Nekad je nužno odabrati stranu

Može li svijet koji upravo bježi od cijepljenja uopće spriječiti smrtonosne klimatske promjene? Teško je biti optimist

Čak ni virus koji ubija ljude oko nas nije dovoljan za masovnu akciju društva

Što, naime, nestanak leda na Arktiku ili zagrijavanje i kiseljenje mora uopće kao pojam može značiti čovjeku, građaninu i biraču kojeg mrzi staviti masku na lice kako ne bi zaradio ili proširio virus koji već mjesecima masovno ubija u njegovoj najbližoj okolini?

Znanost iza cijele priče bila je prilično jednostavna. Širenje kuge 21. stoljeća, užasne bolesti koja je samo u prvih godinu i pol odnijela preko četiri milijuna života, moglo se ograničiti pridržavanjem nekoliko jednostavnih mjera: redovitim pranjem ruku, izbjegavanjem bliskih kontakata, pogotovo u zatvorenom prostoru i pogotovo više ljudi, i nošenjem maski.

Ključni udarac na pandemiju Covida-19 bilo je cjepivo koje se počelo primjenjivati krajem prošle godine. Cijepljenje, dokazano je sad već u gomili studija i u samoj praksi, vrlo rijetko izaziva ozbiljnije nuspojave, dramatično snižava mogućnost razvoja teške bolesti i vrlo značajno ograničava širenje virusa.

Opasnost je osobna, pa opet…

U kolovozu 2021. godine, međutim, umjesto da čovječanstvo piše posljednja poglavlja pandemije koja nestaje, ulice velikih gradova potresaju prosvjedi. Protiv čega? Protiv epidemioloških mjera i protiv cijepljenja. Za to vrijeme, novi val masovnih zaraza i smrti koje ih slijede u pravilnom razmaku, diže se nad planetom.

Opasnost je, dakle, jasna, vidljiva i – osobna. U Hrvatskoj malo tko nije osobno poznavao nekog tko je umro ili barem teško obolio od Covida-19. Pa opet, ni postojeće labave mjere se uglavnom ne poštuju, a cijepilo se nije ni blizu 50 posto stanovništva.

Scenarij kraja civlizacije

U tim okolnostima čitanje najnovijeg izvješća UN-a o klimatskim promjenama neugodno podsjeća na čitanje scenarija za konačni kraj civilizacije stare oko 5500 tisuća godina. Ljudske civilizacije.

Što, naime, nestanak leda na Arktiku ili zagrijavanje i kiseljenje mora uopće kao pojam može značiti čovjeku, građaninu i biraču kojeg mrzi staviti masku na lice kako ne bi zaradio ili proširio virus koji već mjesecima masovno ubija u njegovoj najbližoj okolini?

Što znače redovni podaci o najtoplijim godinama u povijesti, o rekordnim poplavama koje su snašle Njemačku i Kinu ili masivnim požarima širom planeta onima koji se ne žele cijepiti jer nisu sigurni radi li se o spasonosnoj vakcini ili, što je vjerojatnije, o manifestaciji globalne zavjere u kojoj sudjeluju politički vođe, mediji i skoro cijela svjetska znanstvena zajednica, a kojom se želi smanjiti broj ljudi na Zemlji?

Oni su “malo istraživali”

Znanstvenici su, istina, u smrtnu opasnost od klimatskih promjena uspjeli uvjeriti političke i gospodarske lidere. Mnoge zemlje na svijetu, a prednjači zajednica država, Europska unija, pripremaju ozbiljnu zelenu transformaciju gospodarstva i radikalno smanjenje korištenja fosilnih goriva. Globalna akcija, šepava i zakašnjela, ipak kreće sve većom brzinom i postoji komadić svjetla na kraju pakleno vrućeg tunela, ispunjenog izbojima ekstremnih klimatskih katastrofa kakvima sad već redovno svjedočimo gledajući večernje vijesti.

No, i početak cijepljenja je prije sedam-osam mjeseci djelovao kao svjetlo na kraju pandemijskog tunela, koji se, međutim, danas čini protegnutim dalje u budućnost nego što su to zamišljali i najgori pesimisti. Jer, jest da najveći umovi zagovaraju cijepljenje, jest da se sve države lome da dođu do što više doza cjepiva, ali golem, ogroman, šokantan postotak populacije je “malo istraživao” i na društvenim mrežama došao do frapantnih “podataka” o tome da korona vjerojatno ne postoji, a cjepivo odbija jer ne želi u sebi neprovjerene i možebitno štetne tvari.

Alarm koji upravo urla nad glavama

Kad su u pitanju klimatske promjene i alarm koji nam upravo doslovno urla nad glavama u tko zna kojem ekstremnom toplinskom valu ovog ljeta, stvari stoje mnogo gore. Jer, ljeti je ionako oduvijek bilo vruće, klimatolozi su ionako zastupnici elita, a podizanje razine mora me se ionako ne tiče jer živim na petom katu.

Takva vrsta razmišljanja, koju bi u pandemiji Hrvatska i ove jeseni i zime mogla – opet! – platiti tisućama nepotrebnih tragedija, posebno je opasna kad je u pitanju pokušaj da se šteta za ekosustav planeta svede barem na – podnošljivu (ako je i to više moguće). Jer, sumnja u znanost, u cjepiva, klimatološke studije i slično, idealno je tlo za bujanje itekako uspješnog političkog populizma.

Priča je klasična – s jedne strane smo mi, običan i pošteni narod željan slobode, koji ne želi maske, sumnjiva cjepiva i skupe električne aute, a s druge “oni”, bogati političari, znanstvenici koje ionako ni ne pokušavamo razumjeti i mediji koji, jasno, šire njihove laži za mrvice koje dobivaju s bogate trpeze.

Usud žutih prsluka

Ta vrsta sirovog populizma već je, u pokretu žutih prsluka, prije nekoliko godina nagonila na uzmak Francusku kad je Macron pokušao poskupiti fosilna goriva. Ta vrsta populizma izbacila je na površinu brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji je stisnuo gas na ekološkom planetarnom suicidu povećavanjem obima krčenja brazilskih prašuma. Uostalom, ta vrsta samozadovoljno plitkog populizma kumovala je i izboru bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je destruirao sve aspekte američke, pa tako i globalne ekološke politike.

Jer, zašto bi se prosječni Brazilac, Amerikanac ili Hrvat brinuo zbog poplava u Njemačkoj, požara u Turskoj ili nekakvih znanstvenih studija? Pa valjda je lakše dati glas onima koji će probleme “riješiti” tako što će ignorirati njihovo postojanje, baš poput prosječnog birača, nego za one koji će obećavati da će se u ovoj odsudnoj bitci do pobjede građani trebati odreći dijela svog dosadašnjeg komoditeta ili, ne daj Bože, povremeno na lice staviti platnenu masku?

Bez obzira na posljedice

Ukratko, znanost i iza priče o borbi protiv klimatskih promjena nije pretjerano komplicirana. Fosilna goriva i ugljen moraju nestati kao energenti – hitno i bez obzira na kratkoročne ekonomske posljedice.

To će zahtijevati golemu prilagodbu cijelih državnih i ekonomskih sustava u narednim godinama. A društvo u kojem će se sve to događati upravo agresivno bježi od cjepiva koje bi moglo riješiti jedan jedini, manje-više običan virus.