Ministarstvo gospodarstva u petak je predstavilo aplikaciju za praćenje cijena u maloprodaji. Projekt se bazira na tupavoj ideji da će građani valjda svakodnevno ići na nekakvu internetsku strancu koju je dalo izraditi Ministarstvo, kako bi provjerili gdje im se najviše isplati kupovati.
U moru raznih, postojećih servisa, internetskih stranica trgovačkih lanaca i njihovih aplikacija, letaka i reklama, građani će baš ići na web stranicu koju im preporučuje ministarstvo kako bi vidjeli gdje je najjeftinija mrkva, a gdje brašno.
Pristala sudjelovati samo tri lanca
Najžalosnije u cijeloj priči jest to da su u tom igrokazu pristala sudjelovati samo tri trgovačka lanca, koji su se obvezala Ministarstvu svakih 15 dana slati cijene odabranih 350 artikala. Kako na tržištu imamo najmanje 10, 15 većih trgovačkih lanaca, jasno je da od državne aplikacije nema prevelike koristi.
Inače, ta jadna aplikacija zamišljena je i kao alat za borbu protiv inflacije. Znamo da je prošlu godinu obilježio snažan rast cijena. Inflacija je došla do dvoznamenkastih postotaka. Godinu smo završili s rastom od oko 12 posto. S time da su prehrambeni proizvodi poskupjeli i znatno više, 20 do 25 posto, pa je i udar na standard građana vrlo snažan. Naime, za prosječno kućanstvo prehrana je najveći pojedinačni izdatak.
Vlada je rast cijena prvo pokušala zaustaviti prijetnjama trgovačkim lancima. Potkraj prošle i početkom ove godine čak su se mogle čuti prijetnje ministra Filipovića da će zamrznuti cijene više stotina artikala.
Šalju im cijene vjerojatno iz sažaljenja
Naravno da se radilo o praznim prijetnjama, jer bi takav potez bio protuzakonit. Vlada je, naime, iskoristila svoje mogućnosti i propisala cijene osnovnih artikala, mesa, šećera, brašna i sličnog. Takvi potezi su predviđeni zakonom, ali su mogući samo za uski krug proizvoda, na ograničeni rok.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kada su shvatili da ipak neće moći diktirati cijene stotina proizvoda, onda su se okrenuli izradi ove aplikacije, kako bi tako valjda uplašili trgovačke lance i prisilili ih na snižavanje cijena.
No, Vlada ih nije uspjela natjerati ni d ajoj dostavljaju cijene, a kamoli što drugo. Ovih par lanaca koji su pristali slati cijene, čine to vjerojatno iz sažaljenja. Vjerojatno su svjesni da tu aplikaciju nitko živ neće koristiti, a opet oni su kao ispali korektni prema Ministarstvu i poslali im cijene.
Državni činovnici u inovatorskom transu
Prema riječima ministra Filipovića na današnjem predstavljanju aplikacije, ona je koštala “manje od 200 tisuća kuna”. Inače, Tportal je jučer objavio priču o mladom programeru, koji je iz zabave napravio sličnu web stranicu, jedino što je njegova vjerojatno ažurnija u odnosu na stranicu Ministarstva, s obzirom da cijene automatizirano povlači iz raznih cjenika i kataloga – ne mora čekati da mu netko pošalje podatke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijela ova priča još je jedna web-blamaža hrvatskih institucija, kakve smo imali prilike vidjeti u bližoj i daljoj prošlosti. Umjesto da se bave ozbiljnim stvarima, državni činovnici ponekad padnu u nekakav inovatorski trans, pa državne resurse koriste za realizaciju svojih blentavih ideja koje nemaju veze sa stvarnošću.
Ministar Filipović zbilja misli da će građani na njegovoj aplikaciji gledati gdje je najjeftinija mrkva?
Aplikacija je, inače, zamišljena i kao alat za borbu protiv inflacije
Umjesto da se bave ozbiljnim stvarima, državni činovnici ponekad padnu u nekakav inovatorski trans, pa državne resurse koriste za realizaciju svojih blentavih ideja koje nemaju veze sa stvarnošću
Ministarstvo gospodarstva u petak je predstavilo aplikaciju za praćenje cijena u maloprodaji. Projekt se bazira na tupavoj ideji da će građani valjda svakodnevno ići na nekakvu internetsku strancu koju je dalo izraditi Ministarstvo, kako bi provjerili gdje im se najviše isplati kupovati.
U moru raznih, postojećih servisa, internetskih stranica trgovačkih lanaca i njihovih aplikacija, letaka i reklama, građani će baš ići na web stranicu koju im preporučuje ministarstvo kako bi vidjeli gdje je najjeftinija mrkva, a gdje brašno.
Pristala sudjelovati samo tri lanca
Najžalosnije u cijeloj priči jest to da su u tom igrokazu pristala sudjelovati samo tri trgovačka lanca, koji su se obvezala Ministarstvu svakih 15 dana slati cijene odabranih 350 artikala. Kako na tržištu imamo najmanje 10, 15 većih trgovačkih lanaca, jasno je da od državne aplikacije nema prevelike koristi.
Inače, ta jadna aplikacija zamišljena je i kao alat za borbu protiv inflacije. Znamo da je prošlu godinu obilježio snažan rast cijena. Inflacija je došla do dvoznamenkastih postotaka. Godinu smo završili s rastom od oko 12 posto. S time da su prehrambeni proizvodi poskupjeli i znatno više, 20 do 25 posto, pa je i udar na standard građana vrlo snažan. Naime, za prosječno kućanstvo prehrana je najveći pojedinačni izdatak.
Vlada je rast cijena prvo pokušala zaustaviti prijetnjama trgovačkim lancima. Potkraj prošle i početkom ove godine čak su se mogle čuti prijetnje ministra Filipovića da će zamrznuti cijene više stotina artikala.
Šalju im cijene vjerojatno iz sažaljenja
Naravno da se radilo o praznim prijetnjama, jer bi takav potez bio protuzakonit. Vlada je, naime, iskoristila svoje mogućnosti i propisala cijene osnovnih artikala, mesa, šećera, brašna i sličnog. Takvi potezi su predviđeni zakonom, ali su mogući samo za uski krug proizvoda, na ograničeni rok.
Kada su shvatili da ipak neće moći diktirati cijene stotina proizvoda, onda su se okrenuli izradi ove aplikacije, kako bi tako valjda uplašili trgovačke lance i prisilili ih na snižavanje cijena.
No, Vlada ih nije uspjela natjerati ni d ajoj dostavljaju cijene, a kamoli što drugo. Ovih par lanaca koji su pristali slati cijene, čine to vjerojatno iz sažaljenja. Vjerojatno su svjesni da tu aplikaciju nitko živ neće koristiti, a opet oni su kao ispali korektni prema Ministarstvu i poslali im cijene.
Državni činovnici u inovatorskom transu
Prema riječima ministra Filipovića na današnjem predstavljanju aplikacije, ona je koštala “manje od 200 tisuća kuna”. Inače, Tportal je jučer objavio priču o mladom programeru, koji je iz zabave napravio sličnu web stranicu, jedino što je njegova vjerojatno ažurnija u odnosu na stranicu Ministarstva, s obzirom da cijene automatizirano povlači iz raznih cjenika i kataloga – ne mora čekati da mu netko pošalje podatke.
Cijela ova priča još je jedna web-blamaža hrvatskih institucija, kakve smo imali prilike vidjeti u bližoj i daljoj prošlosti. Umjesto da se bave ozbiljnim stvarima, državni činovnici ponekad padnu u nekakav inovatorski trans, pa državne resurse koriste za realizaciju svojih blentavih ideja koje nemaju veze sa stvarnošću.