Komentari

Milanović je iskoristio i Okučane za još jednu disrupciju HDZ-ova političkog i društvenog sustava. Ima li to uopće smisla?

Trenutno je koncentriran na disrupciju dva elementa hrvatskog političkog sustava: na pravosuđe i na diplomaciju

Andrej Plenković
FOTO: Vjekoslav Skledar

Nema nikakve sumnje da će predsjednik Republike nastaviti s disruptivnim akcijama. Međutim, veliko je pitanje hoće li one izazvati bilo kakav učinak konkretniji od simboličnog

Premijer Plenković predsjedniku Milanoviću očito ne može oprostiti prilično originalnu i dosta smiješnu prispodobu o nilskom konju među lopočima.

Pa je čak i danas, u Okučanima, u izjavi u povodu obljetnice Bljeska, morao okrznuti Milanovića konstatacijom kako “smo, eto, ove godine barem svi u Okučanima”, aludirajući na Milanovićev odlazak s lanjske proslave, zbog nekih tipova u majicama s ustaškim obilježjima.

Premijerova povrijeđena taština

Plenkovićeva povrijeđena taština još je glasnije progovorila u povodu nedavne komemoracije u Jasenovcu, kad je odvojeno polaganje vijenaca premijer prokomentirao riječima: “Ne moramo glumiti da smo prijatelji.”

Ovdje je gospodin Plenković počinio težu logičku grešku. Premijer i predsjednik ne moraju biti prijatelji i ne moraju glumiti da su prijatelji, ali to ne smije utjecati na njihove državničke obveze. A zajedničko komemoriranje Jasenovca svakako jest njihova državnička obveza.

No, Plenkovićevi napadi na Milanovića, i Milanovićevi verbalni ispadi protiv Plenkovića i njegove Vlade, zapravo su politički irelevantni, osim što idu na živce svim normalnim građanima ove zemlje. Plenković ne može smijeniti Milanovića, niti Milanović može smijeniti Plenkovića, što god rekli jedan o drugom.

Disrupcija središnjih simbola HDZ-a

Puno je važniji jedan dubinski proces, koji je Milanović pokrenuo čim je došao na vlast, a koji Plenković, kao inteligentan čovjek, precizno prepoznaje. Taj je proces glavni uzrok eskalacije njihova sukoba, a Milanović svoju flambojantnu retoriku koristi ne toliko da bi povrijedio i ismijao Plenkovića (premda se ne može poreći i osobna motivacija), koliko da bi promovirao taj specifični proces.

Milanović, dakle, nije vođa opozicije u Hrvatskoj, niti je samo jedini utjecajni opozicionar u zemlji, premda katkad preuzima i tu ulogu. Međutim, ono čime se Zoran Milanović zaista sustavno i uporno bavi jest dubinska disrupcija sustava na razini mnogih njegovih glavnih značajki i vrijednosti.

Radi se, dakle, o disrupciji središnjih poluga i simbola HDZ-ova političko društvenog modela, koji je Hrvatsku učinio ovakvom, kakva je danas. Milanović je trenutno koncentriran na disrupciju dva važna elementa hrvatskog političkog sustava, na pravosuđe i na diplomaciju.

Diplomacija je hrvatski prauhljebistan

Pravosuđe je, kako se iz dana u dan uvjeravamo, jedan od glavnih zaštitnika sistemske, a katkad i pojedinačne korupcije u Hrvatskoj. Obračun sa sadašnjim pravosudnim sustavom preduvjet je da bi Republika Hrvatska postala funkcionalna pravna država.

Utoliko je Milanovićeva akcija protiv dosadašnjeg stanja u pravosuđu, koja se manifestira kroz bitku oko novog predsjednika Vrhovnog suda, zaista strateška disrupcija hrvatskog političkog sustava.

Slično vrijedi i za sukob oko novih veleposlanika; diplomacija je, zapravo, hrvatski prauhljebistan, u kojem se zapošljavalo po dva kriterija. Jedan je bio stranački, a drugi političko socijalni. Ako ne znamo što da radimo s isluženim ili nesposobnim “kadrovima”, šaljemo ih negdje u diplomaciju.

Vojska je HDZ-ova ideološka formacija

Aktualna blokada imenovanja veleposlanika mogla bi osvijetliti tu dugogodišnju praksu funkcioniranja hrvatske diplomacije, za koju nije odgovoran samo HDZ. Predsjednik Milanović odlučio je svoju disrupcijsku akciju protiv HDZ-ova sustava proširiti i na vojsku.

Vojska je već poslije 1992., a osobito poslije 1995. godine postala jedan od najznačajnijih simboličkih elemenata HDZ-ove vladavine. Podsjetimo da je još za vrijeme rata, a osobito u prvim poslijeratnim godinama došlo do diskriminacije onih časnika Hrvatske vojske, koji su u HV stigli iz JNA.

Hrvatska je vojska u drugoj polovici devedesetih postala HDZ-ova ideološka formacija, pa stoga nije čudo da su se poslije smjene vlasti 2000. godine aktivni generali HV-a pokušali aktivno umiješati u državnu politiku, što je prekinuo Stjepan Mesić svojim najvažnijim političkim potezom uopće; umirovljenjem onih aktivnih generala koji su se željeli baviti politikom.

HV ne smije biti povezan s HDZ-om

Zoran Milanović svojom je časničkom pratnjom u Okučanima poslao dvije poruke. Prvo, HV nije i ne smije biti povezana s Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Drugo, Milanović je simbolično pokušao dokinuti podjelu na časnike koji su došli iz JNA, i na časnike dragovoljce, tako što je u predsjedničko izaslanstvo pozvao generala bojnika Luku Džanka, bivšeg potpukovnika JNA, koji je umirovljen nekoliko mjeseci poslije Oluje, u ožujku 1996. godine.

Nema nikakve sumnje da će predsjednik Republike nastaviti s disruptivnim akcijama. Međutim, veliko je pitanje hoće li one izazvati bilo kakav učinak konkretniji od simboličnog. Rasplet borbe za Vrhovni sud bit će snažan pokazatelj stvarnog političkog utjecaja predsjednika Republike.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu