Nekad je nužno odabrati stranu

Milanović se obranom poduzetnika koji bespravno gradi i devastira obalu uvalio u najmanje 3 ozbiljna problema

Ova potpora mogla bi ključno obilježiti predsjednikov mandat

FOTO: Pixsell/Telegram

U svim svojim verbalnim ratovima, Zoran Milanović je, kako to već i ide, s jedne strane gubio poklonike, a s druge ih dobijao. Po anketnim brojkama ne stoji loše, posljednja objavljena anketa stavlja ga na drugo mjesto najpozitivnijih političara, iza Tomaševića, ali i ispred Andreja Plenkovića. Samo, posljednja verbalna bitka u koju je ušao mogla bi promijeniti trendove

Malo tko je u hrvatskoj politici u godinu i pol svog mandata ušao u toliko žestokih verbalnih bitaka kao aktualni predsjednik Republike. Na udaru njegovog jetkog izričaja najčešće su se nalazili premijer i vladajuća stranka, ali svoju porciju je znao dobiti i GONG, analitičar Žarko Puhovski, zastupnice Dalija Orešković i Marijana Puljak, svojevremeno i Tomislav Tomašević, Peđa Grbin, ali i mnogi drugi.

U svim svojim verbalnim ratovima, Zoran Milanović je, kako to već i ide, s jedne strane gubio poklonike, a s druge ih dobijao. Po anketnim brojkama ne stoji loše, posljednja objavljena anketa stavlja ga na drugo mjesto najpozitivnijih političara, iza Tomaševića, ali i ispred Andreja Plenkovića.

Investicija&devastacija

Samo, posljednja verbalna bitka u koju je ušao mogla bi – ne po dobrom – obilježiti cijeli njegov predsjednički mandat. Riječ je, naravno, o mučnoj priči o devastaciji uvale Vruje, koja se, kao u nekom tipskom tranzicijskom krimiću, odvija već puna dva desetljeća.

Poduzetnik i investitor Stipe Latković izgradio je u to vrijeme uz nekad teško dostupnu plažu na koju se obrušavaju obližnje vrleti, cijelo malo turističko naselje, s lukobranima, tvrđavom i probijenim putom s glavne ceste. S tim postoje dva nemala problema – prvi je da je devastiran izgled prirodnog dragulja, a drugi je zakonski – naime, mnoštvo obavljenih radova nije imalo potrebne dozvole, no investitor je odluke inspekcija i drugih nadležnih tijela ili ignorirao ili ih i dalje razvlači hrvatskim pravosuđem.

Veze s politikom

Stvar je toliko ozbiljna da su prije tri godine u županijskoj skupštini Splitsko-dalmatinske županije HDZ i SDP zajedno (još jednom – zajedno) glasali da se Latkoviću oduzme koncesija koju je imao na plažu. No, na terenu se ništa nije promijenilo.

Stipe Latković, međutim, održava i jako dobre odnose s politikom. Njegovi gosti su bili gotovo svi čelnici države u prošlih 10-15 godina, a njegove tvrtke su Zoranu Milanoviću sa 60.000 kuna financirale predsjedničku kampanju, dok je predsjednikova firma Latkoviću radila i konzultantski posao u vrijeme kad se Milanović odmarao od politike.

Paraziti i javno dobro

Predsjednik je stoga Latkovića uzeo u obranu kad se još jednom pokrenulo pitanje devastacije Vruje prije nekoliko dana, istaknuvši kako je na njega ponosan i kako čovjek nikad nije bio priveden, niti je zakonski odgovarao. One koji ga kritiziraju lakonski je nazvao zavidnima, “koji ga gledaju s balature i mrze ustvari zato što nešto ima”, te dodao da se radi o parazitima koji Latkovića kritiziraju iz mržnje.

Milanović se ovakvom obranom uvalio u najmanje tri velika problema. Prvo, stao je iza investitora koji očito ignorirajući propise privatizira i devastira javno dobro – a država mu ne može/ne želi napraviti ništa. Drugo, to javno dobro nalazi se na obali mora, na što je domaća javnost prilično osjetljiva, jer betonizacija kao pojava nije nešto što se događa samo u Vruji.

Anatomija jednog poraza

Treće, Milanović je, kako se vidjelo na nedavno održanom Festivalu bespravne gradnje, uletio ravno u žrvanj jetke dalmatinske zajebancije – prosvjednici su skupljali donacije za njegovu kampanju, a službeno su zatražili da policija i Oružane snage RH oslobode okupirani teritorij, te da se Milanovića – opozove.

Sva tri spomenuta razloga mogla bi se lako zalijepiti poput žvakaće gume za mandat predsjednika Republike i daleko bitnije od svih njegovih sukoba dosad utjecati na politički profil i popularnost Zorana Milanovića. Štoviše, bude li se tamo negdje 2025. trebala pisati anatomija jednog poraza, poglavlje Vruja morat će imati vrlo, vrlo istaknuto mjesto.