Ne, tako nešto stvarno nikome nije moglo pasti na pamet. Tamo negdje, u nevina vremena kad je Krunoslav Capak pobjedonosno sjeo na jednu od prvih kutija Pfizerovog cjepiva, nikome zasigurno ni u daljini nije moglo na trenutak sijevnuti da bi moglo biti problema s rasporedom cijepljenja u Hrvatskoj.
Da bi se, u zemlji u kojoj su nepotizam i korupcija stil života, pobjednici hrvatske tranzicije i njihovi pobočnici mogli ugurati “preko veze”? Tako nešto, doista, očito nije palo na pamet samo ljudima u institucijama koje su organizirale cijepljenje. Barem nas u to uporno uvjeravaju u Nacionalnom stožeru civilne zaštite i Ministarstvu zdravstva.
Brada i diskvalifikacija
“Ako je ikome stalo da sve bude transparentno i jasno – to je meni”, uvjeravao je javnost danas Vili Beroš, a čovjek bi se okladio da mu se ispod maske brada tresla u pravedničkom gnjevu. E sad ili je čovjek dosta vješt glumac – jer je djelovao prilično uvjerljivo ili je napravio katastrofalne pogreške u pripremi najvažnijeg javnozdravstvenog događa desetljeća i sigurno najvažnije stvari u svom mandatu – programa cijepljenja.
Prvu opciju ne treba posebno elaborirati, cinizam kojim se preko reda puštaju “zaslužni” i članovi njihovih obitelji, a sve je jasnije da se radi o masovnoj pojavi, predstavljao bi jasnu i promptnu diskvalifikaciju za obnašanje javne dužnosti. Ako ne i nešto više.
Osudi pojavu, spasi druga
Ako se, pak, radi o tome da Berošu nije palo na pamet da se u zemlji koja cijela funkcionira “preko veze” može dogoditi masovno cijepljenje “preko veze” ili da je zadatak organizacije tog posla bez efikasne kontrole povjerio ljudima koji su na njemu ovako spektakularno pali – onda je stvar popravljiva.
Prvo, ove priče o “moralnoj osudi” koju je već nekoliko puta povukao ministar u zadnja dva dana, mogu se objesiti mačku o rep. Ovako kako stvari stoje, radi se samo o modificiranoj verziji socijalističke maksime “Osudi pojavu, spasi druga” – danas bi to zvučalo kao “Osudi pojavu, spasi druga, osim onog kojeg razotkriju novinari”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javnost treba imena
Dakle, ministre, javnost treba imena. Precizan popis svih onih koji su se cijepili, a nisu zdravstveni radnici, korisnici Domova za starije ili na bilo koji drugi način u prioritetnim skupinama za cijepljenje. Ne, Burilovićevih “1690 dana u rovu”, Borasove stomatološke konzultacije ili Gopčevo… nešto, nisu dovoljno dobro objašnjenje.
S obzirom na to da je prekoredno cijepljenje zaslužnika klasičan oblik trgovine utjecajem, dakle korupcija, nužno je da se dozna i tko je bio na drugom kraju priče. Dakle, tko ih je cijepio. Tu javnosti ne trebaju nužno imena, tu trebaju sankcije. One unutar sustava, ali po mogućnosti i one pravosudne, ako se utvrdi da su potrebne.
Iznenađenje viškom
Na kraju, trebalo bi, ako nam je doista stalo da “sve bude transparentno i jasno”, odgovoriti i na pitanje što se, dovraga, dogodilo s podjelom “viška cjepiva”. Kako je moguće da nikome – opet! – u cijeloj vertikali zdravstva nije palo na pamet da se na cijepljenje neće odazvati svi koji su pozvani, a doze će propasti ako se odmah ne iskoriste?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beroš danas kaže da je tražio od Zavoda za javno zdravstvo da definira protokole u slučaju viška cjepiva. Danas? Nakon što cijepljenje traje više od mjesec dana i nakon što danima cure podaci o “odličnicima” koji su se cijepili preko reda?
Prekoredna Markotić
Nakon što Alemka Markotić – nekim čudom i dalje na pressici Stožera iako je samo dan prije imala nastup na masovnom kršenju epidemioloških mjera – ozlojeđena informacijom da je preko reda cijepila svoju majku prijeti okupljenim novinarima da se i netko od njih u njenoj klinici cijepio – preko reda? Kako ravnateljica Klinike za infektivne bolesti uopće misli da joj javno priznanje da je pustila preko reda nekog od novinara može olakšati situaciju?
Ukratko, i priča o cijepljenju u Hrvatskoj se spektakularno pretvorila u mučnu sagu o dvostrukim kriterijima, nesposobnosti, neravnopravnosti, nepotizmu i korupciji. Poražavajuće je koliko je baš takav rasplet bio – očekivan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
'Moralna osuda' ne znači ništa. Javnosti trebaju imena cijepljenih preko reda i kazne za one koji su ih cijepili
U Hrvatskoj, eto, i cijepljenje ide preko veze. Iznenađen je jedino - ministar
Kako je moguće da nikome - opet! - u cijeloj vertikali zdravstva nije palo na pamet da se na cijepljenje neće odazvati svi koji su pozvani, a doze će propasti ako se odmah ne iskoriste? Beroš danas kaže da je tražio od Zavoda za javno zdravstvo da definira protokole u slučaju viška cjepiva. Danas?!
Ne, tako nešto stvarno nikome nije moglo pasti na pamet. Tamo negdje, u nevina vremena kad je Krunoslav Capak pobjedonosno sjeo na jednu od prvih kutija Pfizerovog cjepiva, nikome zasigurno ni u daljini nije moglo na trenutak sijevnuti da bi moglo biti problema s rasporedom cijepljenja u Hrvatskoj.
Da bi se, u zemlji u kojoj su nepotizam i korupcija stil života, pobjednici hrvatske tranzicije i njihovi pobočnici mogli ugurati “preko veze”? Tako nešto, doista, očito nije palo na pamet samo ljudima u institucijama koje su organizirale cijepljenje. Barem nas u to uporno uvjeravaju u Nacionalnom stožeru civilne zaštite i Ministarstvu zdravstva.
Brada i diskvalifikacija
“Ako je ikome stalo da sve bude transparentno i jasno – to je meni”, uvjeravao je javnost danas Vili Beroš, a čovjek bi se okladio da mu se ispod maske brada tresla u pravedničkom gnjevu. E sad ili je čovjek dosta vješt glumac – jer je djelovao prilično uvjerljivo ili je napravio katastrofalne pogreške u pripremi najvažnijeg javnozdravstvenog događa desetljeća i sigurno najvažnije stvari u svom mandatu – programa cijepljenja.
Prvu opciju ne treba posebno elaborirati, cinizam kojim se preko reda puštaju “zaslužni” i članovi njihovih obitelji, a sve je jasnije da se radi o masovnoj pojavi, predstavljao bi jasnu i promptnu diskvalifikaciju za obnašanje javne dužnosti. Ako ne i nešto više.
Osudi pojavu, spasi druga
Ako se, pak, radi o tome da Berošu nije palo na pamet da se u zemlji koja cijela funkcionira “preko veze” može dogoditi masovno cijepljenje “preko veze” ili da je zadatak organizacije tog posla bez efikasne kontrole povjerio ljudima koji su na njemu ovako spektakularno pali – onda je stvar popravljiva.
Prvo, ove priče o “moralnoj osudi” koju je već nekoliko puta povukao ministar u zadnja dva dana, mogu se objesiti mačku o rep. Ovako kako stvari stoje, radi se samo o modificiranoj verziji socijalističke maksime “Osudi pojavu, spasi druga” – danas bi to zvučalo kao “Osudi pojavu, spasi druga, osim onog kojeg razotkriju novinari”.
Javnost treba imena
Dakle, ministre, javnost treba imena. Precizan popis svih onih koji su se cijepili, a nisu zdravstveni radnici, korisnici Domova za starije ili na bilo koji drugi način u prioritetnim skupinama za cijepljenje. Ne, Burilovićevih “1690 dana u rovu”, Borasove stomatološke konzultacije ili Gopčevo… nešto, nisu dovoljno dobro objašnjenje.
S obzirom na to da je prekoredno cijepljenje zaslužnika klasičan oblik trgovine utjecajem, dakle korupcija, nužno je da se dozna i tko je bio na drugom kraju priče. Dakle, tko ih je cijepio. Tu javnosti ne trebaju nužno imena, tu trebaju sankcije. One unutar sustava, ali po mogućnosti i one pravosudne, ako se utvrdi da su potrebne.
Iznenađenje viškom
Na kraju, trebalo bi, ako nam je doista stalo da “sve bude transparentno i jasno”, odgovoriti i na pitanje što se, dovraga, dogodilo s podjelom “viška cjepiva”. Kako je moguće da nikome – opet! – u cijeloj vertikali zdravstva nije palo na pamet da se na cijepljenje neće odazvati svi koji su pozvani, a doze će propasti ako se odmah ne iskoriste?
Beroš danas kaže da je tražio od Zavoda za javno zdravstvo da definira protokole u slučaju viška cjepiva. Danas? Nakon što cijepljenje traje više od mjesec dana i nakon što danima cure podaci o “odličnicima” koji su se cijepili preko reda?
Prekoredna Markotić
Nakon što Alemka Markotić – nekim čudom i dalje na pressici Stožera iako je samo dan prije imala nastup na masovnom kršenju epidemioloških mjera – ozlojeđena informacijom da je preko reda cijepila svoju majku prijeti okupljenim novinarima da se i netko od njih u njenoj klinici cijepio – preko reda? Kako ravnateljica Klinike za infektivne bolesti uopće misli da joj javno priznanje da je pustila preko reda nekog od novinara može olakšati situaciju?
Ukratko, i priča o cijepljenju u Hrvatskoj se spektakularno pretvorila u mučnu sagu o dvostrukim kriterijima, nesposobnosti, neravnopravnosti, nepotizmu i korupciji. Poražavajuće je koliko je baš takav rasplet bio – očekivan.