Nekad je nužno odabrati stranu

Malo što je tako skandalozno kao Košićevo izjednačavanje filma i seksualnog napada na dijete

Sisački samuraj ne vidi, ili još gore, pravi se da ne vidi biblijske razmjere različitosti slobode od zločina

FOTO: Pixsell

Naravno da je pitanje erotskih filmova i pornografije pitanje osobne slobode. A da je pedofilija - i njeno potencijalno skrivanje - zločin. Ta dva pojma, slobode i zločina, dakle kršenja tuđe slobode, su različita u, nije valjda pretjerana usporedba - biblijskim razmjerima

Činjenice su brutalne i brutalno jasne. Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 14 mjeseci nije prijavio svećenika iz Sotina, osumnjičenog za seksualno zlostavljanje djece. Nije ga maknuo iz župe. Nije ga umirovio, iako je ovaj za to imao uvjete.

Tek nakon 14 mjeseci, pritisak je postao prevelik i prijava je otišla Državnom odvjetništvu. Svećenik je umirovljen tek nakon što je podignuta i optužnica. Koja ga je teretila za zlostavljanje petero djece.

Žestok poput mača

Pa ipak, ne samo da Hranić ne misli da je nešto krivo napravio, nego za to očito ima i podršku među svojim kolegama. Barem ako se pita sisačkog biskupa Vladu Košića. Onog koji kaže da je protiv pedofilije u crkvenim redovima žestok poput mača, ali u postupanju nadbiskupa Hranića, eto, ne vidi ništa sporno.

Vidi zato na drugoj strani. Naravno, u medijima. Te nisu prenijeli, odnosno “nekako su preskočili” sve što je Hranić oko ovog slučaja poduzimao, te ne mogu oni biti protiv pedofilije biti onoliko “kao što smo mi, ljudi Crkve”.

Čuvanje leđa u džungli

I onda izvlači svoj mač za ključni udarac: “Mediji koji propagiraju pornografiju i ne znam kakve erotske filmove, sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u crkvi smo kao neki pedofili, skrivači zlostavljača”, pjeni se biskup pravednički, praktički optužujući medije za namjerno podrivanje ugleda Crkve kao institucije. “Potpuno je izokrenuta percepcija koja se nameće, a potpuno je netočna”, finišira Košić, rutiniranim pokretom vraćajući mač u korice, kao čovjek koji je izrekao konačno istinu i tronuto gleda u publiku očekujući razumijevanje.

I da, Košić je u pravu. Bezrezervno. Percepcija je potpuno izokrenuta i netočna. Pitanje je samo pravi li se sisački samuraj nevješt ili se doista izgubio u džungli modernog svijeta, crkvenih dogmi, relativizacijie užasa i čuvanju leđa onima protiv kojih se, kao, bori.

Pornhub poput kapelice

Jer, ono što je Košić izrekao o medijima, pornografiji, erotskim filmovima i pedofiliji u Crkvi upravo najjasnije pokazuje tragičnu suštinu cijele zabune. Ili, kao zabune.

Naime, biskupu je sav taj vražji opus isti – pornografija je isto kao “ne znam kakvi erotski filmovi”, što je sve skupa, tu negdje, na istoj ravni sa seksualnim iskorištavanjem djece i skrivanjem zlostavljača. Zli mediji koji, eto, objave, recimo, najavu najnovijeg erotskog trilera ili, sakloni Bože, recenziju Netflixovog dokumentarca o Pornhubu, isto su kao i svećenik koji, eto, malo pipka curice od deset godina pa ga se kolege skanjuju skloniti s dužnosti.

Sloboda i zločin

Naravno da je pitanje erotskih filmova i pornografije pitanje osobne slobode. A da je pedofilija – i njeno potencijalno skrivanje – zločin. Ta dva pojma, slobode i zločina, dakle kršenja tuđe slobode, su različita u, nije valjda pretjerana usporedba – biblijskim razmjerima. Bijelo i crno. Bez nijansi.

Ukoliko Košić nije svjestan razlike između slobode i zločina, to je tužno. Ako je, pak, svjestan i svejedno želi priču odvesti u mutnu ideološku vodu “naših” i “vaših”, to je jadno, čak i za sisačkog samuraja.