Agresija i naivac
Politički, slučaj Tušek je poslužio kao još jedna sjajna prilika za jasno ocrtavanje političkih namjera i obrisa mnogih aktera na sceni. U HDZ-u, tako, za svog zagorskog šerifa, koji je uz plakate, tobože karikirajući, spominjao i mnoge funkcije u javnim institucijama, imaju zasad uglavnom mnogo razumijevanja.
Eto, postupio je, kako je na tragu premijera jučer danas dometnuo i predsjednik Sabora Gordan Jandroković “politički naivno i nespretno” i “nije išao u neku korupciju i podmićivanje”. Iz ljubopitljivog zena prenula ga je tek novinarka koja je, kako je to rastumačio Jandroković, izvadila stvari iz konteksta. Ona je, eto, za razliku od nespretnog naivca Tušeka od prvog čovjeka Hrvatskog sabora dobila: “Vrlo ste agresivni”.
Prokletstvo percepcije, opet
Ministar graditeljstva Darko Horvat nije imao baš toliko razumijevanja za samog Tušeka, ali jest za ono što je izvor osjetljivosti HDZ-ovaca na agresivna pitanja o neprestanim korupcijskim aferama njihovih lokalnih odličnika. Dakle, za dobrobit stranke. Horvat rutinski neće svu krivnju baciti na druga, nego na percepciju, što je stari plenkovićevski trik još otkad se u aferi Borg nevoljko odrekao Martine Dalić, ali će ipak i za svaki slučaj ono odgovornosti što je ostalo strogo ograničiti.
HDZ, naime, sa svim ludorijama HDZ-ovaca koje tjednima zgražaju Hrvatsku, nema ama baš nikakve veze. Ili, ministrovim riječima: “Zagovornik sam toga ako netko pogriješi, a kolega Tušek je pogriješio, da ta pogreška ima svoju adresu i ime, a vezati to uz određenu političku opciju mislim da je nekorektno”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Toliko od HDZ-a. Koji, eto, nema ama baš nikakve veze s Puljašićevim namještanjem poslova, Žinićevim nekretninama, ni Tušekovim eksplicitnim nuđenjem nelegalnog financiranja kampanje i “karirkiranim” nabranjem funkcija do kojih se dolazi javnim natječajem. A spominjanje istih u kontekstu stranke je, eto, nekorektno ili vrlo agresivno.
Svemoć politike po Zoranu Milanoviću
Predsjednik Republike Zoran Milanović je, pak, još jednom ustrajno udario kontru općem raspoloženju javnosti. Iako smatra da je to što je Tušek napravio jadno, uporno tvrdi da ne radi o kaznenom djelu i da se nuđenje čelnih mjesta u javnim institucijama za političku suradnju zatvorom kažnjava “možda u Rusiji”.
Milanovićev stav o tome da je imenovanje čelnih ljudi javnih institucija stvar političke odgovornosti i odgovornost politike, sasvim je legitiman. I po tom kadroviranju i po, uostalom, rezultatima tih institucija može se procjenjivati efikasnost političke vlasti. Taj Milanovićev stav – da politici treba vratiti i formalnu direktnu kontrolu svih javnih institucija, međutim, u ovom kontekstu je sasvim nebitan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Jadno’ nije dovoljno
Jer, imenovanje čelnika spominjanih javnih institucija provodi se javnim natječajem. Ako su te fotelje određene političkim dogovorom, recimo, predizbornom trgovinom u klijeti, radi se jednostavno o kršenju zakona. Kao i kod obećavanja podmirivanja troškova kampanje. A za sve to, pokazuje slučaj Sabo, nije dovoljno slušati kako se radi o “jadnom” ili “naivnom” potezu. Niti se u zatvor za takve stvari ide samo u Rusiji.
Sam Željko Sabo se ni danas ne miri sa svojom presudom. Žali se kako ga stranka nije zaštitila i sasvim ozbiljno hvali HDZ koji “štiti svoje ljude”. No, koliko su jaki argumenti bivšeg gradonačelnika Vukovara pokazuje i to da čak i danas govori kako nije trebao biti osuđen, jer vijećnica koju je pokušavao privući na svoju stranu, iako izabrana na izborima, tad još nije formalno postala članica Gradske skupštine.
Perspektiva za SDP
Sve ovo, sve ludorije koje izgovara predsjednik njihove vukovarske županijske organizacije, svo tvrdokorno inzistiranje predsjednika Republike (koji je došao iz njihove stranke) oko jasnog dosega političkog kadroviranja i mutnih granica zakonitosti političkog kombiniranja, otvara zanimljivu perspektivu za SDP.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stranku čiji rejting od izgubljenih izbora uglavnom stoji na mjestu i čija se budućnost – doslovno – može pronaći baš u rečenicama Željka Sabe. “Stranka koja ne štiti svoje ljude”, naime, uopće ne zvuči kao loš izborni slogan.
Milanovićevo 'jadno', kojim komentira Tušeka, posve je krivo. Za takvu aferu i u Hrvatskoj se ide u zatvor
Korupcija, Rusija i nova perspektiva za SDP
Ako su te fotelje određene političkim dogovorom, recimo, predizbornom trgovinom u klijeti, radi se jednostavno o kršenju zakona. Kao i kod obećavanja podmirivanja troškova kampanje. A za sve to, pokazuje slučaj Sabo, nije dovoljno slušati kako se radi o “jadnom” ili “naivnom” potezu. Niti se u zatvor za takve stvari, kako tvrdi predsjednik Republike, ide samo u Rusiji.
Željko Sabo je odležao u zatvoru osam mjeseci prije svega zato što je HDZ-ovoj vukovarskoj vijećnici Mariji Budimir, na tajno snimljenog razgovoru, spominjao poduzetnike koji bi platili i 50 tisuća kuna za mandat.
Žarko Tušek, član vodstva HDZ-a je nezavisnom vijećniku iz Oroslavja, za nastup na županijskim izborima i kasniju suradnju s HDZ-om ponudio riješiti 25 tisuća predizbornih plakata. Dvadeset pet tisuća plakata je u novcu više od 50 tisuća kuna. I Tušekova ponuda, poput Sabinog naklapanja o poduzetnicima s lovom, zabilježena je u audio formatu. Svaka daljnja pravosudna priča o ovom slučaju doima se onoliko suvišnom koliko je istražiteljski i sudski posao koji vjerojatno predstoji, zapravo, rutinski.
Agresija i naivac
Politički, slučaj Tušek je poslužio kao još jedna sjajna prilika za jasno ocrtavanje političkih namjera i obrisa mnogih aktera na sceni. U HDZ-u, tako, za svog zagorskog šerifa, koji je uz plakate, tobože karikirajući, spominjao i mnoge funkcije u javnim institucijama, imaju zasad uglavnom mnogo razumijevanja.
Eto, postupio je, kako je na tragu premijera jučer danas dometnuo i predsjednik Sabora Gordan Jandroković “politički naivno i nespretno” i “nije išao u neku korupciju i podmićivanje”. Iz ljubopitljivog zena prenula ga je tek novinarka koja je, kako je to rastumačio Jandroković, izvadila stvari iz konteksta. Ona je, eto, za razliku od nespretnog naivca Tušeka od prvog čovjeka Hrvatskog sabora dobila: “Vrlo ste agresivni”.
Prokletstvo percepcije, opet
Ministar graditeljstva Darko Horvat nije imao baš toliko razumijevanja za samog Tušeka, ali jest za ono što je izvor osjetljivosti HDZ-ovaca na agresivna pitanja o neprestanim korupcijskim aferama njihovih lokalnih odličnika. Dakle, za dobrobit stranke. Horvat rutinski neće svu krivnju baciti na druga, nego na percepciju, što je stari plenkovićevski trik još otkad se u aferi Borg nevoljko odrekao Martine Dalić, ali će ipak i za svaki slučaj ono odgovornosti što je ostalo strogo ograničiti.
HDZ, naime, sa svim ludorijama HDZ-ovaca koje tjednima zgražaju Hrvatsku, nema ama baš nikakve veze. Ili, ministrovim riječima: “Zagovornik sam toga ako netko pogriješi, a kolega Tušek je pogriješio, da ta pogreška ima svoju adresu i ime, a vezati to uz određenu političku opciju mislim da je nekorektno”.
Toliko od HDZ-a. Koji, eto, nema ama baš nikakve veze s Puljašićevim namještanjem poslova, Žinićevim nekretninama, ni Tušekovim eksplicitnim nuđenjem nelegalnog financiranja kampanje i “karirkiranim” nabranjem funkcija do kojih se dolazi javnim natječajem. A spominjanje istih u kontekstu stranke je, eto, nekorektno ili vrlo agresivno.
Svemoć politike po Zoranu Milanoviću
Predsjednik Republike Zoran Milanović je, pak, još jednom ustrajno udario kontru općem raspoloženju javnosti. Iako smatra da je to što je Tušek napravio jadno, uporno tvrdi da ne radi o kaznenom djelu i da se nuđenje čelnih mjesta u javnim institucijama za političku suradnju zatvorom kažnjava “možda u Rusiji”.
Milanovićev stav o tome da je imenovanje čelnih ljudi javnih institucija stvar političke odgovornosti i odgovornost politike, sasvim je legitiman. I po tom kadroviranju i po, uostalom, rezultatima tih institucija može se procjenjivati efikasnost političke vlasti. Taj Milanovićev stav – da politici treba vratiti i formalnu direktnu kontrolu svih javnih institucija, međutim, u ovom kontekstu je sasvim nebitan.
‘Jadno’ nije dovoljno
Jer, imenovanje čelnika spominjanih javnih institucija provodi se javnim natječajem. Ako su te fotelje određene političkim dogovorom, recimo, predizbornom trgovinom u klijeti, radi se jednostavno o kršenju zakona. Kao i kod obećavanja podmirivanja troškova kampanje. A za sve to, pokazuje slučaj Sabo, nije dovoljno slušati kako se radi o “jadnom” ili “naivnom” potezu. Niti se u zatvor za takve stvari ide samo u Rusiji.
Sam Željko Sabo se ni danas ne miri sa svojom presudom. Žali se kako ga stranka nije zaštitila i sasvim ozbiljno hvali HDZ koji “štiti svoje ljude”. No, koliko su jaki argumenti bivšeg gradonačelnika Vukovara pokazuje i to da čak i danas govori kako nije trebao biti osuđen, jer vijećnica koju je pokušavao privući na svoju stranu, iako izabrana na izborima, tad još nije formalno postala članica Gradske skupštine.
Perspektiva za SDP
Sve ovo, sve ludorije koje izgovara predsjednik njihove vukovarske županijske organizacije, svo tvrdokorno inzistiranje predsjednika Republike (koji je došao iz njihove stranke) oko jasnog dosega političkog kadroviranja i mutnih granica zakonitosti političkog kombiniranja, otvara zanimljivu perspektivu za SDP.
Stranku čiji rejting od izgubljenih izbora uglavnom stoji na mjestu i čija se budućnost – doslovno – može pronaći baš u rečenicama Željka Sabe. “Stranka koja ne štiti svoje ljude”, naime, uopće ne zvuči kao loš izborni slogan.