Mučna je količina cinizma kojom se Hrebak i Plenković pokušavaju izvući iz sramote oko naknada roditeljima preminule djece

Politikantski igrokazi oko ove, duboko potresne teme, posljednje su što će pomoći vladajućima da sačuvaju obraz

Dok Hrebak objašnjava kako je sve bilo planirano, a Plenković diže ulog na deset mjeseci naknade, vladajući samo produljuju ovu, za sebe iznimno neugodno epizodu. Do koje su se doveli sami, spletom nerada, nezainteresiranosti, nedostatka empatije i viška grozničavog straha od toga da ugroze pozlatu koju oko svoje statue marno glanca hrvatski premijer

Priča se odvila po sasvim predvidivom scenariju. Nekoliko dana nakon javne osude i gnušanja javnosti koje su izazvali HDZ i vladajuća koalicija, na scenu je stupio sam Spasitelj. Andrej Plenković, dakako.

Premijer je, u svom poslovično skromnom stilu, kazao kako je “dao nalog” ministru Marinu Piletiću da se naknada za roditelje njegovatelje poveća i da, u slučaju smrti djeteta, imaju na nju pravo narednih deset mjeseci. Dao je, eto, nalog. I povisio ulog. Mrak Taritaš je tražila šest? Daj deset mjeseci!

“Mi reagiramo konzistentno”

No, Plenković ne bi bio Plenković da ionako mučnom raspletu ne doda još malo začina. “Mi reagiramo konzistentno u skladu s onim što govorimo”, objašnjavao je premijer kako je sve što se dogodilo, zapravo, bio plan Vlade i vladajuće većine za cjelovitim rješenjem izmjena Zakona o socijalnoj skrbi.

Konzistentno? Zanimljiva riječ. Ona bi se mogla upotrijebiti i kao soundtrack sličnog objašnjenja, ovaj put ga je iznio prvi čovjek HSLS-a Dario Hrebak, o tome kako su se vladajući pokušali oprati od općenarodne bruke kad su prošlog tjedna, pred ljudima koji se brinu o teško bolesnoj djeci, odbili podizanje naknade.

“Takav je bio dogovor između klubova, da mi možemo još bolje od prijedloga Mrak Taritaš i da će onda tim roditeljima biti puno bolje za dva-tri mjeseca”, kazao je danas Hrebak na N1 televiziji stiskajući vjerojatno palčeve, kao i Plenković, za to da se nitko ne može sjetiti što se točno događalo samo nekoliko vremenskih jedinica ranije.

Pitanje dana

Evo, recimo, dana. Samo osam dana prije Hrebakove izjave, resorni saborski odbori raspravljali su o prijedlogu Mrak Taritaš o tome da se roditeljima njegovateljima omogući šest mjeseci naknade nakon smrti djeteta. Vladajuća većina ga je, na oba odbora, hladno odbila.

“Cjelovito rješenje”? “Povećanje naknade”? “Deset mjeseci”? Ma kakvi. Zastupnici vladajućih su se, kao i obično, robotski držali teza koja je pred njih postavila – Vlada. Nekoliko vremenskih jedinica ranije.

Pitanje tjedana

Evo, recimo, tjedana. Prošla su točno tri tjedna od Mišljenja Vlade o prijedlogu Mrak Taritaš. U dokumentu se čvrsto odbacuje ideja o produženju primanja naknade roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta. Ne treba to njima. Korisnik te naknade nakon smrti djeteta, kako se jasno navodi u stajalištu Vlade, ima “pravo na naknadu kao nezaposlena osoba”.

Štoviše, time im je, naknadom za nezaposlene, omogućena financijska sigurnost. “U tom dijelu korisniku prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja omogućena je financijska sigurnost sukladno zakonu kojim je uređeno tržište rada”, kaže se doslovno u Vladinom Mišljenju.

Burza kao najbolji lijek

Kakvih crnih šest mjeseci, gospođo Mrak Taritaš, vrišti iz tog Vladinog stava, koji je vjerno u Saboru kasnije branila zastupnica HDZ-a Ljubica Lukačić. Sjetit ćete se, to je ona koja je govorila da odlazak na burzu rada nije sramota i da je uključivanje roditelja što prije u svijet rada nakon smrti djeteta, “najbolji lijek”.

No, eto, sad Plenković&Hrebak tvrde da je sve bilo samo fol i da se cijelo vrijeme planiralo roditeljima njegovateljima produžiti razdoblje korištenja naknade. Samo to valjda nisu tako otvoreno htjeli reći, da ne propadne iznenađenje. Ako je tako, dosta dugo su čuvali tajnu. O tome da su, zapravo, konzistentni.

Pitanje mjeseci

Evo, recimo, mjesecima. Krajem prošle godine, Zeleno-lijevi blok je tražio da se uz Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama izglasa i Zaključak kojim bi se obavezalo Vladu da u roku od 60 dana u javno savjetovanje uputi zakonske izmjene kojima bi se naknade roditeljima njegovateljima produžile za 6+6 mjeseci (drugu polovicu bi, kao saborski zastupnici nakon kraja mandata, primali polovicu dotadašnje svote).

Vladajući, naravno, nisu ni trepnuli. Imali su oni, kako se sad nazire iz izjava Hrebaka i Plenkovića, dugoročniji plan. I kao pravi upravljači, vrijeme popravljanja društva promatraju u krupnijim vremenskim razdobljima.

Pitanje godina

Evo, recimo, godinama. Još je 2017. godine blagoglagoljiva Piletićeva prethodnica Nada Murganić obećavala roditeljima njegovateljima da će u novom zakonu, dakle od 1. siječnja 2018. godine, biti zapisano njihovo pravo na šest mjeseci naknade nakon smrti djeteta, kako ne bi morali nakon tog šoka odmah prionuti na traženje posla.

Ne samo da se ništa od toga nije dogodilo, nego je baš Murganić, glavom i bradom, u Saboru prošlog tjedna objašnjavala zašto vladajuća većina ne može prihvatiti prijedlog Mrak Taritaš. Jer, zaboga, gdje bi došli kad bi se zakon mijenjao mimo osobnog naloga premijera?

Na kraju, kraj ove višegodišnje farse još nije izvjesno vremenski lociran. Iako bi – i za ove junake – bilo previše da opet rastegnu priču na godinu-dvije-tri – iskustvo uči da dok se zakon ne izglasa u Saboru priča neće biti gotova.

Nerad&nezainteresiranost

No, za pretpostaviti je da će se to dogoditi do ovog ljeta ili barem na jesen, kako bi HDZ i koalicijski partneri konačno stavili točku na ovu za njih politički iznimno neugodnu epizodu. Do koje su se doveli sami, spletom nerada, nezainteresiranosti, nedostatka empatije i viška grozničavog straha od toga da i mimikom lica, a kamoli, sakloni Bože, nekim dizanjem ruku u Saboru ugroze pozlatu koju oko svoje statue marno glanca Andrej Plenković.

Stoga je Hrebak itekako u krivu i kad kaže da je Mrak Taritaš učinila “nešto što niti jedan oporbeni političar nije učinio u posljednjih godinu dana” i da je “prva uistinu ozbiljno oštetila našu vladajuću većinu”. Oštetili su je sami. A neće joj pomoći ni ovakvim ciničnim, naknadnim politikantskim igrokazima oko ove duboko potresne teme.