U jednom dijelu beskrajnog dana koji je trajao preko dvije godine, a zvao se pandemija koronavirusa, netko je mudro primijetio da je među najvećim žrtvama covida, osim naravno ljudi, znanost. Ako se sjećate, lutali su tih dana znanstvenici oko toga što se smije, a što ne, što predstavlja riskantno ponašanje, kakvi postupci pridonose prijenosu zaraze, a koje mjere ga smanjuju i slično. Jednako tako, najveća žrtva epizode “predsjednik se kandidira za premijera” bit će ustavnopravna znanost.
Dim će se razići, parlamentarni izbori će se održati, predsjednik će možda postati premijer ili će predsjednik Sabora možda privremeno postati predsjednik, a onda će se konstituirati Sabor i jedna od prvih zadaća će mu biti imenovanje 10 ustavnih sudaca. Problem je što su nam ustavni stručnjaci ovih dana pokazali da će biti nemoguća misija pronaći i jednog, kamoli njih desetero.
Svi zauzeli isti stav koji nisu znali potkrijepiti
Treba pretpostaviti da i među ustavnim stručnjacima koji su ovih dana iznosili zaključke zbog kojih se pada na kolokviju iz Ustavnog prava ima onih koji pretendiraju na mjesto ustavnog suca. Radi sebe i svih nas, svoju kandidaturu nikako ne bi smjeli istaknuti jer – kada znamo da je to dobrim dijelom politička odluka zbog potrebne dvotrećinske većine u Saboru pa se različite opcije moraju dogovarati oko imena budućih ustavnih sudaca – nije nemoguće da ih se nehotice i izabere.
U Hrvatskoj postoje četiri pravna fakulteta s isto toliko katedri za ustavno pravo i nijedna se nije baš proslavila, budući da su ti ustavnopravni stručnjaci uglavnom profesori na tim katedrama tih pravnih fakulteta. Za početak, vrlo je indikativno da su gotovo svi zauzeli isti stav koji nisu znali potkrijepiti pozivom na neku odredbu Ustava, ustavnih zakona, zakona ili prakse Ustavnog suda.
U pravu sve mora negdje pisati ili se uporište mora pronaći u tzv. autentičnom ili vjerodostojnom tumačenju koje je od lani rezervirano za sudove (dotad je bilo u rukama Sabora, ali je to Ustavni sud ukidanjem odredbi saborskog Poslovnika opravdano prebacio na sudove).
‘Zoran Milanović je pravna osoba’
Umjesto toga, neki su ponudili obrazloženja koja bacaju ozbiljnu sumnju na kvalitetu njihovih doktorata, znanstveno-nastavnih zvanja pa čak i diploma. Primjerice:
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Zoran Milanović 24 sata dnevno dokle god je na dužnosti Predsjednika Republike [je] ujedno i jedna politička institucija, odnosno državno tijelo. Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor mogu se kandidirati jedino punoljetni hrvatski državljani kao fizičke osobe, a državno tijelo je pravna osoba. Dakle tu dileme nikakve oko toga nema.“
Docent pravnih znanosti na katedri za ustavno pravo koji je doktorirao na temi izbornih sustava smatra da je Zoran Milanović pravna osoba. Gasi internet, motaj kabele.
‘Izabran da mandat odradi do kraja’
Drugi sudionik utakmice u kojoj su padali ustavnopravni autogolovi istaknuo se izjavom da predsjednik Republike funkciju ima “zbog toga što su ga građani na nju izabrali očekujući da će on taj mandat odraditi do kraja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suvišno je uopće isticati da to nikakve veze nema s pravom predsjednika Republike da se kandidira za premijera, ali je izuzetno zanimljivo da ustavnopravnim stručnjacima nije bilo sporno što je nekidan Sabor raspušten svega tri mjeseca prije isteka mandata kako bi se namjestio datum izbora.
Svaki izbori koji ne slijede istek mandata nego su rezultat raspuštanja Sabora su pravno gledano prijevremeni, a po svojoj naravi izvanredni. Ali izgleda da birači na parlamentarnim izborima u ljeto 2020. nisu imali očekivanja da će saborski zastupnici mandat odraditi do kraja nego su takva očekivanja bila rezervirana samo za glasače na predsjedničkim izborima održanim šest mjeseci ranije. Tko zna, možda su čak u pitanju isti birači.
‘Inherentno objektivnom poretku vrijednosti’
Obraz profesora ustavnog prava ipak je u zadnji tren osvjetlao jedan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta koji je jedini ponudio nekoliko logičnih i utemeljenih argumenata zašto predsjednik Republike ne bi trebao biti kandidat na parlamentarnim izborima, pozivajući se pritom i na jednu raniju odluku Ustavnog suda koja je vrijedna citiranja:
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Izborni postupci uvijek su najvažniji test privrženosti istinskoj političkoj demokraciji koja je utjelovljena u Ustavu Republike Hrvatske. Riječ je o integriranom sustavu za zaštitu ljudskog dostojanstva u kojemu ključnu ulogu imaju demokracija i vladavina prava. (…) Tako, primjerice, iz činjenice da ‘Zakon o izborima ne sadrži nikakve pretpostavke ili ograničenja te zabrane u odnosu na određivanje nositelja liste već je to slobodno pravo političkih stranaka’ (DIP) ne proizlazi automatski da te ‘pretpostavke’, ‘ograničenja’ ili ‘zabrane’ ne bi mogle biti inherentne objektivnom poretku vrijednosti zapisanom u Ustavu Republike Hrvatske.“
Je li objektivnom poretku vrijednosti zapisanom u hrvatskom Ustavu inherentno da se predsjednik Republike ne bi trebao kandidirati na parlamentarnim izborima, doznat ćemo sutra. Velika razlika je što bi Ustavni sud u ovom slučaju morao taj zaključak podići sa zakonske na ustavnu razinu i reći da, iako Ustav (umjesto kao u odluci iz 2011. zakon) ne sadrži pojedinu zabranu, ona zapravo postoji jer tako traži objektivni poredak vrijednosti zapisan u tom istom Ustavu. Ako je već u Ustavu zapisan objektivni poredak vrijednosti, zašto onda nije i objektivni odnos vlasti i tijela?
Nisu ponudili nijedan valjan argument
Pritom naglasak uopće nije na tome tko je u pravu. Ustavni stručnjaci možda uistinu nisu u krivu, moguće je da tako sutra kaže i Ustavni sud, ali oni sami (s izuzetkom ovog jednog) nisu za to ponudili niti jedan valjani argument.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakva god bila sutrašnja odluka Ustavnog suda, garantiram vam da se u njoj neće citirati bilo koji od argumenata koje jesu ponudili, poput ‘Zoran Milanović je pravna osoba’ ili ‘građani su očekivali da mandat odradi do kraja’.
Kad smo kod citiranja, za kraj treba podsjetiti na rezultat istraživanja dviju znanstvenica iz Nacionalne sveučilišne knjižnice, prema kojem 89,1 posto hrvatskih doktora pravnih znanosti nije u citatnoj bazi Scopus objavilo niti jedan jedini znanstveni rad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mnogi ustavni stručnjaci ovih su se dana osramotili. Konačno je jedan argumentirano objasnio javnosti zašto Milanović ne smije na liste
Na utakmici održanoj preko vikenda pali su brojni ustavnopravni autogolovi
'Jedan pak docent pravnih znanosti na katedri za ustavno pravo, koji je doktorirao na temi izbornih sustava, smatra da je Zoran Milanović pravna osoba. Gasi internet, motaj kabele'
U jednom dijelu beskrajnog dana koji je trajao preko dvije godine, a zvao se pandemija koronavirusa, netko je mudro primijetio da je među najvećim žrtvama covida, osim naravno ljudi, znanost. Ako se sjećate, lutali su tih dana znanstvenici oko toga što se smije, a što ne, što predstavlja riskantno ponašanje, kakvi postupci pridonose prijenosu zaraze, a koje mjere ga smanjuju i slično. Jednako tako, najveća žrtva epizode “predsjednik se kandidira za premijera” bit će ustavnopravna znanost.
Dim će se razići, parlamentarni izbori će se održati, predsjednik će možda postati premijer ili će predsjednik Sabora možda privremeno postati predsjednik, a onda će se konstituirati Sabor i jedna od prvih zadaća će mu biti imenovanje 10 ustavnih sudaca. Problem je što su nam ustavni stručnjaci ovih dana pokazali da će biti nemoguća misija pronaći i jednog, kamoli njih desetero.
Svi zauzeli isti stav koji nisu znali potkrijepiti
Treba pretpostaviti da i među ustavnim stručnjacima koji su ovih dana iznosili zaključke zbog kojih se pada na kolokviju iz Ustavnog prava ima onih koji pretendiraju na mjesto ustavnog suca. Radi sebe i svih nas, svoju kandidaturu nikako ne bi smjeli istaknuti jer – kada znamo da je to dobrim dijelom politička odluka zbog potrebne dvotrećinske većine u Saboru pa se različite opcije moraju dogovarati oko imena budućih ustavnih sudaca – nije nemoguće da ih se nehotice i izabere.
U Hrvatskoj postoje četiri pravna fakulteta s isto toliko katedri za ustavno pravo i nijedna se nije baš proslavila, budući da su ti ustavnopravni stručnjaci uglavnom profesori na tim katedrama tih pravnih fakulteta. Za početak, vrlo je indikativno da su gotovo svi zauzeli isti stav koji nisu znali potkrijepiti pozivom na neku odredbu Ustava, ustavnih zakona, zakona ili prakse Ustavnog suda.
U pravu sve mora negdje pisati ili se uporište mora pronaći u tzv. autentičnom ili vjerodostojnom tumačenju koje je od lani rezervirano za sudove (dotad je bilo u rukama Sabora, ali je to Ustavni sud ukidanjem odredbi saborskog Poslovnika opravdano prebacio na sudove).
‘Zoran Milanović je pravna osoba’
Umjesto toga, neki su ponudili obrazloženja koja bacaju ozbiljnu sumnju na kvalitetu njihovih doktorata, znanstveno-nastavnih zvanja pa čak i diploma. Primjerice:
“Zoran Milanović 24 sata dnevno dokle god je na dužnosti Predsjednika Republike [je] ujedno i jedna politička institucija, odnosno državno tijelo. Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor mogu se kandidirati jedino punoljetni hrvatski državljani kao fizičke osobe, a državno tijelo je pravna osoba. Dakle tu dileme nikakve oko toga nema.“
Docent pravnih znanosti na katedri za ustavno pravo koji je doktorirao na temi izbornih sustava smatra da je Zoran Milanović pravna osoba. Gasi internet, motaj kabele.
‘Izabran da mandat odradi do kraja’
Drugi sudionik utakmice u kojoj su padali ustavnopravni autogolovi istaknuo se izjavom da predsjednik Republike funkciju ima “zbog toga što su ga građani na nju izabrali očekujući da će on taj mandat odraditi do kraja”.
Suvišno je uopće isticati da to nikakve veze nema s pravom predsjednika Republike da se kandidira za premijera, ali je izuzetno zanimljivo da ustavnopravnim stručnjacima nije bilo sporno što je nekidan Sabor raspušten svega tri mjeseca prije isteka mandata kako bi se namjestio datum izbora.
Svaki izbori koji ne slijede istek mandata nego su rezultat raspuštanja Sabora su pravno gledano prijevremeni, a po svojoj naravi izvanredni. Ali izgleda da birači na parlamentarnim izborima u ljeto 2020. nisu imali očekivanja da će saborski zastupnici mandat odraditi do kraja nego su takva očekivanja bila rezervirana samo za glasače na predsjedničkim izborima održanim šest mjeseci ranije. Tko zna, možda su čak u pitanju isti birači.
‘Inherentno objektivnom poretku vrijednosti’
Obraz profesora ustavnog prava ipak je u zadnji tren osvjetlao jedan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta koji je jedini ponudio nekoliko logičnih i utemeljenih argumenata zašto predsjednik Republike ne bi trebao biti kandidat na parlamentarnim izborima, pozivajući se pritom i na jednu raniju odluku Ustavnog suda koja je vrijedna citiranja:
“Izborni postupci uvijek su najvažniji test privrženosti istinskoj političkoj demokraciji koja je utjelovljena u Ustavu Republike Hrvatske. Riječ je o integriranom sustavu za zaštitu ljudskog dostojanstva u kojemu ključnu ulogu imaju demokracija i vladavina prava. (…) Tako, primjerice, iz činjenice da ‘Zakon o izborima ne sadrži nikakve pretpostavke ili ograničenja te zabrane u odnosu na određivanje nositelja liste već je to slobodno pravo političkih stranaka’ (DIP) ne proizlazi automatski da te ‘pretpostavke’, ‘ograničenja’ ili ‘zabrane’ ne bi mogle biti inherentne objektivnom poretku vrijednosti zapisanom u Ustavu Republike Hrvatske.“
Je li objektivnom poretku vrijednosti zapisanom u hrvatskom Ustavu inherentno da se predsjednik Republike ne bi trebao kandidirati na parlamentarnim izborima, doznat ćemo sutra. Velika razlika je što bi Ustavni sud u ovom slučaju morao taj zaključak podići sa zakonske na ustavnu razinu i reći da, iako Ustav (umjesto kao u odluci iz 2011. zakon) ne sadrži pojedinu zabranu, ona zapravo postoji jer tako traži objektivni poredak vrijednosti zapisan u tom istom Ustavu. Ako je već u Ustavu zapisan objektivni poredak vrijednosti, zašto onda nije i objektivni odnos vlasti i tijela?
Nisu ponudili nijedan valjan argument
Pritom naglasak uopće nije na tome tko je u pravu. Ustavni stručnjaci možda uistinu nisu u krivu, moguće je da tako sutra kaže i Ustavni sud, ali oni sami (s izuzetkom ovog jednog) nisu za to ponudili niti jedan valjani argument.
Kakva god bila sutrašnja odluka Ustavnog suda, garantiram vam da se u njoj neće citirati bilo koji od argumenata koje jesu ponudili, poput ‘Zoran Milanović je pravna osoba’ ili ‘građani su očekivali da mandat odradi do kraja’.
Kad smo kod citiranja, za kraj treba podsjetiti na rezultat istraživanja dviju znanstvenica iz Nacionalne sveučilišne knjižnice, prema kojem 89,1 posto hrvatskih doktora pravnih znanosti nije u citatnoj bazi Scopus objavilo niti jedan jedini znanstveni rad.