“Dok smo studirali, kod Mire su se organizirali najbolji tulumi tog vremena u Zagrebu”, pričao nam je u ljeto 1989. godine Antun Vujić, leksikograf, filozof, političar, vršnjak i prijatelj Miroslava Tuđmana, u svom stanu blizu Esplanade.
Vujića smo bili intervjuirali za veliki prikaz prvih postkomunističkih hrvatskih stranaka, koji je izašao u onda još važnom magazinu Start, a o Miroslavu Tuđmanu razgovarali smo zato što je mlađi dr. Tuđman bio jedan od osnivača jedne od prvih hrvatskih nekomunističkih stranaka.
‘Izrazito intelektualni ljevičar’
Nije se, međutim, radilo o Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Dok je, naime, Franjo Tuđman pokretao Hrvatsku demokratsku zajednicu, njegov stariji sin osnivao je, skupa s dr. Vujićem, Socijaldemokratsku stranku Hrvatske.
Miroslav Tuđman utemeljio je, dakle onu stranku koja se 1994. godine fuzionirala sa SDP-om, i čiji je predsjednik, Tuđmanov prijatelj Vujić, kasnije postao ministar kulture u Vladi Ivice Račana.
Vujić je prije trideset i više godina opisivao mlađeg Tuđmana kao modernog, prosvijećenog, izrazito intelektualnog ljevičara.
Originalna politička orijentacija
Zanimljivo je da je Andrija Hebrang u današnjem razgovoru za Jutarnji list spomenuo kako je tijekom devedesetih Miroslav Tuđman nastojao premostiti raskol između hrvatske ljevice i desnice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tuđmanov intelektualni background, uključujući i pokretanje omladinskog časopisa Tlo, gdje je, osim s Vujićem, surađivao i s osobama poput Darka Bekića, ali i Stipe Čuića i Ivana Starčevića, upućivao je na liberalno nacionalno ljevičarstvo, prilično tipično za jedan dio hrvatske javne scene u kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama.
U krajnjoj liniji, Tuđmanova je originalna politička orijentacija obilježena samim njegovim imenom, koje je dobio po najutjecajnijem hrvatskom ljevičaru dvadesetog stoljeća, velikom književniku Miroslavu Krleži.
Kratkotrajna socijaldemokratska faza
No, aktivna socijaldemokratska faza u političkom životu Mire Tuđmana vrlo je kratko trajala. Pošto je postalo očito da je rat neizbježan, Miroslav Tuđman odmah se uključio u obranu zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo je na Filozofskom fakultetu osnovao grupu za propagandno psihološko djelovanje, u kojoj je bio i kasniji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, da bi već 1993. godine počeo graditi hrvatski obavještajni sustav.
Pokrenuo je Hrvatsku izvještajnu službu
Hrvatska je u ono vrijeme imala nekoliko obavještajnih agencija, koje su se često sukobljavale, što iz političkih, što iz interesnih razloga.
Kako bi uspostavio čvrstu koordinaciju unutar sustava, i tako ga učinio efikasnijim, Miroslav Tuđman osnovao je Hrvatsku izvještajnu službu (HIS), agenciju za prikupljanje podataka, analizu podataka, koordinaciju rada obavještajnog sustava i suradnju sa stranim obavještajnim službama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HIS se pokazao prilično efikasnim, ne samo u ratnom razdoblju, nego i u ponekim dosta dramatičnim unutarnjim političkim situacijama.
HIS nikada nije prisluškivao novinare i oporbu
Na temelju Tuđmanove osobne naredbe uhićen je, primjerice, opasni ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta. HIS je, zatim, imao značajnu ulogu u istraživanju poznatog zločina u Ahmićima, kao i u nagovaranju grupe bosanskohercegovačkih Hrvata da “dobrovoljno” odu u Haag.
U ono je vrijeme dr. Miroslav Tuđman uživao prilično velik ugled među opozicijskim političarima, s kojima je blisko surađivao u okviru saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo je da HIS nikad nije pratio i prisluškivao novinare i oporbene političare. Tim se dosta gadljivim poslom bavila Služba za zaštitu ustavnog poretka, koja je djelovala u okviru Ministarstva unutarnjih poslova.
Jedini Tuđman bez afera
Miroslav Tuđman jedan je od rijetkih visoko rangiranih obavještajnih dužnosnika koji je kroz devedesete godine prošao potpuno neokrznut, barem kad je riječ o njegovu javnom ugledu.
Miroslav Tuđman jedini je član najuže obitelji Tuđman, koji nikad nije bio povezan baš ni s jednom aferom. Međutim, smrću predsjednika Tuđmana, Miroslav Tuđman radikalno je promijenio svoje političko ponašanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zadnja faza njegovog političkog djelovanja
Početkom dvijetisućitih počinje treća, zadnja faza u političkom djelovanju dr. Miroslava Tuđmana. Mlađi dr. Tuđman očito se nije mogao suočiti s fenomenom detuđmanizacije, dakle s masovnim javnim odricanjem od političkog naslijeđa dr. Franje Tuđmana..
Pa je prvo pokušao politički djelovati kroz niz minornih desnih stranaka, da bi se par godina poslije Sanaderova pada vratio u Hrvatsku demokratsku zajednicu. No, Tuđmanovo operativno političko djelovanje u Saboru, bilo je, zapravo, bitno manje zapaženo od njegova gotovo aktivističkog javnog djelovanja.
Kako bi zaštitio očevu ostavštinu, dr. Tuđman počeo je graditi temelje za reviziju hrvatske novije povijesti. Glavno mjesto Tuđmanova revizionizma bila je, naravno, Bosna i Hercegovina, jer je odnos prema Bosni i Hercegovini ono što najviše kompromitira predsjednika Tuđmana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ignorirao je istinu o ocu
Miro Tuđman je, znači, dvadesetak godina pokušavao uvjeriti hrvatsku, regionalnu pa i međunarodnu javnost, da Franjo Tuđman nikad nije kanio dijeliti Bosnu, jer o tome navodno ne postoje uvjerljivi pisani dokumenti.
Miroslav Tuđman znao je, još bolje od drugih suvremenika predsjednika Tuđmana, da to nije točno. Uostalom, nedavno objavljeni dnevnici kardinala Kuharića bolno precizno svjedoče o Tuđmanovoj djeliteljskoj i ekspanzionističkoj bosanskoj politici.
No, Miroslav Tuđman odlučio je ignorirati istinu, kako bi pokušao zaštititi povijesnu ulogu svog oca. Što može biti osobno dirljivo, ali ne može pomoći starijem Tuđmanu, dok je strahovito narušilo intelektualnu i političku vjerodostojnost mlađeg Tuđmana.
Radikalno skretanje udesno
Treća i najdulja faza u političkom životu dr. Miroslava Tuđmana obilježena je, nažalost, radikalnim skretanjem udesno, i još radikalnijim povijesnim revizionizmom. Što je šteta.
Miroslav Tuđman do smrti svog oca bio je ozbiljan i odgovoran političar i državni službenik. Sve što se kasnije dogodilo više je, zapravo, materijal za obiteljsku dramu, nego za ambiciozniji političko povijesni dokumentarac.
Manje poznata biografija Miroslava Tuđmana: ‘U mladosti je bio moderan, prosvijećen, izrazito intelektualni ljevičar’
Miroslav Tuđman jedini je član najuže obitelji Tuđman, koji nikad nije bio povezan baš ni s jednom aferom
Miroslav Tuđman do smti svog oca bio je ozbiljan i odgovoran političar i državni službenik. Sve što se kasnije dogodilo više je, zapravo, materijal za obiteljsku dramu, nego za ambiciozniji političko povijesni dokumentarac
“Dok smo studirali, kod Mire su se organizirali najbolji tulumi tog vremena u Zagrebu”, pričao nam je u ljeto 1989. godine Antun Vujić, leksikograf, filozof, političar, vršnjak i prijatelj Miroslava Tuđmana, u svom stanu blizu Esplanade.
Vujića smo bili intervjuirali za veliki prikaz prvih postkomunističkih hrvatskih stranaka, koji je izašao u onda još važnom magazinu Start, a o Miroslavu Tuđmanu razgovarali smo zato što je mlađi dr. Tuđman bio jedan od osnivača jedne od prvih hrvatskih nekomunističkih stranaka.
‘Izrazito intelektualni ljevičar’
Nije se, međutim, radilo o Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Dok je, naime, Franjo Tuđman pokretao Hrvatsku demokratsku zajednicu, njegov stariji sin osnivao je, skupa s dr. Vujićem, Socijaldemokratsku stranku Hrvatske.
Miroslav Tuđman utemeljio je, dakle onu stranku koja se 1994. godine fuzionirala sa SDP-om, i čiji je predsjednik, Tuđmanov prijatelj Vujić, kasnije postao ministar kulture u Vladi Ivice Račana.
Vujić je prije trideset i više godina opisivao mlađeg Tuđmana kao modernog, prosvijećenog, izrazito intelektualnog ljevičara.
Originalna politička orijentacija
Zanimljivo je da je Andrija Hebrang u današnjem razgovoru za Jutarnji list spomenuo kako je tijekom devedesetih Miroslav Tuđman nastojao premostiti raskol između hrvatske ljevice i desnice.
Tuđmanov intelektualni background, uključujući i pokretanje omladinskog časopisa Tlo, gdje je, osim s Vujićem, surađivao i s osobama poput Darka Bekića, ali i Stipe Čuića i Ivana Starčevića, upućivao je na liberalno nacionalno ljevičarstvo, prilično tipično za jedan dio hrvatske javne scene u kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama.
U krajnjoj liniji, Tuđmanova je originalna politička orijentacija obilježena samim njegovim imenom, koje je dobio po najutjecajnijem hrvatskom ljevičaru dvadesetog stoljeća, velikom književniku Miroslavu Krleži.
Kratkotrajna socijaldemokratska faza
No, aktivna socijaldemokratska faza u političkom životu Mire Tuđmana vrlo je kratko trajala. Pošto je postalo očito da je rat neizbježan, Miroslav Tuđman odmah se uključio u obranu zemlje.
Prvo je na Filozofskom fakultetu osnovao grupu za propagandno psihološko djelovanje, u kojoj je bio i kasniji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, da bi već 1993. godine počeo graditi hrvatski obavještajni sustav.
Pokrenuo je Hrvatsku izvještajnu službu
Hrvatska je u ono vrijeme imala nekoliko obavještajnih agencija, koje su se često sukobljavale, što iz političkih, što iz interesnih razloga.
Kako bi uspostavio čvrstu koordinaciju unutar sustava, i tako ga učinio efikasnijim, Miroslav Tuđman osnovao je Hrvatsku izvještajnu službu (HIS), agenciju za prikupljanje podataka, analizu podataka, koordinaciju rada obavještajnog sustava i suradnju sa stranim obavještajnim službama.
HIS se pokazao prilično efikasnim, ne samo u ratnom razdoblju, nego i u ponekim dosta dramatičnim unutarnjim političkim situacijama.
HIS nikada nije prisluškivao novinare i oporbu
Na temelju Tuđmanove osobne naredbe uhićen je, primjerice, opasni ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta. HIS je, zatim, imao značajnu ulogu u istraživanju poznatog zločina u Ahmićima, kao i u nagovaranju grupe bosanskohercegovačkih Hrvata da “dobrovoljno” odu u Haag.
U ono je vrijeme dr. Miroslav Tuđman uživao prilično velik ugled među opozicijskim političarima, s kojima je blisko surađivao u okviru saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.
Zanimljivo je da HIS nikad nije pratio i prisluškivao novinare i oporbene političare. Tim se dosta gadljivim poslom bavila Služba za zaštitu ustavnog poretka, koja je djelovala u okviru Ministarstva unutarnjih poslova.
Jedini Tuđman bez afera
Miroslav Tuđman jedan je od rijetkih visoko rangiranih obavještajnih dužnosnika koji je kroz devedesete godine prošao potpuno neokrznut, barem kad je riječ o njegovu javnom ugledu.
Miroslav Tuđman jedini je član najuže obitelji Tuđman, koji nikad nije bio povezan baš ni s jednom aferom. Međutim, smrću predsjednika Tuđmana, Miroslav Tuđman radikalno je promijenio svoje političko ponašanje.
Zadnja faza njegovog političkog djelovanja
Početkom dvijetisućitih počinje treća, zadnja faza u političkom djelovanju dr. Miroslava Tuđmana. Mlađi dr. Tuđman očito se nije mogao suočiti s fenomenom detuđmanizacije, dakle s masovnim javnim odricanjem od političkog naslijeđa dr. Franje Tuđmana..
Pa je prvo pokušao politički djelovati kroz niz minornih desnih stranaka, da bi se par godina poslije Sanaderova pada vratio u Hrvatsku demokratsku zajednicu. No, Tuđmanovo operativno političko djelovanje u Saboru, bilo je, zapravo, bitno manje zapaženo od njegova gotovo aktivističkog javnog djelovanja.
Kako bi zaštitio očevu ostavštinu, dr. Tuđman počeo je graditi temelje za reviziju hrvatske novije povijesti. Glavno mjesto Tuđmanova revizionizma bila je, naravno, Bosna i Hercegovina, jer je odnos prema Bosni i Hercegovini ono što najviše kompromitira predsjednika Tuđmana.
Ignorirao je istinu o ocu
Miro Tuđman je, znači, dvadesetak godina pokušavao uvjeriti hrvatsku, regionalnu pa i međunarodnu javnost, da Franjo Tuđman nikad nije kanio dijeliti Bosnu, jer o tome navodno ne postoje uvjerljivi pisani dokumenti.
Miroslav Tuđman znao je, još bolje od drugih suvremenika predsjednika Tuđmana, da to nije točno. Uostalom, nedavno objavljeni dnevnici kardinala Kuharića bolno precizno svjedoče o Tuđmanovoj djeliteljskoj i ekspanzionističkoj bosanskoj politici.
No, Miroslav Tuđman odlučio je ignorirati istinu, kako bi pokušao zaštititi povijesnu ulogu svog oca. Što može biti osobno dirljivo, ali ne može pomoći starijem Tuđmanu, dok je strahovito narušilo intelektualnu i političku vjerodostojnost mlađeg Tuđmana.
Radikalno skretanje udesno
Treća i najdulja faza u političkom životu dr. Miroslava Tuđmana obilježena je, nažalost, radikalnim skretanjem udesno, i još radikalnijim povijesnim revizionizmom. Što je šteta.
Miroslav Tuđman do smrti svog oca bio je ozbiljan i odgovoran političar i državni službenik. Sve što se kasnije dogodilo više je, zapravo, materijal za obiteljsku dramu, nego za ambiciozniji političko povijesni dokumentarac.