicionalan način, roštiljem i druženjem s prijateljima i susjedima.
Opet, ovo su planovi i očekivanja koja izgledaju realno, ili barem izvedivo, za razliku od prošlog tipa i njegovih najava da će “virus nestati sam od sebe”, da će “sve biti gotovo do Uskrsa 2020.”, da smo “na samom kraju” (u rujnu prošle godine) i bezbroj sličnih praznih riječi iza kojih nije stajalo ni znanje ni akcija, samo blebetanje dok ljudi umiru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bake i djedovi opet grle unučad
Pristojan udio cijepljenih i sve manje zaraženih i umrlih pokrenuli su domino efekt oprezno dobrih vijesti, pa su objavljene nove preporuke o tome što smiju raditi potpuno cijepljeni – recimo družiti se međusobno ili s ljudima niskog rizika. Iza te preporuke krije se prilika za kišu suza radosnica, jer ona u prijevodu znači da cijepljene bake i djedovi ponovno smiju zagrliti svoju unučad, nakon preduge godine dana.
Paket pomoći koji je Kongres prihvatio ovog tjedna dotaknut će potrebe doslovno svakog Amerikanca iz radničkog i srednjeg sloja te svaki aspekt ekonomije, obrazovanja i zdravstva. Najatraktivniji benefit je ček od 1400 dolara koji će dobiti deseci milijuna građana koji zarađuju do 75.000 dolara godišnje – to uključuje dobar dio srednje klase, ne samo siromašne.
Ukupni iznos paketa je vrtoglavih 1,9 bilijuna – za dlaku manje nego prvi paket od 2 bilijuna, usvojen prije godinu dana, ali značajno više od drugog paketa od 900 milijardi dolara, koji je donesen na samom kraju 2020. Kad se to zbroji s nekim drugim intervencijama prošle godine, američka je vlast – Trumpova i Bidenova – na pomoć za koronavirus potrošila oko 6 bilijuna dolara, ili 28 posto BDP-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ekonomski iskorak u uzbudljivu fazu
Politički, demokrati su ovime zacementirali ono što je republikanska vlada započela, a to je raskid s praksom dugom barem četiri desetljeća, još od vremena Ronalda Reagana, po kojoj se Kongres i administracija nisu petljali u kreiranje makroekonomskih uvjeta nego su to prepuštali centralnoj banci. Tako je zdravlje ekonomije ovisilo o monetarnim mjerama, a ne o fiskalnima.
Dapače, političkom sferom je vladala ortodoksija po kojoj su deficit i dug apsolutno neprihvatljivi načini financiranja ekonomske ekspanzije. Iako su predsjednici legendarno dobivali ili gubili izbore ovisno o stanju ekonomije, stanje ekonomije ovisilo je o uspješnosti grupe načelno dobronamjernih prosvijećenih birokrata u centralnoj banci, koji nikome nisu odgovarali na izborima.
To se počelo mijenjati i prije Bidena, ali s njegovim ambicioznim planovima za ponovnu izgradnju ekonomije još jače nego što je bila pod Trumpom, i hitnosti situacije u pandemiji, Amerika je zakoračila u uzbudljivu novu fazu u kojoj će ekonomski rast (ili pad) biti rezultat fiskalnih mjera, a vlast se neće bojati tiskanja novca i deficita pod nevjerojatno povoljnim kamatama – svega onoga što je Fed radio pod Benom Bernankeom, Janet Yellen i Jayom Powellom – ali to sad neće raditi centralna banka, nego Kongres.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poučak iz zadnje krize i nedovoljno hrabre politike
Biden uporno ponavlja da je robusni plan pomoći od 1,9 bilijuna rezultat ne samo potreba, nego i iskustva i vlastitih grešaka iz posljednje krize. Pod pritiskom republikanaca, tadašnji predsjednik Barack Obama pristao je na skromni paket pomoći u Velikoj recesiji 2009. godine – 800 milijardi, što je bilo dovoljno da spasi financijski sektor, autoindustriju i izvuče ekonomiju s ruba ponora, ali nedovoljno ambiciozno da inducira ozbiljan rast. Zato je Obama predsjedao ekonomijom koja je u razvoju kasnila barem godinu dana ili dvije u odnosu na ono gdje je mogla biti.
Poučak iz zadnje krize, gdje je i sam sudjelovao u nedovoljno hrabroj politici, Biden je sad primijenio na novu krizu: treba ići brzo i treba ići na veliko. Bolje je na krizu baciti više novca pa kasnije žaliti za izgubljenim, nego premalo novca pa nikad ne dočekati rezultat. To je drugim riječima značilo da “kompromisni” prijedlog grupe republikanaca o paketu pomoći od 600 milijardi nije imao nikakve šanse.
Reakcije na Bidenov paket
Bidenov paket pomoći nevjerojatno je popularan – podržava ga više od 70 posto Amerikanaca – pa je time bizarnija situacija u koju su se doveli republikanski članovi Kongresa. Paket pomoći donesen je samo glasovima demokrata, bez ijednog republikanca. No, to ne smeta nekim članovima Kongresa da se na Twitteru hvale njegovim odredbama: senator iz Mississippija Roger Wicker tvitao je da je u novom paketu za vlasnike restorana osigurano 29 milijardi dolara pomoći, računajući da će mu to donijeti simpatije malih poduzetnika iz njegove države.
Nigdje nije rekao da 29 milijardi dolazi iz paketa, pri čijem donošenju je on glasao “protiv”, kao i svi drugi republikanci. Pokazuje se da glasanje protiv popularnog paketa pomoći u nevolji – i generalno, glasanje protiv zakona koji doslovno dijeli novac građanima – nije najpametnija izborna strategija.
Koliko je paket pomoći prevažan cijelim sektorima američke ekonomije, svjedoči primjer American Airlinesa. Dan nakon što je izglasan, uprava avioprijevoznika poslala je dopis 13.000 radnika koje je prošlog mjeseca bila stavila na poček. “S ovom odlukom Kongresa, sretni smo da vas možemo obavijestiti kako su obavijesti o počeku poništene – možete ih doslovno poderati!”, napisala je kompanija svojim radnicima.
Mi nisamo imali potrese, ali vi niste imali državni udar
Život se u Americi ozbiljno počeo popravljati. Zahvaljujući cjepivu, pandemiji se vidi kraj. Zahvaljujući biračima, Trump je zamijenjen predsjednikom koji zbilja želi raditi taj posao. Zahvaljujući snazi demokratskih institucija, pokušaj puča nije uspio. Zahvaljujući ekonomskoj pomoći, mnogi će u krizi lakše spojiti kraj s krajem. Zahvaljujući dubinskim reformama koje je Bidenov tim provukao u tom paketu, mnoge obitelji lakše će živjeti idućih godina, a na politici će biti sve veći pritisak da benefite iz izvanredne situacije produlji i u normalno doba.
Bila je ovo najgora i najnevjerojatnija godina u suvremenoj američkoj povijesti – mi ovdje nismo imali potrese, ali vi tamo niste imali državni udar. No, stiglo je i vrijeme za dobre vijesti. Optimističnim Amerikancima, koji su počeli shvaćati da postoji život i nakon korone, i sam ću se pridružiti kad idućeg tjedna primim drugu dozu cjepiva i ponovno počnem živjeti “normalno” – družiti se s prijateljima i u zatvorenom prostoru, ne samo u parku; s maskom, ali bez neprestanog straha od zaraze.
Kako će izgledati povratak u normalu? Usporedba s pandemijom od prije stotinu godina sasvim je dobra radna verzija: nakon Prvog svjetskog rata i španjolske gripe koji su odnijeli desetke milijuna života, želja za uživanjem u životu pretvorila je dolazeću dekadu u slavne “Roaring Twenties”, “Lude dvadesete”. Na izlasku iz pandemije i na početku istoimenog desetljeća, 2020-e bi se mogle pretvoriti u reprizu 1920-ih, ovog puta bez prohibicije i, nadajmo se, bez sloma burze na kraju.
Ljudi se masovno cijepe, ekonomija se budi. Moj život u novoj Americi, zemlji u koju se vratio optimizam
Đivo Đurović, dok čeka svoju drugu dozu cjepiva, piše o atmosferi koja trenutno vlada na američkim ulicama
Zemlja koja je u pandemiji izgubila najviše – pola milijuna ljudi! – počinje se vraćati u normalu nakon dugih 12 mjeseci javnozdravstvene katastrofe, a zapravo nakon četiri još duže godine neprestane drame pod Donaldom Trumpom
“Zapisala sam se za cijepljenje protiv korone! Za dva tjedna. Ne mogu vjerovati da će se ovo zbilja dogoditi. To je to, početak kraja. Jesmo li dočekali da završi više ovaj jebeni beskrajni dan?” Poznanica koja mi je poslala tu poruku spada u novu i nepoznatu, ali sve brojniju grupu Amerikanaca – optimiste. Ljude koji su iznenada shvatili da je normalan život ipak moguć, ne u apstraktnoj budućnosti, nego ovog ljeta, najesen, najkasnije do kraja godine.
Zemlja koja je u pandemiji izgubila najviše – pola milijuna ljudi! – počinje se vraćati u normalu nakon dugih 12 mjeseci javnozdravstvene katastrofe, a zapravo nakon četiri još duže godine neprestane drame pod Donaldom Trumpom. Sve loše u to doba dolazilo je preko mjere: previše tvitova, previše hospitalizacija, previše umrlih, previše kaosa. Već sam odlazak bivšeg predsjednika iz Bijele kuće i blokada njegova računa na Twitteru značajno su pročistili zrak, a onda su došle i neke sadržajno dobre vijesti.
Amerikanci su dobili priliku odahnuti
Problemi koji su zemlju gušili posljednjih godinu dana nisu riješeni – ni pandemija, ni sudbina Trumpa i republikanaca, ni strukturalni rasizam, ni ekonomska kriza. Krenulo je, međutim, nabolje; rat protiv virusa i pumpanje ekonomije već imaju i neke senzacionalne rezultate.
Možda najvažnije, Amerikanci su dobili priliku odahnuti, ponovno živjeti u dosadnoj zemlji bez neprestanog iščekivanja novog ispada u Bijeloj kući, nove bujice laži i uvreda. Prijateljica koja se veseli skorom cijepljenju ovako mi je to sažela: “Konačno se ponovno mogu za vikend potpuno isključiti i onda u ponedjeljak shvatiti da nisam ništa propustila. U zadnje četiri godine nije bilo takvog vikenda!”
Nova vlast nije samo donijela predah od luđaštva, nego je i ponovno počela vladati – Trump je predsjednikovao tako što je neprestano gledao televiziju, tvitao sulude stvari, vrijeđao i napadao svakoga tko mu se nije svidio, beskonačno hvalio sebe i onda gledao što o tome javlja televizija, pa o tome tvitao i tako u krug – bez puno zakonodavnog ili praktičnog političkog sadržaja. Ako nisu bile upotrebljive u “ratu nas protiv njih”, njega politike ni najmanje nisu zanimale.
Paket reformi neviđen još od Lyndona Johnsona
Novi tip u Bijeloj kući odlučio je biti potpuno suprotan od prethodnika. Vodeći se geslom “Nikad nemoj dopustiti da ti kriza propadne”, administracija Joea Bidena iskoristila je tragične okolnosti pandemije i ekonomskog zastoja, vjenčala ih sa sretnim okolnostima demokratske većine u Zastupničkom domu i Senatu te donijela paket reformi kakav Amerika nije vidjela još od 1960-ih i Lyndona Johnsona.
Nevjerojatno opsežan niz temeljitih društvenih promjena, od dječjeg doplatka preko pojeftinjenja zdravstvenog osiguranja od naknada za čuvanje djece i keša za one koji ne mogu platiti kredit ili stanarinu – sve to sjedi u paketu pomoći vrijednom 1,9 bilijuna dolara, upravo prihvaćenom u Kongresu.
Bit će to najvažniji zakonodavni uspjeh Bidena u prve dvije godine, a možda i u sve četiri. Ove će reforme transformirati američko društvo i približiti ga europskom standardu socijalne države. Sve su donesene kao privremena pomoć u krizi, na godinu ili dvije. No, Biden je pokrenuo mehanizam koji je teško zaustaviti: jednom kad država građanima počne jamčiti neku uslugu, nju je gotovo nemoguće opozvati.
Već nakon 50 dana prebacili normu cijepljenja
Biden je obećao i da će u prvih sto dana cijepiti stotinu milijuna Amerikanaca – već nakon pedeset dana prebacili su normu – do jučer je obavljen 101 milijun cijepljenja. Srušen je i dnevni rekord – u petak je cjepivo dobilo 2,9 milijuna ljudi; od toga, četvrt milijuna novo, praktičnije cjepivo Johnson & Johnson. Potpuno je cijepljeno (s dva Pfeizerova/Modernina ili jednim J&J-evim cjepivom) nešto više od 10 posto Amerikanaca.
To su dobre vijesti, kad se sjetite košmara s početkom cijepljenja pod Trumpom – ne tako davno, krajem prosinca i u siječnju – kad su milijuni doza tjednima sjedili u skladištima jer farmaceutima nitko nije javljao kamo da ih šalju. Pokazalo se – tko bi rekao! – da cijepljenje ide puno brže kad vlada ima plan, a ne čeka da se tako kompleksna stvar riješi sama od sebe, osmozom.
Broj novih slučajeva, hospitalizacija i smrtnih slučajeva u padu je već nekoliko tjedana. Amerika je pregurala “peak death”, vrhunac blagdanskog vala zaraze i najgori dan od početka pandemije: u jednom danu, 12. veljače, umrlo je 5463 ljudi; ukupni broj preminulih prešao je pola milijuna. No, potom su se stvari počele popravljati. Opsežno cijepljenje starijih i po umirovljeničkim domovima skresalo je smrtne slučajeve u najugroženijoj populaciji.
Dojučerašnji konkurenti pomažu u proizvodnji cjepiva
Profunkcionirala je i opskrba cjepivom, pa se u sportskim dvoranama, aerodromskim hangarima i sličnim objektima otvaraju centri za masovno cijepljenje. Amerikanci se mahom cijepe vrlo američki: sjedeći za volanom u autu, spuštenog prozora.
Masovne vakcinacije moguće su jer je Bijela kuća pospješila proizvodnju cjepiva – u nevjerojatnom dealu koji je postigao Bidenov tim, konkurentska farmaceutska korporacija Merck, koja nije uspjela razviti svoje cjepivo, pristala je prenamijeniti svoje pogone i u njima proizvoditi cjepivo Johnsona & Johnsona. To je toliko nevjerojatna vijest – i veliki politički uspjeh – otprilike kao da uspijete nagovoriti Pepsi da u svojoj tvornici pristane proizvoditi Coca Colu.
Do početka ljeta svi Amerikanci bi mogli biti cijepljeni
Biden je najavio da će od 1. svibnja svatko moći dobiti cjepivo, što znači da bi dotad bili cijepljeni svi iz prve i druge grupe. Bijela kuća će ovlastiti zubare i veterinare da cijepe građane kako bi ubrzala postupak. Očekivanje je da bi do početka ljeta svi Amerikanci mogli biti cijepljeni – Biden je to najavio kao plan da ove godine ponovno proslave Dan nezavisnosti 4. srpnja na tradicionalan način, roštiljem i druženjem s prijateljima i susjedima.
Opet, ovo su planovi i očekivanja koja izgledaju realno, ili barem izvedivo, za razliku od prošlog tipa i njegovih najava da će “virus nestati sam od sebe”, da će “sve biti gotovo do Uskrsa 2020.”, da smo “na samom kraju” (u rujnu prošle godine) i bezbroj sličnih praznih riječi iza kojih nije stajalo ni znanje ni akcija, samo blebetanje dok ljudi umiru.
Bake i djedovi opet grle unučad
Pristojan udio cijepljenih i sve manje zaraženih i umrlih pokrenuli su domino efekt oprezno dobrih vijesti, pa su objavljene nove preporuke o tome što smiju raditi potpuno cijepljeni – recimo družiti se međusobno ili s ljudima niskog rizika. Iza te preporuke krije se prilika za kišu suza radosnica, jer ona u prijevodu znači da cijepljene bake i djedovi ponovno smiju zagrliti svoju unučad, nakon preduge godine dana.
Paket pomoći koji je Kongres prihvatio ovog tjedna dotaknut će potrebe doslovno svakog Amerikanca iz radničkog i srednjeg sloja te svaki aspekt ekonomije, obrazovanja i zdravstva. Najatraktivniji benefit je ček od 1400 dolara koji će dobiti deseci milijuna građana koji zarađuju do 75.000 dolara godišnje – to uključuje dobar dio srednje klase, ne samo siromašne.
Ukupni iznos paketa je vrtoglavih 1,9 bilijuna – za dlaku manje nego prvi paket od 2 bilijuna, usvojen prije godinu dana, ali značajno više od drugog paketa od 900 milijardi dolara, koji je donesen na samom kraju 2020. Kad se to zbroji s nekim drugim intervencijama prošle godine, američka je vlast – Trumpova i Bidenova – na pomoć za koronavirus potrošila oko 6 bilijuna dolara, ili 28 posto BDP-a.
Ekonomski iskorak u uzbudljivu fazu
Politički, demokrati su ovime zacementirali ono što je republikanska vlada započela, a to je raskid s praksom dugom barem četiri desetljeća, još od vremena Ronalda Reagana, po kojoj se Kongres i administracija nisu petljali u kreiranje makroekonomskih uvjeta nego su to prepuštali centralnoj banci. Tako je zdravlje ekonomije ovisilo o monetarnim mjerama, a ne o fiskalnima.
Dapače, političkom sferom je vladala ortodoksija po kojoj su deficit i dug apsolutno neprihvatljivi načini financiranja ekonomske ekspanzije. Iako su predsjednici legendarno dobivali ili gubili izbore ovisno o stanju ekonomije, stanje ekonomije ovisilo je o uspješnosti grupe načelno dobronamjernih prosvijećenih birokrata u centralnoj banci, koji nikome nisu odgovarali na izborima.
To se počelo mijenjati i prije Bidena, ali s njegovim ambicioznim planovima za ponovnu izgradnju ekonomije još jače nego što je bila pod Trumpom, i hitnosti situacije u pandemiji, Amerika je zakoračila u uzbudljivu novu fazu u kojoj će ekonomski rast (ili pad) biti rezultat fiskalnih mjera, a vlast se neće bojati tiskanja novca i deficita pod nevjerojatno povoljnim kamatama – svega onoga što je Fed radio pod Benom Bernankeom, Janet Yellen i Jayom Powellom – ali to sad neće raditi centralna banka, nego Kongres.
Poučak iz zadnje krize i nedovoljno hrabre politike
Biden uporno ponavlja da je robusni plan pomoći od 1,9 bilijuna rezultat ne samo potreba, nego i iskustva i vlastitih grešaka iz posljednje krize. Pod pritiskom republikanaca, tadašnji predsjednik Barack Obama pristao je na skromni paket pomoći u Velikoj recesiji 2009. godine – 800 milijardi, što je bilo dovoljno da spasi financijski sektor, autoindustriju i izvuče ekonomiju s ruba ponora, ali nedovoljno ambiciozno da inducira ozbiljan rast. Zato je Obama predsjedao ekonomijom koja je u razvoju kasnila barem godinu dana ili dvije u odnosu na ono gdje je mogla biti.
Poučak iz zadnje krize, gdje je i sam sudjelovao u nedovoljno hrabroj politici, Biden je sad primijenio na novu krizu: treba ići brzo i treba ići na veliko. Bolje je na krizu baciti više novca pa kasnije žaliti za izgubljenim, nego premalo novca pa nikad ne dočekati rezultat. To je drugim riječima značilo da “kompromisni” prijedlog grupe republikanaca o paketu pomoći od 600 milijardi nije imao nikakve šanse.
Reakcije na Bidenov paket
Bidenov paket pomoći nevjerojatno je popularan – podržava ga više od 70 posto Amerikanaca – pa je time bizarnija situacija u koju su se doveli republikanski članovi Kongresa. Paket pomoći donesen je samo glasovima demokrata, bez ijednog republikanca. No, to ne smeta nekim članovima Kongresa da se na Twitteru hvale njegovim odredbama: senator iz Mississippija Roger Wicker tvitao je da je u novom paketu za vlasnike restorana osigurano 29 milijardi dolara pomoći, računajući da će mu to donijeti simpatije malih poduzetnika iz njegove države.
Nigdje nije rekao da 29 milijardi dolazi iz paketa, pri čijem donošenju je on glasao “protiv”, kao i svi drugi republikanci. Pokazuje se da glasanje protiv popularnog paketa pomoći u nevolji – i generalno, glasanje protiv zakona koji doslovno dijeli novac građanima – nije najpametnija izborna strategija.
Koliko je paket pomoći prevažan cijelim sektorima američke ekonomije, svjedoči primjer American Airlinesa. Dan nakon što je izglasan, uprava avioprijevoznika poslala je dopis 13.000 radnika koje je prošlog mjeseca bila stavila na poček. “S ovom odlukom Kongresa, sretni smo da vas možemo obavijestiti kako su obavijesti o počeku poništene – možete ih doslovno poderati!”, napisala je kompanija svojim radnicima.
Mi nisamo imali potrese, ali vi niste imali državni udar
Život se u Americi ozbiljno počeo popravljati. Zahvaljujući cjepivu, pandemiji se vidi kraj. Zahvaljujući biračima, Trump je zamijenjen predsjednikom koji zbilja želi raditi taj posao. Zahvaljujući snazi demokratskih institucija, pokušaj puča nije uspio. Zahvaljujući ekonomskoj pomoći, mnogi će u krizi lakše spojiti kraj s krajem. Zahvaljujući dubinskim reformama koje je Bidenov tim provukao u tom paketu, mnoge obitelji lakše će živjeti idućih godina, a na politici će biti sve veći pritisak da benefite iz izvanredne situacije produlji i u normalno doba.
Bila je ovo najgora i najnevjerojatnija godina u suvremenoj američkoj povijesti – mi ovdje nismo imali potrese, ali vi tamo niste imali državni udar. No, stiglo je i vrijeme za dobre vijesti. Optimističnim Amerikancima, koji su počeli shvaćati da postoji život i nakon korone, i sam ću se pridružiti kad idućeg tjedna primim drugu dozu cjepiva i ponovno počnem živjeti “normalno” – družiti se s prijateljima i u zatvorenom prostoru, ne samo u parku; s maskom, ali bez neprestanog straha od zaraze.
Kako će izgledati povratak u normalu? Usporedba s pandemijom od prije stotinu godina sasvim je dobra radna verzija: nakon Prvog svjetskog rata i španjolske gripe koji su odnijeli desetke milijuna života, želja za uživanjem u životu pretvorila je dolazeću dekadu u slavne “Roaring Twenties”, “Lude dvadesete”. Na izlasku iz pandemije i na početku istoimenog desetljeća, 2020-e bi se mogle pretvoriti u reprizu 1920-ih, ovog puta bez prohibicije i, nadajmo se, bez sloma burze na kraju.