Dakle, s jedne strane hrvatske političke scene imamo korumpiranu i u bitnim segmentima nesposobnu Vladu, s velikim brojem bivših ministara i drugih dužnosnika u raznim uskočkim procedurama, dok s druge strane imamo predsjednika Republike, koji se pod svaku cijenu mora boriti protiv svemoći te i takve Vlade, i vladajuće stranke.
Utoliko se moglo imati razumijevanja za Milanovićev katkad brutalni vokabular prema predsjedniku Vlade, njegovim ministrima i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Milanović je, i takvim jezikom, branio minimum ravnoteže moći i stvarne demokracije u Hrvatskoj.
Putin poslao tenkove poput Miloševića
Da bi predsjednik Republike mogao ispunjavati svoj strateški zadatak, bitku za opstanak demokracije, slobode govora i kakve-takve pravne države, on mora biti vjerodostojan. Zoran Milanović u svim glavnim pitanjima mora biti na pravoj strani demokracije, slobode, i antikorupcijske bitke, što građani moraju moći prepoznati.
Predsjednik Republike, također, kad je riječ o velikim, prijelomnim događajima, mora biti na pravoj strani povijesti. Poslije godinu dana rata u Ukrajini, sasvim je očigledno da je Milanović, kad je riječ o tom, trenutno najvažnijem događaju na svijetu, jednako duboko na krivoj strani povijesti, kao što je HDZ duboko korumpirana stranka.
Cijeli svijet mogao je gledati je kako je počeo rat u Ukrajini. Rusi su poslali tenkovske kolone na Kijev i druge ukrajinske gradove. Baš kao što su Slobodan Milošević i JNA prije 32 godine bili poslali tenkove na Vukovar i druge hrvatske gradove.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Duboko netočna i neinteligentna teza
Ukrajina nije napala Rusiju, niti je Ukrajina mogla napasti Rusiju (kao što Hrvatska nije napala Srbiju). Rusija je napala Ukrajinu. I točka. Uslijed ovih, posve neprijepornih činjenica, govoriti da u Ukrajini Amerika i NATO ratuju protiv Rusije, duboko je netočno i neobično neinteligentno.
Naravno da rat u Ukrajini sada ima milijun raznih geopolitičkih i tehnoloških aspekata. Ali, rata u Ukrajini uopće ne bi bilo da Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu. Sve je drugo sekundarno.
Dalje, višekratne Putinove tvrdnje da su Ukrajinci zapravo Rusi, i ruska službena propaganda koja tvrdi da je invazija ustvari obračun s ukrajinskim nacistima, razvidno govore kako je cilj rata ukidanje ukrajinske političke nacije, dok je Putinovo opravdanje za rat, denacifikacija Ukrajine, doslovno jednako Miloševićevom opravdanju za invaziju na Hrvatsku; Milošević i njegovi generali tvrdili su da moraju spasiti ugrožene hrvatske Srbe od ustaša, nacističkih saveznika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanovićevi pristaše zbunjeni retorikom
Sve su ovo tvrde, nesporne činjenice, koje svatko može provjeriti čitajući ili gledajući Putinove govore unatrag godinu dana. E sada, uz te tvrde, neprijeporne činjenice, više je nego bizarno govoriti da je ruska invazija na Ukrajinu, s denacifikacijom Ukrajine kao službenim ciljem, zapravo sukob Amerike i Rusije, u kojem su Ukrajinci kolateralne žrtve.
Predsjednik Milanović unatrag godinu dana dao je, međutim, više tako intoniranih izjava. I sada su njegovi poštovatelji opravdano zbunjeni, ili pokušavaju ne slušati što predsjednik govori o ratu u Ukrajini.
No, prilično je vidljivo da Milanoviću, kad se radi o Ukrajini, gotovo nitko samo prosječno informiran, ne vjeruje ni riječ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednikova vjerodostojnost postaje upitna
A kad se predsjedniku Republike ne vjeruje oko tako prevažnog događaja, kao što je ruska invazija na Ukrajinu, cjelokupna njegova vjerodostojnost dolazi u pitanje.
Pogotovo što u slučaju ruskog napada na Ukrajinu Andrej Plenković definitivno jest u pravu, a Zoran Milanović nije u pravu. Ako predsjednikova vjerodostojnost postaje upitna, što se upravo događa, on gubi realnu sposobnost da funkcionira kao protuteža premijeru, Vladi, HDZ-u i njihovim koruptivnim i nekompetentnim političkim praksama.
Utoliko je potpuno jasno da bizarna Milanovićeva politika prema ruskoj invaziji na Ukrajinu koristi jedino Andreju Plenkoviću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanovićeva bizarna i pogrešna politika prema Ukrajini vodi nas u još veću svemoć HDZ-a i Plenkovića
Prilično je vidljivo da Milanoviću, kad se radi o Ukrajini, gotovo nitko i prosječno informiran, ne vjeruje ni riječ
Kad se predsjedniku Republike ne vjeruje oko tako prevažnog događaja, kao što je ruska invazija na Ukrajinu, cjelokupna njegova vjerodostojnost dolazi u pitanje. Ako predsjednikova vjerodostojnost postaje upitna, što se upravo događa, on gubi realnu sposobnost da funkcionira kao protuteža premijeru, Vladi, HDZ-u i njihovim koruptivnim i nekompetentnim političkim praksama
Glavni zadatak Zorana Milanovića na hrvatskoj političkoj pozornici sasvim je jasan. On, kao predsjednik Republike, mora biti glavna javna i institucionalna protuteža vlasti HDZ-a, koja je, kako se uvjeravamo iz dana u dan, uobičajeno i nepovratno koruptivna, a k tome još u pojedinim sektorima, poput obnove ili zdravstva, bolno i opasno nesposobna.
Dakle, s jedne strane hrvatske političke scene imamo korumpiranu i u bitnim segmentima nesposobnu Vladu, s velikim brojem bivših ministara i drugih dužnosnika u raznim uskočkim procedurama, dok s druge strane imamo predsjednika Republike, koji se pod svaku cijenu mora boriti protiv svemoći te i takve Vlade, i vladajuće stranke.
Utoliko se moglo imati razumijevanja za Milanovićev katkad brutalni vokabular prema predsjedniku Vlade, njegovim ministrima i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Milanović je, i takvim jezikom, branio minimum ravnoteže moći i stvarne demokracije u Hrvatskoj.
Putin poslao tenkove poput Miloševića
Da bi predsjednik Republike mogao ispunjavati svoj strateški zadatak, bitku za opstanak demokracije, slobode govora i kakve-takve pravne države, on mora biti vjerodostojan. Zoran Milanović u svim glavnim pitanjima mora biti na pravoj strani demokracije, slobode, i antikorupcijske bitke, što građani moraju moći prepoznati.
Predsjednik Republike, također, kad je riječ o velikim, prijelomnim događajima, mora biti na pravoj strani povijesti. Poslije godinu dana rata u Ukrajini, sasvim je očigledno da je Milanović, kad je riječ o tom, trenutno najvažnijem događaju na svijetu, jednako duboko na krivoj strani povijesti, kao što je HDZ duboko korumpirana stranka.
Cijeli svijet mogao je gledati je kako je počeo rat u Ukrajini. Rusi su poslali tenkovske kolone na Kijev i druge ukrajinske gradove. Baš kao što su Slobodan Milošević i JNA prije 32 godine bili poslali tenkove na Vukovar i druge hrvatske gradove.
Duboko netočna i neinteligentna teza
Ukrajina nije napala Rusiju, niti je Ukrajina mogla napasti Rusiju (kao što Hrvatska nije napala Srbiju). Rusija je napala Ukrajinu. I točka. Uslijed ovih, posve neprijepornih činjenica, govoriti da u Ukrajini Amerika i NATO ratuju protiv Rusije, duboko je netočno i neobično neinteligentno.
Naravno da rat u Ukrajini sada ima milijun raznih geopolitičkih i tehnoloških aspekata. Ali, rata u Ukrajini uopće ne bi bilo da Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu. Sve je drugo sekundarno.
Dalje, višekratne Putinove tvrdnje da su Ukrajinci zapravo Rusi, i ruska službena propaganda koja tvrdi da je invazija ustvari obračun s ukrajinskim nacistima, razvidno govore kako je cilj rata ukidanje ukrajinske političke nacije, dok je Putinovo opravdanje za rat, denacifikacija Ukrajine, doslovno jednako Miloševićevom opravdanju za invaziju na Hrvatsku; Milošević i njegovi generali tvrdili su da moraju spasiti ugrožene hrvatske Srbe od ustaša, nacističkih saveznika.
Milanovićevi pristaše zbunjeni retorikom
Sve su ovo tvrde, nesporne činjenice, koje svatko može provjeriti čitajući ili gledajući Putinove govore unatrag godinu dana. E sada, uz te tvrde, neprijeporne činjenice, više je nego bizarno govoriti da je ruska invazija na Ukrajinu, s denacifikacijom Ukrajine kao službenim ciljem, zapravo sukob Amerike i Rusije, u kojem su Ukrajinci kolateralne žrtve.
Predsjednik Milanović unatrag godinu dana dao je, međutim, više tako intoniranih izjava. I sada su njegovi poštovatelji opravdano zbunjeni, ili pokušavaju ne slušati što predsjednik govori o ratu u Ukrajini.
No, prilično je vidljivo da Milanoviću, kad se radi o Ukrajini, gotovo nitko samo prosječno informiran, ne vjeruje ni riječ.
Predsjednikova vjerodostojnost postaje upitna
A kad se predsjedniku Republike ne vjeruje oko tako prevažnog događaja, kao što je ruska invazija na Ukrajinu, cjelokupna njegova vjerodostojnost dolazi u pitanje.
Pogotovo što u slučaju ruskog napada na Ukrajinu Andrej Plenković definitivno jest u pravu, a Zoran Milanović nije u pravu. Ako predsjednikova vjerodostojnost postaje upitna, što se upravo događa, on gubi realnu sposobnost da funkcionira kao protuteža premijeru, Vladi, HDZ-u i njihovim koruptivnim i nekompetentnim političkim praksama.
Utoliko je potpuno jasno da bizarna Milanovićeva politika prema ruskoj invaziji na Ukrajinu koristi jedino Andreju Plenkoviću.