Nekad je nužno odabrati stranu

Može li Vlada ovo tragično sporo cijepljenje svaliti na EU? Nikako

I za 'višak' umrlih i za pogrešnu strukturu narudžbi cjepiva krivo je loše upravljanje zdravstvenom krizom

FOTO: Pixsell/Tomislav Metelko

Europska komisija sigurno nije odgovorna za pogrešnu strukturu hrvatske, nizozemske, latvijske ili bugarske narudžbe cjepiva koje su očito ponajprije bile dirigirane cijenom i uvjetima skladištenja i distribucije, a ne saznanjima o uspjehu kliničkih ispitivanja...

Premijer Andrej Plenković napokon je u subotu priznao razloge zbog kojih je u Hrvatskoj do petka jednom dozom cijepljeno svega 5,7 posto stanovnika, a objema dozama jedva 1,7 posto. Europska unija dostavlja cjepivo državama članicama dijeleći isporuke pojedinih dobavljača prema broju stanovnika, ali i “pro rata“, prema ukupno naručenoj količini svake zemlje kod određenoga dobavljača.

Budući da je Hrvatska naručila 2,7 milijuna doza cjepiva od AstraZenece, a svega po milijun doza od Pfizera i Moderne (onih dodatnih 900 000 doza Pfizera nije dio ove kalkulacije) te 900 000 doza od američkoga proizvođača Johnson&Johnson (J&J), svakome iole pažljivijem promatraču bilo je još polovinom veljače posvema jasno da će Hrvatska zaostajati u cijepljenju svojih građana za drugim članicama Europske unije.

Tada sam napisao da se Hrvatska jednostavno kladila na krivoga konja ne ulazeći u razloge zbog kojih je u jesen prošle godine donesena dalekosežno pogrešna odluka te tko je sve za tu odluku zaslužan.

Ignorirali znakove upozorenja

Članice Europske unije plasirale su svoje narudžbe u jesen prošle godine kada je Pfizer već imao četiri do šest mjeseci prednosti u kliničkim ispitivanjima pred AstraZenecom i J&J te su i premijer Plenković i njegov ministar zdravstva Vili Beroš mogli zaključiti da će se u konačnici ta vremenska prednost u kliničkim ispitivanjima pretvoriti i u prednost Pfizera u proizvodnji i isporukama.

AstraZeneca prekinula je kliničko ispitivanje 8. rujna 2020., nastavila ga je tek 23. listopada 2020., a hrvatske vlasti nisu zbog toga zastoja i vrlo kratkoga nastavka daljnjih kliničkih ispitivanja postale opreznije prema tom cjepivu.

Umjesto da vremenski bitno kraće kliničko ispitivanje u odnosu na konkurente bude razlogom za krajnji oprez i drugačiju strukturu narudžbe, hrvatska Vlada nasjela je na bitno jeftiniju ponuđenu cijenu i manje zahtjevnu distribuciju doza u odnosu na te iste konkurente. Kasnije se pokazalo, ako je to neka utjeha, da nije bila jedina.

Niža cijena nije smjela biti presudna

Polovicom prosinca prošle godine belgijska ministrica Eva De Bleeker objavila je na Twitteru cijene po kojima Europska unije kupuje pojedina cjepiva. Ta objava bila je vrlo brzo obrisana, ali ipak ne dovoljno hitro te smo tako saznali da je cijena jedne doze AstraZenece 1,78 €, J&J (koje se jedino daje samo u jednoj dozi) 7,14 €, Pfizera 12 €, a Moderne 15,12 €.

Znači da je Hrvatska umjesto 2,7 milijuna doza AstraZenece koje će platiti 4,8 milijuna eura kupila istu količinu doza ravnomjerno podijeljenu između Pfizera i Moderne onda bi je ta narudžba koštala 36,6 milijuna eura. Mogu samo pretpostaviti da su ušteda od 31,8 milijuna eura te jednostavnija, a time i jeftinija distribucija cjepiva bile razlogom što se Hrvatska kladila na AstraZenecu, a ne na Pfizer i Modernu.

Premijer Plenković i ministar Beroš to sigurno neće priznati jer bi ispali krajnje naivni i neozbiljni, da ne kažem i smiješni. Razlika u cijeni pojedinih cjepiva ili manji troškovi njihove distribucije nisu smjeli biti odlučujućim razlozima za donošenje odluka o narudžbama, ta odluka morala je biti donesena isključivo temeljem tada poznatih rezultata kliničkih ispitivanja i mogućim rokovima isporuke ugovorenih količina.

Klub škrtaca pri dnu ljestvice procijepljenosti

Indikativno je da je AstraZeneca sklopila ugovore za prodaju 3 milijarde doza cjepiva još prije okončanja završnoga kliničkog ispitivanja krajem studenoga prošle godine, dva puta više od bilo kojega svojeg konkurenta u toj fazi razvoja cjepiva. Sve europske države koje su se poput Hrvatske kladile na AstraZenecu kao ključnoga dobavljača cjepiva sada su na začelju europske ljestvice po broju cijepljenih u odnosu na broj stanovnika.

Bugarska je naručila 4,5 milijuna doza cjepiva AstraZenece, a samo 1 milijun doza Pfizera i 500.000 Moderne. Inicijalna narudžba Latvije bila je još rizičnija, 424.000 doza AstraZenece, 98.000 Pfizera i 42.000 doza Moderne. U tom klubu škrtaca koji su kupovali najjeftinije vektorsko cjepivo u nerazumno velikim količinama u odnosu na druga mRNA cjepiva, uz europsku sirotinju, našla se i prebogata Nizozemska te zbog toga ne treba čuditi i njen plasman pri dnu europske ljestvice procijepljenosti.

Latvijski ministar zdravstva je zbog pogrešnoga plana cijepljenja bio prisiljen na ostavku, a u Bugarskoj, gdje su početkom travnja parlamentarni izbori, ionako se većina građana uopće ne želi cijepiti tako da je tamo vlastima i velikom dijelu javnosti trenutačno važnije rade li restorani i noćni klubovi nego je li dostupno cijepljenje.

Nepravilna raspodjela ili nepromišljan narudžba

Premijer Andrej Plenković supotpisao je pismo predsjedniku Europskoga vijeća Charlesu Michelu koje su osim Bugarske i Latvije, potpisali i premijeri Slovenije, Češke i Austrije. U tom pismu među ostalim je i tvrdnja kako isporuke doza cjepiva od pojedinih farmaceutskih kompanija nisu dijeljene sukladno broju stanovnika pojedine države i “pro rata“ principu prema kojem pojedina zemlja dobiva tjedne količine proporcionalno svojoj ukupnoj narudžbi kod pojedinoga dobavljača.

Potpisnici pisma upozoravaju da će zbog toga doći do ogromnih nejednakosti među pojedinim državama članicama tako da bi neke od njih mogle doseći “kolektivni imunitet u nekoliko tjedana dok će druge jako zaostajati.“

Jesu li neke države dobivale više doza cjepiva nego što su trebale temeljem međusobnoga dogovora nije tako lako ustanoviti zbog nedostatnih javnih podataka o naručenim količinama od pojedinih dobavljača te naknadnim povećanjima narudžbi. Usporedba dosadašnje procijepljenosti stanovništva Danske, treće najuspješnije članice Europske unije, s tri najlošije na toj ljestvici, Hrvatskom, Latvijom i Bugarskom pokazuje da je razlika nastala isključivo kao posljedica strukture narudžbe cjepiva.

Pismo kao pokušaj prebacivanja krivnje

Danska je do petka cijepila dva puta više svojih građana u odnosu na broj stanovnika nego Hrvatska, a do toga dana primila je 684.680 doza Pfizera, 46.980 Moderne i 202.920 AstraZenece. Hrvatska je do istoga dana dobila 215 280 Pfizera, 33 600 Moderne i 168 000 AstraZenece. Ako se te količine usporede s dogovorenim modelom koji poštuje broj stanovnika i „pro rata“ princip onda je Danska dobila 40 000 manje doza AstraZenece nego što je trebala u odnosu na Hrvatsku, a Pfizer i Moderna su točno podijeljeni.

Bojim se da je pismo šestorice premijera, uključivši i Andreja Plenkovića, predsjedniku Europskoga vijeća samo pokušaj adresiranja krivnje za vlastite loše odluke i treba poslužiti kao alibi pred vlastitom javnošću. Razlike u procijepljenosti stanovništva pojedinih zemalja bit će sve veće zbog različitih struktura narudžbi pojedinih zemalja. Ako je Danska naručila dva puta više Pfizerovog cjepiva od Hrvatske, a ima samo 45 % više stanovnika, onda je potpuno jasno da će u slučaju poštovanja modela brže cijepiti svoje građane od Hrvatske ili Latvije i Bugarske kod kojih je taj omjer još daleko lošiji.

Uspostavljanje ravnoteže

Ravnoteža bi mogla biti uspostavljena kada bi AstraZeneca odmah i bitno povećala svoje isporuke, ali i povratila povjerenje građana i vlasti u pojedinim zemljama u svoje cjepivo jer je zbog niza incidenata u desetak država, među njima i Danskoj, Latviji i Bugarskoj, privremeno obustavljeno njegovo korištenje. Očekivati da bi se Mađarska, Danska, Estonija, Litva ili Grčka trebale odreći dijela njima namijenih isporuka Pfizera ili Moderne kako bi Nizozemska, Hrvatska, Latvija i Bugarska popravile svoju lošu procijepljenost uzrokovanu prevelikim udjelom AstraZenece u strukturi narudžbi izgleda dosta naivno.

Poslovično vođeni potrebama permanentnog uljepšavanja stvarnosti i nedaleke budućnosti premijer Plenković i njegov ministar zdravstva Beroš valjda su na koncu shvatili svu besmislenost narativa o narudžbi najprije 5,6 a kasnije 6,8 milijuna doza cjepiva kada ta cjepiva nisu razvijena od istoga proizvođača i u istoj tehnologiji, nemaju isti vremenski razmak između dvije doze i kad za svako od njih zasebno postoji neminovni javni reputacijski rizik kao rezultat masovne upotrebe nakon skraćenih i izvanrednih odobrenja pojedinih nacionalnih regulatora, EMA-e i SZO-a.

EU nije kriva za tuđe narudžbe

Europska komisija sigurno nije odgovorna za pogrešnu strukturu hrvatske, nizozemske, latvijske ili bugarske narudžbe cjepiva koje su očito ponajprije bile dirigirane cijenom i uvjetima skladištenja i distribucije, a ne saznanjima o uspjehu kliničkih ispitivanja.

Kao što postoje velike razlike u relativnoj smrtnosti između Bugarske i Hrvatske na jednoj strani i Danske na drugoj – u Bugarskoj je broj preminulih u odnosu na broj stanovnika četiri puta veći nego u Danskoj, a u Hrvatskoj je on više nego trostruko veći – tako će postojati i razlike u procijepljenosti građana.

Jedino je zanimljivo da ni hrvatskog ni bugarskog premijera previše ne brinu razlozi zbog kojih njihove države imaju toliki “višak“ umrlih u odnosu na Dansku, u Hrvatskoj je taj “višak“ gotovo 4000, a u Bugarskoj 8300 preminulih. Naime i za “višak“ umrlih i za pogrešnu strukturu narudžbi cjepiva krivo je loše upravljanje zdravstvenom krizom i njenim posljedicama, zapravo loše upravljanje zemljom u cjelini. A zbog toga ne treba pisati pisma Charlesu Michelu, on tu stvarno ništa ne može učiniti.